Prikazi cijelu temu
05.11.2021 11:54
05.11.2021 11:54
Predmet:Linux za pocetnike
Kada kažemo da se Linux nalazi posvuda, doista ne pretjerujemo. Koristi ga se u raznim pametnim uređajima, smartfonima, pametnim televizorima, u svemirskim letjelicama, automobilima, a obično je i prvim izborom kao temeljni operacijski sustav na poslužiteljima. Stoga nema baš nikakva razloga da ga se ne iskuša i kao primarni operacijski sustav na stolnim i prijenosnim računalima, a evo kako i s čime najlakše započeti…
Crni trepćući zaslon koji prikazuje pomalo romantična zelena slova računalnog terminala ti***na je vizija svih onih koji još uvijek nekako žive u zabludi da su računala na kojima se nalazi neka od brojnih distribucija Linuxa isključivo namijenjena iskusnim računalnim stručnjacima. Dakako, takva je vizija apsolutna zabluda koju dodatno potpiruje filmska industrija. Istina, Linux svojim korisnicima nudi vrlo veliku fleksibilnost kada u pitanje dođe, ne samo kako će izgledati operacijski sustav, nego i prilično dubinsku razinu prilagođavanja i personalizacije, a to znači da prema tim i nekim drugim svojstvima inklinira prema naprednim korisnicima.
Terminala u Linuxu se definitivno ne treba bojati (kao i naredbenog retka uopće), a kako će vrijeme odmicati, tako će ga se sve češće htjeti koristiti premda ga se isprva dobrim dijelom može gotovo u potpunosti izbjegavati…
No, to ne isključuje početnike, jer je tijekom vremena Linux postao prilično korisnički orijentiran, čak i onda kada se ne želi previše upuštati u jezgrovite prilagodbe, a neke su distribucije Linuxa i vizualno vrlo impresivne. Ključna prednost praktično svake distribucije Linuxa, pa čak i onih koje su namjenski usko specijalizirane, činjenica je da ih se može podrediti vlastitoj volji, prilagođavati prema želji, iskoristiti niz aplikacija otvorena kôda, ali i to što je Linux prema svojoj prirodi slobodan softver. Zapravo, sama ideja Linuxa utemeljena je na slobodi. Slobodi izbora, bijega od restrikcija drugih zatvorenih operacijskih sustava kao što su Windows ili MacOS, te slobodi da ga se mijenja i s operacijskim sustavom radi gotovo ono što se poželi. Upravo je ta ideja mnogima jednostavno neodoljiva, i to ne samo zbog prizemnog motiva kao što je činjenica da se za Linux u pravilu ne treba izdvojiti ni lipe, nego upravo zbog apsolutne slobode.
Što je zapravo Linux?
Većina pod terminom Linux smatra neku od brojnih dostupnih distribucija operacijskog sustava koji je temeljen na Linuxovom kernelu, a to je ono što Linux zapravo jest, jezgra sustava. Kernel je središnji dio operacijskog sustava koji povezuje hardver i aplikacije, a onda se oko njega gradi cjelokupni operacijski sustav sa svojim sučeljem, dodatnim aplikacijama i nekim karakterističnim mogućnostima svojstvenim upravo distribucijama kojih je tijekom vremena nastao pozamašan broj, a koje udahnjuju vlastiti šarm i funkcionalne mehanizme (primjerice, ažuriranje). Zapravo, jednom kada se dublje uroni u svijet Linuxa, ovlada se njegovim značajkama i specifičnostima, stvaranje vlastite distribucije i nije toliko nedostižno teško koliko se možda na prvi pogled to početnicima može činiti, no to nije predmet ove teme.
Iako neki Linuxom nazivaju razne distribucije operacijskog sustava koji je građen na Linuxovom kernelu, drugi puristi tvrde kako bi se Linuxom trebalo smatrati isključivo njegov kernel, a operacijski bi se sustav trebao nazivati GNU/Linux. Ipak, čak i sam tvorac kernela Linus Torvalds mišljenja je da ne treba cjepidlačiti i distribucije Linuxa jednostavno tako i nazivati, bez obzira na to što je to zapravo doista ime kernelu. Zanimljivo je dodati kako je Linus svoj osobni projekt razvoja kernela inicijalno nazvao Freax, smatrajući da je naziv Linux suviše egoističan, no administratoru FTP poslužitelja, kamo je Linus uploadao vlastiti projekt, to se ime nije dopalo, te ga je preimenovao u Linux, a da se nije konzultirao s Linusom.
