Prikazi cijelu temu
01.12.2010 13:59
01.12.2010 13:59
Predmet:Istorija Judo-a
KORIJENI JUDO – a
Porijeklo Judo-a treba tražiti među prvim najosnovnijim oblicima samoodbrane. U teškoj i bespoštednoj borbi za opstanak naši davni preci bili su prinuđeni da se brane i napadaju. Prvi borilački pokreti bili su, uglavnom instiktivni. Kasnije se pojedina iskustva, stečena u borbi, prenose na sljedeće generacije. Čovjek s vremenom upoznaje osjetljive tačke na tijelu svojih protivnika i nastoji da odgovarajućim stavovima i pokretima, što bolje, zaštiti osjetljive tačke svoga tijela. Pri tome zauzima takve stavove i zaštitne položaje koji će mu dobro doći da u odgovarajućem momentu pređe u direktni napad ili kontranapad.
Najveći nivo u direktnoj borbi sa golorukim i naoružanim protivnikom dostigli su istočnjački narodi. Među njima se umnogome ističu Japanci, Korejci i Kinezi.Ova vještina borenja datira još prije 3.000 godina. Iz Kine je prenesena u Japan, gdje je dostigla savršenstvo.
Prema mnogim pisanim dokumentima, postojbinom ove vještine smatra se IndoKina iz koje je prenesena u Indiju a odatle u Kinu. Prva borba u ovoj vještini održana je prije 2.000 godina između NOMINO SOKUME I TOMANO KENAJE i završila se smrtnim udarcem. Stari naziv za Judo bio je Ju-Jitsu.
Jiu Jitsu, sto u prijevodu znaci Njezna Vjestina ili Blag Nacin, najstariji je oblik borilacke vjestine. Nastala je u Indiji 2000 prije nase ere. Vjestinu su stvorili redovnici, koji u svojoj odbrani od napada barbara, nisu mogli koristiti bilo kakvo oruzje. Vjestina se prosirila preko Kine, konacno se ukorijenivsi u Japanu, gdje postaje prvi borilacki still. 1914. godine.
Legenda o nastanku Ju-Jitsu je poznata priča o Japanskom ljekaru iz Nagasakija. Ljekar AKIJAMA ŠIROBEJ JOŠITAKI riješio je da provede u jednom kineskom manastiru 100 dana u razmišljanju, nastupilo je nevrijeme, a Akijama je sve to mirno posmatrao. Grane ogromnog drveća nisu mogle da odole snažnoj buri kao što je jedna mala vrba, gipka i savitljiva, koja je svojom svitljivošću izbjegavala snažne udare vjetara. O tome je Akijama razmišljao 100 dana i tada je uspio shvatiti bit Kineske izreke o Borenju ''POPUSTI DA BI POBIJEDIO''. To je pomoglo Akijami da izući vještinu borenja koja se temeljila na pomenutom principu. To nisu smijeli znati kineski monasi jer svako odavanje njihovih tajni kažnjavali su smrću.
Kad se vratio iz Kine osnovao je školu pod imenom ''Škola vrbinog srca'',a vještinu borenja nazvao je ''nježna umjetnost''. Sa prethodno navedenim želi se reći da je Judo bio prisutan kroz Historiju i kroz svoju prisutnost vremenom se kontinuirano gradio kao sport, kroz razvoj ljudske istorije, počevši od razvoja homosapiensa preko borbe za preživljavanja pa kroz raznorazne oblike, od hrvanja u svim (grčko-rimski) stilovima, kroz gladijatorske borbe, Viteških ( SAMURAJ) borbi, preko Ju-jitse pa sve do današnjeg modernog Judo-a.
Pojava modernog Judo – a
Pojava modernog Judo-a vezana je za dr. Džigora Kana (1860-1939). On je proučavao mnoge značajne metode Ju - Jitse. Pri tome je zapazio da kod svih Ju - Jitsu škola postoji jedan isti princip:''Sa malo snage postići maksimum efikasnosti''. On je sve metode i principe ju-jitsu, uokvirio u jedan novi sistem JUDO.
Profesor Jigoro Kano se sa nepunih 18 godina počeo baviti borilačkim vještinama. No brzo je shvatio da mu je napredak otežan činjenicom da je fizički bio jako slab i krhko građen. Naime, većina Ju-Jitsu stilova je uz tehniku zahtijevala i mnogo snage. 1882. godine. nakon što je stekao majstorsku titulu u nekoliko vrsti Ji-Jitsu-a odlučio je razviti borlačku vještinu koja bi omogućavala slabijim osobama da pobijede mnogo veće protivnike.
