Prikazi cijelu temu
08.12.2010 23:38
08.12.2010 23:38
Predmet:Re: Ne možete naći posao
Imam neke rodbine i prijatelje po EU.
Imao sam pozive da odem, ljudi su bili spremni da daju garanciju i za troškove i sve i svašta što su ovi idioti po ambasadama izmišljali, ali jednostavno nisam sebi mogao dopustiti da mi neki polupismeni primitivac kroji kapu i istresa gaće.
Kao da mi nešto svoje daje.
Kad idem sa porodicom na more, kad dođem na HR granicu prema graničarima sam ljubazan i korektan. I moram priznati da dosada nisam nikad imao neku neugodnu situaciju.
Iskustva ljudi oko mene sa slovenčke granice su bila prva cigla moje odbojnosti prema EU.
Kad su počeli pričati o "otvaranju" prema BiH mnogi su pomislili: "eto nas na bauštel".
Da hoće da rade radili bi i ovdje. Znam za Sarajevsku firmu koja stalno traži građevinare i često su ukašnjenju zbog manjka radne snage.
Dvojica prijatelja iz vojske su ponosni(zvući nevjerovatno) radnici koji rade na održavanju čistoće grada. Prije rata jedan je predavao marksizam, a drugi radio na tehničkom održavanju u hotelu.
90% ljudi na balkanu smatra da im je ispod nivoa da metu ulicu, a svi to objeručke prihvate u Njemačkoj ili Švici.
Od tih 90% minimum 55% je na birou.
A posla ima samo nema ko da radi. Ne mora se uvijek "masno" zaraditi ne nabacivši žuljeve. Nekad se treba raditi i za zajednicu. Važno je imati rutinu. Svojevremeno sam aplicirao u jednoj organizaciji koja je partner UNHCR-a .
Teta kod koje sam išao na razgovor pitala me je, a jesam li igdje volontirao ili učestvovao u kakvim akcijama.
Odgovorio sam da nisam.
Sljedeće pitanje : A zašto niste?
Posao je dobio momak Albanac koji je dok je živio sa roditeljima u Njemačkoj jedno vrijeme volonterski bio redar saobračaja(ne znam oficijelni naziv). Volontiranje mu se sastojalo da je 2x dnevno stajao u fluorescentnom prsluku sa velikom tablom STOP/HALT na raskrsnici i pomagao djeci da pređu raskrsnicu i dođu do škole.
Kasnije mu je prilikom apliciranja za Njemačko državljanstvo imigracioni službenik rekao da je upoznat s tim i da je očito jako savjestan i da Njemačkoj takvi trebaju.
Danas radi u pogonu za prečišćavanje vode, školuje se i materijalno ima više nego pomenutih 90% balkanaca.
Kad doođe u Sarajevo prvo očisti dvorište i obiđe komšije. Njegove rijeći su: Radi, dok radiš možeš se nadati da će ti se to isplatiti. Ako ne radiš nemaš se čem nadati osim zlu.
Imam neke rodbine i prijatelje po EU.
Imao sam pozive da odem, ljudi su bili spremni da daju garanciju i za troškove i sve i svašta što su ovi idioti po ambasadama izmišljali, ali jednostavno nisam sebi mogao dopustiti da mi neki polupismeni primitivac kroji kapu i istresa gaće.
Kao da mi nešto svoje daje.
Kad idem sa porodicom na more, kad dođem na HR granicu prema graničarima sam ljubazan i korektan. I moram priznati da dosada nisam nikad imao neku neugodnu situaciju.
Iskustva ljudi oko mene sa slovenčke granice su bila prva cigla moje odbojnosti prema EU.
Kad su počeli pričati o "otvaranju" prema BiH mnogi su pomislili: "eto nas na bauštel".
Da hoće da rade radili bi i ovdje. Znam za Sarajevsku firmu koja stalno traži građevinare i često su ukašnjenju zbog manjka radne snage.
Dvojica prijatelja iz vojske su ponosni(zvući nevjerovatno) radnici koji rade na održavanju čistoće grada. Prije rata jedan je predavao marksizam, a drugi radio na tehničkom održavanju u hotelu.
90% ljudi na balkanu smatra da im je ispod nivoa da metu ulicu, a svi to objeručke prihvate u Njemačkoj ili Švici.
Od tih 90% minimum 55% je na birou.
A posla ima samo nema ko da radi. Ne mora se uvijek "masno" zaraditi ne nabacivši žuljeve. Nekad se treba raditi i za zajednicu. Važno je imati rutinu. Svojevremeno sam aplicirao u jednoj organizaciji koja je partner UNHCR-a .
Teta kod koje sam išao na razgovor pitala me je, a jesam li igdje volontirao ili učestvovao u kakvim akcijama.
Odgovorio sam da nisam.
Sljedeće pitanje : A zašto niste?
Posao je dobio momak Albanac koji je dok je živio sa roditeljima u Njemačkoj jedno vrijeme volonterski bio redar saobračaja(ne znam oficijelni naziv). Volontiranje mu se sastojalo da je 2x dnevno stajao u fluorescentnom prsluku sa velikom tablom STOP/HALT na raskrsnici i pomagao djeci da pređu raskrsnicu i dođu do škole.
Kasnije mu je prilikom apliciranja za Njemačko državljanstvo imigracioni službenik rekao da je upoznat s tim i da je očito jako savjestan i da Njemačkoj takvi trebaju.
Danas radi u pogonu za prečišćavanje vode, školuje se i materijalno ima više nego pomenutih 90% balkanaca.
Kad doođe u Sarajevo prvo očisti dvorište i obiđe komšije. Njegove rijeći su: Radi, dok radiš možeš se nadati da će ti se to isplatiti. Ako ne radiš nemaš se čem nadati osim zlu.
Ćutanje je zlato. Kad bi svi ćutali svijet bi ostao bez napretka.