Kasnije je Torvalds to ime prihvatio, i razvoj se nastavio pod tim nazivom. Danas je općeprihvaćeno da se distribucije nazivaju Linuxom, unatoč tome što neki i dalje inzistiraju na tome da se sam operacijski sustav naziva GNU/Linux, vođeni idejom da je GNU projekt, iza kojega stoji poznati američki aktivist i žestoki zagovaratelj slobodnog softvera Richard Stallman, začeo ideju o stvaranju otvorenog operacijskog sustava, koji će biti materijaliziran u obliku raznih distribucija, opremljenih upravo slobodnim softverom. No, neće se pogriješiti ako se samo kaže, Linux.
Linux protiv Windowsa
Linux se prilično razlikuje od Windowsa, a svaki od tih operacijskih sustava ima svoje prednosti i mane te se nerijetko oko toga koji je sustav bolji ili lošiji, vode žustre rasprave. Oni skloni šali, nerijetko korisniku koji traži pomoć oko problema s Windowsima sugeriraju da jednostavno instalira Linux ili, nešto rjeđe, obratno, ako je u pitanju problem s Linuxom. Bilo kako bilo, Windows ima neke ključne prednosti u odnosu na Linux, i obratno. Naime, Linux većinom nije previše privlačan strastvenim ljubiteljima računalnih igara.
Igranje na Linuxu je i dalje lošije u odnosu na ono što nudi Windows, ali je unazad nekoliko godina značajno unaprijeđeno i to ne samo s podrškom upravljačkih programa nego i rješenjima kao što je PlayOnLinux koji pojednostavljuje korištenje WINE-a čime je omogućeno ne samo igranje igara, nego i korištenje aplikacija namijenjenih Windowsima
Tijekom godina dogodile su se značajne promjene i, iako se nekada davno Linux smatrao platformom na kojoj se mogu igrati samo igre u terminalu, što ima određeni šarm, danas je situacija daleko drukčija. Kako većina razvojnih studija igraće naslove radi i optimizira za Windows, kao najrašireniju korisničku platformu za stolna i prijenosna računala, situacija je tu nedvojbeno jasna. Barem zasad. Ipak, to ne znači da Linux treba ocrniti kao operacijski sustav na kojemu igre ne rade, jer to jednostavno nije istina. Ponuda igara čak i nije loša, a tu je i Steam, s ograničenom ponudom igara koje će raditi na Linuxu, kao i rješenja poput PlayOnLinuxa, koji pojednostavljuje korištenje WINE-a, a koji omogućuje instalaciju i pokretanje programa i igara namijenjenih Windowsima na Linuxu. Doduše, tu je i Valveov ProtonDB, koji također koristi WINE te alate kao što je DXVK i omogućuje igranje igara namijenjenih Windowsima.
Za razliku od Windowsa, Linux je besplatan. Točnije, kako je već rečeno, riječ o slobodnom operacijskom sustavu pa za njega u većini slučajeva ne treba izdvojiti ni lipe (premda je sve češće moguće vidjeti da se za određena izdanja nekih distribucija mora platiti, ili barem donirati proizvoljni iznos šuštavih novčanica). Nadalje, može ga se dubinski prilagođavati prema volji, nešto što je kod Windowsa zapravo nemoguće, a zahvaljujući bogatoj ponudi slobodnog softvera i činjenici da ga se može ukrotiti prema osobnim preferencijama, Linux vrlo lako može postati idealno okruženje za onaj ti***an uredski rad (ako se može podnijeti činjenica da se neće moći koristiti neke jako popularne aplikacije koje su dostupne samo na Windowsima), može ga se prilagoditi za studentsko računalo ili za znanstveno istraživanje, može se izraditi alat za oporavak sustava ili sveobuhvatno rješenje za rješavanje računalnih problema.