Sa svojih 9 učenika osnovao je Kodokan institut i razvijao ono iz čega će nastati Judo (Na japanskom jeziku Nježni put). Kasnije s vremenom Kano modifikacijom Ju-Jitsu tehnika, njegova škola dobiva još niz karakterističnih i efikasnih tehnika i Judo tada, kao vještina biva dosta efikasnija, "od ", do tada najefikasni****rilačke vještine u Japanu ”Ju-Jitse”. Judo je postao iznimno popularan već 1886. kada je policija grada Tokija organizirala turnir "Judo Vs Ju-Jitsu", gdje se ukupno održalo 15 mečeva, a borbe su održane u sali, na strunjači (tatami) i po određenim pravilima. Judo ekipa je uvjerljivo pobijedila u 13 borbi i sa 2 neriješene borbe.. čime je on potvrdio efikasnost i nadmoćnost Judo-a nad ostalim borilačkim vještinama u Japanu. Judo je ubrzo postao dio Japanskog školskog obrazovanja a počeo se širiti i po cijelom svijetu.
Džigoro Kano je Judo sa ulice prenio u salu, na strunjače "tatami" i od tada on postaje sportska vještina. On je rekao:
''KADA NA STRUNJAČI USPIJEŠ DA IZVEDEŠ JEDAN JUDO ZAHVAT, SNAGOM-TEHNIKOM RAVAN JE JEDNOM BODU (IPPON), TO ZNAČI KADA TAJ ZAHVAT PRIMJENIŠ NA ULICI, PROTIVNIKA MOŽEŠ UBITI.''
Judo već tada postaje i poznat još kao i Kodokan Judo. Judo je ušao u program Olimpijskih igara na Igrama u Tokiju 1964. godine, i to samo za muškarce. Za žene je Judo uveden tek na Olimp. Igrama u Barceloni 1992.
ROĐENjE
Ju-jitsu škole su dobile lošu reputaciju u 19. stoljeću. Vještina Ju-j-tsu-a nije bila smatrana sportom, Dr.Dž.Kan je u pojedinim segmentima uvidio neefikasnost Ju-Jitse, koja je bila bazirana najvećim dijelom kao sama vještina samuraja, a čija tradicija polako izumire u nastanku modernog Japana ( 1868 ), dok njezini praktikanti bivaju smatrani nevaljalima. To je brinulo Kana i uvidjevši te nedostatke Dr.Džigoro Kan, inspirisan filozofskim mišljenjem ”Akijame” tj. tankom vrbinom šipkom koja se savijala na vjetru i pod silom, dok su velike grane pucale i na manjim vjetrovima tj. pod manjim silama., odlučuje se za revolucionarne promjene kod načina i stila borbe, jer je on htio da se njegova vještina uči kao način života i da bude tjelesna vježba (za um i tijelo). Od tada je počeo promovirati edukacijsku stranu svoje Ju-Jitsu Ryu škole prvo tako da je promijenio ime Ju-Jitsu u Judo. To je teoretski demonstriralo da je Kanova škola otišla od Bu-Jutsu tradicije ratovanja prema Budo tradiciji gdje je uloga individualca bila prava usredotočenost.
ŠIRENJE KODOKAN JUDO NE-WAZE
Učinkovitost ne-waze i lakoća učenja počeli su mijenjati način na koji su se judo borbe mijenjale. Bilo je prelagano trenirati krupnog borca u ne-wazi i da on zaustavi najsnažnijeg borca iz druge škole, stoga je uskoro Kano uvidio da bi Judo mogao postati samo ne-waza škola. 1925. bio je toliki naglasak na ne-wazi, zbog njezinih uspjeha na natjecanjima, da je Kano uveo nova pravila ograničavajući količinu vremena koliko Judaš smije biti na podu. Određeno je da tehnike moraju početi od tachi-waze (stajeća pozicija) i ako si povukao svog protivnika tri puta dole on je proglašen pobjednikom. Pravilo je vrijedilo sve do 1940-ih, ali je bilo ignorirano od Kosen škola koje su nastavljale svoj oblik ne-waza natjecanja.
Kosen Judo se još prakticira na nekim japanskim sveučilištima, osobito na sedam bivših carskih sveučilišta u Japanu. Ponekad je zvan Shichitei-Judo. Postoji godišnje prvenstvo između tih 7 sveučilišta (uglavnom u junu).
