Prikazi cijelu temu
08.02.2012 20:37
08.02.2012 20:37
Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica
Kako ste odlučili obelodanite svoja iskustva ekonomskog ubojice?
Kada sam 1981. godine, poslije deset godina, prestao da se bavim poslom ekonomskog ubojice, počeo sam da pišem o svojim iskustvima i pokušao sam da kontaktiram i sa drugim ekonomskim ubojicama i šakalima, kako bih priključio i njihove životne priče. Zauzvrat sam počeo dobivati prijetnje anonimnim telefonskim pozivima. Ove prijetnje najčešće su se odnosile na život moje kćeri koja je bila još uvijek dijete, tako da je njezin život također bio ugrožen. A tada me je na večeru pozvao predsjednik kompanije “Stone & Webster”, i na tom prvom sastanku, spomenuo je neke od knjiga koje sam napisao o domorocima i rekao – “To je lijepo, to je u redu, nastavite baviti svojim neprofitnim radom. Mi to odobravamo, ali nikada nećete pisati o ovoj industriji, zar ne? Za uzvrat ćemo vam platiti pola milijuna dolara “. Bio mi je ponuđen mito.
Ja sam zapravo prihvatio mito od pola milijuna dolara. To je ono što se naziva legalnim mitom, ali to je u stvari bio mito, i dat mi je pod uvjetom da ne napišem knjigu. Prijetnju sam primio vrlo ozbiljno. Vidio sam šta “šakali” mogu urade. I većinu toga novca uložio sam da olakšam svoju savjest: formirao sam neprofitne organizacije: “Pačamama” (“Pachamama Alliance”) i “Clean Mounatains”; knjigu nisam napisao. A onda se dogodio 11. rujan. Bio sam u Amazonu sa narodom Šuar (Shuar), kojemu sam pomagao u vezi s jednim zajedničkim projektom. A kada sam se ubrzo vratio u Njujork, otišao sam na mjesto događaja i dugo gledao u strašnu rupu, koja je još uvijek tinjala; osjećao se miris izgorjelog mesa.
Tada sam shvatio da moram da napišem knjigu; da više nema oklijevanja, da moram da kažem šta sam sve radio kako bi američki narod shvatio zašto tako mnogo ljudi u svijetu gaji bijes, mržnju i gnjev prema nama, zašto su čitavi narodi toliko bijesni i frustrirani . Znao sam da moram preuzeti odgovornost za ono što se dogodilo 11. rujna, da moram da pokažem američkom narodu šta to SAD rade u svijetu. Ali, ovoga puta nisam nikome rekao šta radim. Izolirao sam se od drugih, i tako, u prilično teškim uvjetima uspio da napišem knjigu. Na kraju je knjiga dospjela u ruke vrlo dobrog agenta u New Yorku koji ju je poslao izdavačima. I tada je moj rukopis postao najbolja sigurnosna polica, jer “šakali” znaju da ako bi mi se bilo što dogodilo, knjiga će se prodati u mnogo većem broju nego što je do sada prodana. A knjiga je prodana u više od milijun primjeraka, prevedena je na preko 30 jezika. Ukoliko bih ja bio ubijen, prodaja knjiga bi porasla najmanje dva puta, a to je ono što šakali najmanje žele.
Kako ste odlučili obelodanite svoja iskustva ekonomskog ubojice?
Kada sam 1981. godine, poslije deset godina, prestao da se bavim poslom ekonomskog ubojice, počeo sam da pišem o svojim iskustvima i pokušao sam da kontaktiram i sa drugim ekonomskim ubojicama i šakalima, kako bih priključio i njihove životne priče. Zauzvrat sam počeo dobivati prijetnje anonimnim telefonskim pozivima. Ove prijetnje najčešće su se odnosile na život moje kćeri koja je bila još uvijek dijete, tako da je njezin život također bio ugrožen. A tada me je na večeru pozvao predsjednik kompanije “Stone & Webster”, i na tom prvom sastanku, spomenuo je neke od knjiga koje sam napisao o domorocima i rekao – “To je lijepo, to je u redu, nastavite baviti svojim neprofitnim radom. Mi to odobravamo, ali nikada nećete pisati o ovoj industriji, zar ne? Za uzvrat ćemo vam platiti pola milijuna dolara “. Bio mi je ponuđen mito.
Ja sam zapravo prihvatio mito od pola milijuna dolara. To je ono što se naziva legalnim mitom, ali to je u stvari bio mito, i dat mi je pod uvjetom da ne napišem knjigu. Prijetnju sam primio vrlo ozbiljno. Vidio sam šta “šakali” mogu urade. I većinu toga novca uložio sam da olakšam svoju savjest: formirao sam neprofitne organizacije: “Pačamama” (“Pachamama Alliance”) i “Clean Mounatains”; knjigu nisam napisao. A onda se dogodio 11. rujan. Bio sam u Amazonu sa narodom Šuar (Shuar), kojemu sam pomagao u vezi s jednim zajedničkim projektom. A kada sam se ubrzo vratio u Njujork, otišao sam na mjesto događaja i dugo gledao u strašnu rupu, koja je još uvijek tinjala; osjećao se miris izgorjelog mesa.
Tada sam shvatio da moram da napišem knjigu; da više nema oklijevanja, da moram da kažem šta sam sve radio kako bi američki narod shvatio zašto tako mnogo ljudi u svijetu gaji bijes, mržnju i gnjev prema nama, zašto su čitavi narodi toliko bijesni i frustrirani . Znao sam da moram preuzeti odgovornost za ono što se dogodilo 11. rujna, da moram da pokažem američkom narodu šta to SAD rade u svijetu. Ali, ovoga puta nisam nikome rekao šta radim. Izolirao sam se od drugih, i tako, u prilično teškim uvjetima uspio da napišem knjigu. Na kraju je knjiga dospjela u ruke vrlo dobrog agenta u New Yorku koji ju je poslao izdavačima. I tada je moj rukopis postao najbolja sigurnosna polica, jer “šakali” znaju da ako bi mi se bilo što dogodilo, knjiga će se prodati u mnogo većem broju nego što je do sada prodana. A knjiga je prodana u više od milijun primjeraka, prevedena je na preko 30 jezika. Ukoliko bih ja bio ubijen, prodaja knjiga bi porasla najmanje dva puta, a to je ono što šakali najmanje žele.
Podrška samo putem foruma, jer samo tako i ostali imaju koristi od toga.