Velika ponuda slobodnog softvera – distribucije Linuxa ne samo da obično već dolaze s izdašnom ponudom instaliranog slobodnog softvera, nego je na raspolaganju i ogroman broj aplikacija koje se može besplatno instalirati i koristiti u tren oka
Od Linuxa se vrlo lako može napraviti multimedijski centar, upogoniti ga kao poslužitelj ili nešto treće. Ograničenja gotovo kao da i nema. No, većina će se Linuxu okrenuti onda kada žele stvoriti moćno razvojno okruženje sa svime onime što bi pritom trebalo imati pri ruci. Stoga oni koji namjeravaju tek krenuti u svijet razvoja softvera, svakako bi trebali razmisliti o nekoj distribuciji Linuxa. Osim toga, Linux se čini idealnim operacijskim sustavom kada se život želi udahnuti u starije računalo. Zahtjevi za resursima su manji, i neke distribucije radit će na doista starom hardveru, a zgodan je detalj i to što postoje tzv. live distribucije Linuxa, koje će raditi bez instaliranja, izravno s USB memorija ili prijenosnih diskova. Osim toga, zahtjevi za diskovnim prostorom daleko su manji od onoga što traži Windows.
Što se podrške hardvera tiče, i onog famoznog pristupa, priključi i radi, Windows tu i dalje prednjači, premda danas Linux radi s većinom hardvera na koji se može naići. To podrazumijeva i moderne grafičke kartice, čiji su proizvođači počeli raditi i prilagođene upravljačke programe, a tu su i oni otvorena tipa, ako ovi prvi zbog nekoga razloga ne rade onako kako se to od njih očekuje. Ipak, još uvijek ima raznovrsnog hardvera koji nema službenu podršku na Linuxu, a to znači da će se u tom slučaju morati okrenuti za pomoć Linux zajednici, koja okuplja tehnički potkovane korisnike, pa se rješenje u konačnici može naći, ili jednostavno treba biti oprezniji pri kupnji hardvera.
IZVOR:
Matija Gračanin
bug.hr
Kada kažemo da se Linux nalazi posvuda, doista ne pretjerujemo. Koristi ga se u raznim pametnim uređajima, smartfonima, pametnim televizorima, u svemirskim letjelicama, automobilima, a obično je i prvim izborom kao temeljni operacijski sustav na poslužiteljima. Stoga nema baš nikakva razloga da ga se ne iskuša i kao primarni operacijski sustav na stolnim i prijenosnim računalima, a evo kako i s čime najlakše započeti…
Crni trepćući zaslon koji prikazuje pomalo romantična zelena slova računalnog terminala ti***na je vizija svih onih koji još uvijek nekako žive u zabludi da su računala na kojima se nalazi neka od brojnih distribucija Linuxa isključivo namijenjena iskusnim računalnim stručnjacima. Dakako, takva je vizija apsolutna zabluda koju dodatno potpiruje filmska industrija. Istina, Linux svojim korisnicima nudi vrlo veliku fleksibilnost kada u pitanje dođe, ne samo kako će izgledati operacijski sustav, nego i prilično dubinsku razinu prilagođavanja i personalizacije, a to znači da prema tim i nekim drugim svojstvima inklinira prema naprednim korisnicima.
Terminala u Linuxu se definitivno ne treba bojati (kao i naredbenog retka uopće), a kako će vrijeme odmicati, tako će ga se sve češće htjeti koristiti premda ga se isprva dobrim dijelom može gotovo u potpunosti izbjegavati…
No, to ne isključuje početnike, jer je tijekom vremena Linux postao prilično korisnički orijentiran, čak i onda kada se ne želi previše upuštati u jezgrovite prilagodbe, a neke su distribucije Linuxa i vizualno vrlo impresivne. Ključna prednost praktično svake distribucije Linuxa, pa čak i onih koje su namjenski usko specijalizirane, činjenica je da ih se može podrediti vlastitoj volji, prilagođavati prema želji, iskoristiti niz aplikacija otvorena kôda, ali i to što je Linux prema svojoj prirodi slobodan softver. Zapravo, sama ideja Linuxa utemeljena je na slobodi. Slobodi izbora, bijega od restrikcija drugih zatvorenih operacijskih sustava kao što su Windows ili MacOS, te slobodi da ga se mijenja i s operacijskim sustavom radi gotovo ono što se poželi. Upravo je ta ideja mnogima jednostavno neodoljiva, i to ne samo zbog prizemnog motiva kao što je činjenica da se za Linux u pravilu ne treba izdvojiti ni lipe, nego upravo zbog apsolutne slobode.