EVOLUCIJA
Za vrijeme promijene pravila 1925. ne-wa*****ila popularna i dobro istražena, osobito kod Kosen Judo studenata. Zato što je Kosen Judo bio samo međuškolsko natjecanje, postojala je mogućnost neriješenoga rezultata. Bio je samo ippon (pobjeda pribadačom, predajom ili savršenim bacanjem) ili neriješeno. Ne-waza trening je bio koristan jer je lakše postići neriješeno u newazi i brže početnika pripremiti za natjecanje. U to vrijeme, pozicija kornjače, dvostruki nožni koštci (zatvoreni gard), polugardovi i tako dalje bili su istraženi od Kosen majstora.
Kosen Judo je slijedio svoj put i nastavljao pod starim pravilima sve do danas u natjecanjima sedam sveučilišta. Kano je bio oprezan da ne uništi Kosen Judo kada je uveo nova pravila. To je učinio iz nekoliko razloga:
* relativno je malo radilo samo ne-wazu
* htio je ne-waza specijaliste u Judu
* nije se mogao uvjeriti da je raditi samo ne-wazu loše
* Kosen Judaši su radili i tachi-wazu unatoč njihovom naglasku na ne-wazu
Ovako promijenjena pravila nisu primijenjena kroz cijeli Judo u Japanu dozvoljavajući Judu da se razvije i u stojaćem obliku i na tlu. Nova pravila su izmišljena kao sredstvo naglaska na tachi-wazu dok je vođena velika briga da ne-waza ne postane nepopularna.
DUH
Kosen Judo slijedi duh Bushida. Pobjeda je bio najvažniji aspekt, iako u Bushidu to znači više pobijediti za grupu, a ne za pojedinca. Bili su elita svoga vremena. Nikad se nisu predavali, čak i kada su bili pribijeni ili njihove ruke polomljene, i radije se onesvijestili nego povikali maitta. Drugi svjetski rat je to promijenio, jer gubitkom rata Kodokan je bio zatvoren, te je naposlijetku postao vojna akademija. Poslije sastanaka dogovoreno je da se Kodokan može ponovno otvoriti samo ako je podučavao Judo na čisti demokratski način.
izvor
KORIJENI JUDO – a
Porijeklo Judo-a treba tražiti među prvim najosnovnijim oblicima samoodbrane. U teškoj i bespoštednoj borbi za opstanak naši davni preci bili su prinuđeni da se brane i napadaju. Prvi borilački pokreti bili su, uglavnom instiktivni. Kasnije se pojedina iskustva, stečena u borbi, prenose na sljedeće generacije. Čovjek s vremenom upoznaje osjetljive tačke na tijelu svojih protivnika i nastoji da odgovarajućim stavovima i pokretima, što bolje, zaštiti osjetljive tačke svoga tijela. Pri tome zauzima takve stavove i zaštitne položaje koji će mu dobro doći da u odgovarajućem momentu pređe u direktni napad ili kontranapad.
Najveći nivo u direktnoj borbi sa golorukim i naoružanim protivnikom dostigli su istočnjački narodi. Među njima se umnogome ističu Japanci, Korejci i Kinezi.Ova vještina borenja datira još prije 3.000 godina. Iz Kine je prenesena u Japan, gdje je dostigla savršenstvo.
Prema mnogim pisanim dokumentima, postojbinom ove vještine smatra se IndoKina iz koje je prenesena u Indiju a odatle u Kinu. Prva borba u ovoj vještini održana je prije 2.000 godina između NOMINO SOKUME I TOMANO KENAJE i završila se smrtnim udarcem. Stari naziv za Judo bio je Ju-Jitsu.
Jiu Jitsu, sto u prijevodu znaci Njezna Vjestina ili Blag Nacin, najstariji je oblik borilacke vjestine. Nastala je u Indiji 2000 prije nase ere. Vjestinu su stvorili redovnici, koji u svojoj odbrani od napada barbara, nisu mogli koristiti bilo kakvo oruzje. Vjestina se prosirila preko Kine, konacno se ukorijenivsi u Japanu, gdje postaje prvi borilacki still. 1914. godine.
