Prikazi cijelu temu
25.12.2010 02:05
25.12.2010 02:05
Predmet:Razne zanimljivosti
Koliko klokan može skočiti?
Klokani su danas predsatvnici jedne od najčudnijih i najstarijih životinjskih vrsta na našem planetu. Poznato je da je još prije više stotina tisuća godina postojala jedna vrsta klokana visokih poput konja.
Danas se klokani mogu naći isključivo u Austarliji, koju ponekad zovu zemljom klokana, i koja tu životinju, kao amblem, ima čak i u svom državnom grbu.
Klokan je najpoznatiji predstavnik tobolčara. Između zadnjih nogu ženka ima krznom obraslu "torbu" ili tobolac u kojem nosi svoje mlado i gdje ga hrani. Mlado klokana živi u tobolcu sve dok ne poodraste.
Kad se okoti, mlado je maleno, ružičasto, mekano, dugačko nešto više od tri centimetra. Odmah po okotu, majka ga stavlja izravno u tobolac, budući da je mladunče neko vrijeme potpuno bespomoćno. Kad napuni šest mjeseci, već je veliko kao maleni zečić. Kreće se po tobolcu, dok mu glava uvijek viri. Ako se njegova majka zaustavi da bi obrstila koji list s grančica, mladunče i samo čupka i jede njene listiće.
Čak kad i odraste i postane dostatno veliko da hoda i trčkara pored majke, mlado klokana još uvijek voli boraviti u toplom i sigurnom tobolcu. Ako se približava neka opasnost, majka mu brzo priskače u pomoć, uzima ga ustima i pažljivo spušta u tobolac.
Odrasli klokan, kad se uspravi, doseže visinu i do 1,8 metara. Ima kratke prednje noge s kandžama i izrazito dugačke zadnje noge. Te snažne zadnje noge omogućuju klokanu da pravi skokove od 3 pa do 4,5 metara. Dugački rep služi klokanu da odmara, ali i da održava ravnotežu pri skoku.
Klokane love u Australiji zato što uništavaju usjeve. Njihovo meso je ukusno, a od njihove se kože proizvode dobri i jaki predmeti od kože. Brzina i sposobnost klokana da čuje neprijatelja i na većoj udaljenosti predstavlja njegovu glavnu obranu. Kad ga lovački psi opkole i nema drugog izlaza, klokan može ščepati psa prednjim nogama i ubiti ga jednim jedinim udarcem zadnje noge!
Koliko klokan može skočiti?
Klokani su danas predsatvnici jedne od najčudnijih i najstarijih životinjskih vrsta na našem planetu. Poznato je da je još prije više stotina tisuća godina postojala jedna vrsta klokana visokih poput konja.
Danas se klokani mogu naći isključivo u Austarliji, koju ponekad zovu zemljom klokana, i koja tu životinju, kao amblem, ima čak i u svom državnom grbu.
Klokan je najpoznatiji predstavnik tobolčara. Između zadnjih nogu ženka ima krznom obraslu "torbu" ili tobolac u kojem nosi svoje mlado i gdje ga hrani. Mlado klokana živi u tobolcu sve dok ne poodraste.
Kad se okoti, mlado je maleno, ružičasto, mekano, dugačko nešto više od tri centimetra. Odmah po okotu, majka ga stavlja izravno u tobolac, budući da je mladunče neko vrijeme potpuno bespomoćno. Kad napuni šest mjeseci, već je veliko kao maleni zečić. Kreće se po tobolcu, dok mu glava uvijek viri. Ako se njegova majka zaustavi da bi obrstila koji list s grančica, mladunče i samo čupka i jede njene listiće.
Čak kad i odraste i postane dostatno veliko da hoda i trčkara pored majke, mlado klokana još uvijek voli boraviti u toplom i sigurnom tobolcu. Ako se približava neka opasnost, majka mu brzo priskače u pomoć, uzima ga ustima i pažljivo spušta u tobolac.
Odrasli klokan, kad se uspravi, doseže visinu i do 1,8 metara. Ima kratke prednje noge s kandžama i izrazito dugačke zadnje noge. Te snažne zadnje noge omogućuju klokanu da pravi skokove od 3 pa do 4,5 metara. Dugački rep služi klokanu da odmara, ali i da održava ravnotežu pri skoku.
Klokane love u Australiji zato što uništavaju usjeve. Njihovo meso je ukusno, a od njihove se kože proizvode dobri i jaki predmeti od kože. Brzina i sposobnost klokana da čuje neprijatelja i na većoj udaljenosti predstavlja njegovu glavnu obranu. Kad ga lovački psi opkole i nema drugog izlaza, klokan može ščepati psa prednjim nogama i ubiti ga jednim jedinim udarcem zadnje noge!
Podrška samo putem foruma, jer samo tako i ostali imaju koristi od toga.