Što je zapravo Linux?
Većina pod terminom Linux smatra neku od brojnih dostupnih distribucija operacijskog sustava koji je temeljen na Linuxovom kernelu, a to je ono što Linux zapravo jest, jezgra sustava. Kernel je središnji dio operacijskog sustava koji povezuje hardver i aplikacije, a onda se oko njega gradi cjelokupni operacijski sustav sa svojim sučeljem, dodatnim aplikacijama i nekim karakterističnim mogućnostima svojstvenim upravo distribucijama kojih je tijekom vremena nastao pozamašan broj, a koje udahnjuju vlastiti šarm i funkcionalne mehanizme (primjerice, ažuriranje). Zapravo, jednom kada se dublje uroni u svijet Linuxa, ovlada se njegovim značajkama i specifičnostima, stvaranje vlastite distribucije i nije toliko nedostižno teško koliko se možda na prvi pogled to početnicima može činiti, no to nije predmet ove teme.
Iako neki Linuxom nazivaju razne distribucije operacijskog sustava koji je građen na Linuxovom kernelu, drugi puristi tvrde kako bi se Linuxom trebalo smatrati isključivo njegov kernel, a operacijski bi se sustav trebao nazivati GNU/Linux. Ipak, čak i sam tvorac kernela Linus Torvalds mišljenja je da ne treba cjepidlačiti i distribucije Linuxa jednostavno tako i nazivati, bez obzira na to što je to zapravo doista ime kernelu. Zanimljivo je dodati kako je Linus svoj osobni projekt razvoja kernela inicijalno nazvao Freax, smatrajući da je naziv Linux suviše egoističan, no administratoru FTP poslužitelja, kamo je Linus uploadao vlastiti projekt, to se ime nije dopalo, te ga je preimenovao u Linux, a da se nije konzultirao s Linusom.
Kasnije je Torvalds to ime prihvatio, i razvoj se nastavio pod tim nazivom. Danas je općeprihvaćeno da se distribucije nazivaju Linuxom, unatoč tome što neki i dalje inzistiraju na tome da se sam operacijski sustav naziva GNU/Linux, vođeni idejom da je GNU projekt, iza kojega stoji poznati američki aktivist i žestoki zagovaratelj slobodnog softvera Richard Stallman, začeo ideju o stvaranju otvorenog operacijskog sustava, koji će biti materijaliziran u obliku raznih distribucija, opremljenih upravo slobodnim softverom. No, neće se pogriješiti ako se samo kaže, Linux.
Linux protiv Windowsa
Linux se prilično razlikuje od Windowsa, a svaki od tih operacijskih sustava ima svoje prednosti i mane te se nerijetko oko toga koji je sustav bolji ili lošiji, vode žustre rasprave. Oni skloni šali, nerijetko korisniku koji traži pomoć oko problema s Windowsima sugeriraju da jednostavno instalira Linux ili, nešto rjeđe, obratno, ako je u pitanju problem s Linuxom. Bilo kako bilo, Windows ima neke ključne prednosti u odnosu na Linux, i obratno. Naime, Linux većinom nije previše privlačan strastvenim ljubiteljima računalnih igara.