Legenda o nastanku Ju-Jitsu je poznata priča o Japanskom ljekaru iz Nagasakija. Ljekar AKIJAMA ŠIROBEJ JOŠITAKI riješio je da provede u jednom kineskom manastiru 100 dana u razmišljanju, nastupilo je nevrijeme, a Akijama je sve to mirno posmatrao. Grane ogromnog drveća nisu mogle da odole snažnoj buri kao što je jedna mala vrba, gipka i savitljiva, koja je svojom svitljivošću izbjegavala snažne udare vjetara. O tome je Akijama razmišljao 100 dana i tada je uspio shvatiti bit Kineske izreke o Borenju ''POPUSTI DA BI POBIJEDIO''. To je pomoglo Akijami da izući vještinu borenja koja se temeljila na pomenutom principu. To nisu smijeli znati kineski monasi jer svako odavanje njihovih tajni kažnjavali su smrću.
Kad se vratio iz Kine osnovao je školu pod imenom ''Škola vrbinog srca'',a vještinu borenja nazvao je ''nježna umjetnost''. Sa prethodno navedenim želi se reći da je Judo bio prisutan kroz Historiju i kroz svoju prisutnost vremenom se kontinuirano gradio kao sport, kroz razvoj ljudske istorije, počevši od razvoja homosapiensa preko borbe za preživljavanja pa kroz raznorazne oblike, od hrvanja u svim (grčko-rimski) stilovima, kroz gladijatorske borbe, Viteških ( SAMURAJ) borbi, preko Ju-jitse pa sve do današnjeg modernog Judo-a.
Pojava modernog Judo – a
Pojava modernog Judo-a vezana je za dr. Džigora Kana (1860-1939). On je proučavao mnoge značajne metode Ju - Jitse. Pri tome je zapazio da kod svih Ju - Jitsu škola postoji jedan isti princip:''Sa malo snage postići maksimum efikasnosti''. On je sve metode i principe ju-jitsu, uokvirio u jedan novi sistem JUDO.
Profesor Jigoro Kano se sa nepunih 18 godina počeo baviti borilačkim vještinama. No brzo je shvatio da mu je napredak otežan činjenicom da je fizički bio jako slab i krhko građen. Naime, većina Ju-Jitsu stilova je uz tehniku zahtijevala i mnogo snage. 1882. godine. nakon što je stekao majstorsku titulu u nekoliko vrsti Ji-Jitsu-a odlučio je razviti borlačku vještinu koja bi omogućavala slabijim osobama da pobijede mnogo veće protivnike.
Sa svojih 9 učenika osnovao je Kodokan institut i razvijao ono iz čega će nastati Judo (Na japanskom jeziku Nježni put). Kasnije s vremenom Kano modifikacijom Ju-Jitsu tehnika, njegova škola dobiva još niz karakterističnih i efikasnih tehnika i Judo tada, kao vještina biva dosta efikasnija, "od ", do tada najefikasni****rilačke vještine u Japanu ”Ju-Jitse”. Judo je postao iznimno popularan već 1886. kada je policija grada Tokija organizirala turnir "Judo Vs Ju-Jitsu", gdje se ukupno održalo 15 mečeva, a borbe su održane u sali, na strunjači (tatami) i po određenim pravilima. Judo ekipa je uvjerljivo pobijedila u 13 borbi i sa 2 neriješene borbe.. čime je on potvrdio efikasnost i nadmoćnost Judo-a nad ostalim borilačkim vještinama u Japanu. Judo je ubrzo postao dio Japanskog školskog obrazovanja a počeo se širiti i po cijelom svijetu.
Džigoro Kano je Judo sa ulice prenio u salu, na strunjače "tatami" i od tada on postaje sportska vještina. On je rekao:
''KADA NA STRUNJAČI USPIJEŠ DA IZVEDEŠ JEDAN JUDO ZAHVAT, SNAGOM-TEHNIKOM RAVAN JE JEDNOM BODU (IPPON), TO ZNAČI KADA TAJ ZAHVAT PRIMJENIŠ NA ULICI, PROTIVNIKA MOŽEŠ UBITI.''
Judo već tada postaje i poznat još kao i Kodokan Judo. Judo je ušao u program Olimpijskih igara na Igrama u Tokiju 1964. godine, i to samo za muškarce. Za žene je Judo uveden tek na Olimp. Igrama u Barceloni 1992.
ROĐENjE
Ju-jitsu škole su dobile lošu reputaciju u 19. stoljeću. Vještina Ju-j-tsu-a nije bila smatrana sportom, Dr.Dž.Kan je u pojedinim segmentima uvidio neefikasnost Ju-Jitse, koja je bila bazirana najvećim dijelom kao sama vještina samuraja, a čija tradicija polako izumire u nastanku modernog Japana ( 1868 ), dok njezini praktikanti bivaju smatrani nevaljalima. To je brinulo Kana i uvidjevši te nedostatke Dr.Džigoro Kan, inspirisan filozofskim mišljenjem ”Akijame” tj. tankom vrbinom šipkom koja se savijala na vjetru i pod silom, dok su velike grane pucale i na manjim vjetrovima tj. pod manjim silama., odlučuje se za revolucionarne promjene kod načina i stila borbe, jer je on htio da se njegova vještina uči kao način života i da bude tjelesna vježba (za um i tijelo). Od tada je počeo promovirati edukacijsku stranu svoje Ju-Jitsu Ryu škole prvo tako da je promijenio ime Ju-Jitsu u Judo. To je teoretski demonstriralo da je Kanova škola otišla od Bu-Jutsu tradicije ratovanja prema Budo tradiciji gdje je uloga individualca bila prava usredotočenost.
ŠIRENJE KODOKAN JUDO NE-WAZE
Učinkovitost ne-waze i lakoća učenja počeli su mijenjati način na koji su se judo borbe mijenjale. Bilo je prelagano trenirati krupnog borca u ne-wazi i da on zaustavi najsnažnijeg borca iz druge škole, stoga je uskoro Kano uvidio da bi Judo mogao postati samo ne-waza škola. 1925. bio je toliki naglasak na ne-wazi, zbog njezinih uspjeha na natjecanjima, da je Kano uveo nova pravila ograničavajući količinu vremena koliko Judaš smije biti na podu. Određeno je da tehnike moraju početi od tachi-waze (stajeća pozicija) i ako si povukao svog protivnika tri puta dole on je proglašen pobjednikom. Pravilo je vrijedilo sve do 1940-ih, ali je bilo ignorirano od Kosen škola koje su nastavljale svoj oblik ne-waza natjecanja.
Kosen Judo se još prakticira na nekim japanskim sveučilištima, osobito na sedam bivših carskih sveučilišta u Japanu. Ponekad je zvan Shichitei-Judo. Postoji godišnje prvenstvo između tih 7 sveučilišta (uglavnom u junu).
EVOLUCIJA
Za vrijeme promijene pravila 1925. ne-wa*****ila popularna i dobro istražena, osobito kod Kosen Judo studenata. Zato što je Kosen Judo bio samo međuškolsko natjecanje, postojala je mogućnost neriješenoga rezultata. Bio je samo ippon (pobjeda pribadačom, predajom ili savršenim bacanjem) ili neriješeno. Ne-waza trening je bio koristan jer je lakše postići neriješeno u newazi i brže početnika pripremiti za natjecanje. U to vrijeme, pozicija kornjače, dvostruki nožni koštci (zatvoreni gard), polugardovi i tako dalje bili su istraženi od Kosen majstora.
Kosen Judo je slijedio svoj put i nastavljao pod starim pravilima sve do danas u natjecanjima sedam sveučilišta. Kano je bio oprezan da ne uništi Kosen Judo kada je uveo nova pravila. To je učinio iz nekoliko razloga:
* relativno je malo radilo samo ne-wazu
* htio je ne-waza specijaliste u Judu
* nije se mogao uvjeriti da je raditi samo ne-wazu loše
* Kosen Judaši su radili i tachi-wazu unatoč njihovom naglasku na ne-wazu
Ovako promijenjena pravila nisu primijenjena kroz cijeli Judo u Japanu dozvoljavajući Judu da se razvije i u stojaćem obliku i na tlu. Nova pravila su izmišljena kao sredstvo naglaska na tachi-wazu dok je vođena velika briga da ne-waza ne postane nepopularna.
DUH
Kosen Judo slijedi duh Bushida. Pobjeda je bio najvažniji aspekt, iako u Bushidu to znači više pobijediti za grupu, a ne za pojedinca. Bili su elita svoga vremena. Nikad se nisu predavali, čak i kada su bili pribijeni ili njihove ruke polomljene, i radije se onesvijestili nego povikali maitta. Drugi svjetski rat je to promijenio, jer gubitkom rata Kodokan je bio zatvoren, te je naposlijetku postao vojna akademija. Poslije sastanaka dogovoreno je da se Kodokan može ponovno otvoriti samo ako je podučavao Judo na čisti demokratski način.
izvor
Ćutanje je zlato. Kad bi svi ćutali svijet bi ostao bez napretka.