Igranje na Linuxu je i dalje lošije u odnosu na ono što nudi Windows, ali je unazad nekoliko godina značajno unaprijeđeno i to ne samo s podrškom upravljačkih programa nego i rješenjima kao što je PlayOnLinux koji pojednostavljuje korištenje WINE-a čime je omogućeno ne samo igranje igara, nego i korištenje aplikacija namijenjenih Windowsima
Tijekom godina dogodile su se značajne promjene i, iako se nekada davno Linux smatrao platformom na kojoj se mogu igrati samo igre u terminalu, što ima određeni šarm, danas je situacija daleko drukčija. Kako većina razvojnih studija igraće naslove radi i optimizira za Windows, kao najrašireniju korisničku platformu za stolna i prijenosna računala, situacija je tu nedvojbeno jasna. Barem zasad. Ipak, to ne znači da Linux treba ocrniti kao operacijski sustav na kojemu igre ne rade, jer to jednostavno nije istina. Ponuda igara čak i nije loša, a tu je i Steam, s ograničenom ponudom igara koje će raditi na Linuxu, kao i rješenja poput PlayOnLinuxa, koji pojednostavljuje korištenje WINE-a, a koji omogućuje instalaciju i pokretanje programa i igara namijenjenih Windowsima na Linuxu. Doduše, tu je i Valveov ProtonDB, koji također koristi WINE te alate kao što je DXVK i omogućuje igranje igara namijenjenih Windowsima.
Za razliku od Windowsa, Linux je besplatan. Točnije, kako je već rečeno, riječ o slobodnom operacijskom sustavu pa za njega u većini slučajeva ne treba izdvojiti ni lipe (premda je sve češće moguće vidjeti da se za određena izdanja nekih distribucija mora platiti, ili barem donirati proizvoljni iznos šuštavih novčanica). Nadalje, može ga se dubinski prilagođavati prema volji, nešto što je kod Windowsa zapravo nemoguće, a zahvaljujući bogatoj ponudi slobodnog softvera i činjenici da ga se može ukrotiti prema osobnim preferencijama, Linux vrlo lako može postati idealno okruženje za onaj ti***an uredski rad (ako se može podnijeti činjenica da se neće moći koristiti neke jako popularne aplikacije koje su dostupne samo na Windowsima), može ga se prilagoditi za studentsko računalo ili za znanstveno istraživanje, može se izraditi alat za oporavak sustava ili sveobuhvatno rješenje za rješavanje računalnih problema.
Velika ponuda slobodnog softvera – distribucije Linuxa ne samo da obično već dolaze s izdašnom ponudom instaliranog slobodnog softvera, nego je na raspolaganju i ogroman broj aplikacija koje se može besplatno instalirati i koristiti u tren oka
Od Linuxa se vrlo lako može napraviti multimedijski centar, upogoniti ga kao poslužitelj ili nešto treće. Ograničenja gotovo kao da i nema. No, većina će se Linuxu okrenuti onda kada žele stvoriti moćno razvojno okruženje sa svime onime što bi pritom trebalo imati pri ruci. Stoga oni koji namjeravaju tek krenuti u svijet razvoja softvera, svakako bi trebali razmisliti o nekoj distribuciji Linuxa. Osim toga, Linux se čini idealnim operacijskim sustavom kada se život želi udahnuti u starije računalo. Zahtjevi za resursima su manji, i neke distribucije radit će na doista starom hardveru, a zgodan je detalj i to što postoje tzv. live distribucije Linuxa, koje će raditi bez instaliranja, izravno s USB memorija ili prijenosnih diskova. Osim toga, zahtjevi za diskovnim prostorom daleko su manji od onoga što traži Windows.
Što se podrške hardvera tiče, i onog famoznog pristupa, priključi i radi, Windows tu i dalje prednjači, premda danas Linux radi s većinom hardvera na koji se može naići. To podrazumijeva i moderne grafičke kartice, čiji su proizvođači počeli raditi i prilagođene upravljačke programe, a tu su i oni otvorena tipa, ako ovi prvi zbog nekoga razloga ne rade onako kako se to od njih očekuje. Ipak, još uvijek ima raznovrsnog hardvera koji nema službenu podršku na Linuxu, a to znači da će se u tom slučaju morati okrenuti za pomoć Linux zajednici, koja okuplja tehnički potkovane korisnike, pa se rješenje u konačnici može naći, ili jednostavno treba biti oprezniji pri kupnji hardvera.
IZVOR:
Matija Gračanin
bug.hr
zivot je moja domovina.
Ovaj post je ureden 2
puta. Posljednja izmjena 05.11.2021 12:08 od strane Avko.