Prikazi cijelu temu
10.02.2011 16:22
10.02.2011 16:22
Predmet:Programiranje pod Linuxom
Programersko okruženje ili interfejs svako tumači na svoj način. Nekome je to grafičko point-to-click okruženje poput Kylixa ili Eclipse, a nekome ono podrazumijeva konzolu u starom duhu UNIX-a. Koji god alat koristili, Linux se sa svakim dobro slaže.
Prema tradicionalnom razmišljanju, okruženje za programiranje je ili grafičko ili tekstualno. Međutim, u Linuxu se ono često sastoji od servisa ili dodataka koje pruža sami sistem, odnosno kernel i osnovnih sistemskih komponenti. Nebitno koristite li mišem vođen IDE ili tekstualni editor i komandu make, Linux vam uvijek nameće određene uvjete, ali i daje brojne mogućnosti koje određuju što kôd kojeg pišete mora i može raditi. Na osnovu svega ovoga, interfejs za programiranje u Linuxu možemo svrstati u dvije grupe: grafički, koji koristi X Window sistem pomoću kojega prima i procesuira korisničke unose, i interfejs komandne linije, koji je čisti tekstualni interfejs koji uopće ne treba X Window sistem da bi radio. Naravno, uvijek postoje programi poput e-mail klijenta Pine koji će raditi bez obzira da li su X-i pokrenuti ili ne. Postoji i jedna posebna vrsta interfejsa, a to je API (Application programming Interface). API koristi strukturne metode za pisanje programa koji rade samo određene zadatke. Na primjer, ako želite napisati program koji će komunicirati TCP/IP mrežom, koristit ćete socket API, ili audio API za program koji će producirati zvuk. Kao što možete zaključiti, za rad ovih programa nije potreban IDE niti interfejs komandne linije. Za Linux slobodno možemo reći da trenutno ima najbogatije okruženje za programiranje među svim operativnim sistemima, pri čemu se misli na broj alata pomoću kojih je moguće programirati u nekom programskom jeziku.
Programersko okruženje ili interfejs svako tumači na svoj način. Nekome je to grafičko point-to-click okruženje poput Kylixa ili Eclipse, a nekome ono podrazumijeva konzolu u starom duhu UNIX-a. Koji god alat koristili, Linux se sa svakim dobro slaže.
Prema tradicionalnom razmišljanju, okruženje za programiranje je ili grafičko ili tekstualno. Međutim, u Linuxu se ono često sastoji od servisa ili dodataka koje pruža sami sistem, odnosno kernel i osnovnih sistemskih komponenti. Nebitno koristite li mišem vođen IDE ili tekstualni editor i komandu make, Linux vam uvijek nameće određene uvjete, ali i daje brojne mogućnosti koje određuju što kôd kojeg pišete mora i može raditi. Na osnovu svega ovoga, interfejs za programiranje u Linuxu možemo svrstati u dvije grupe: grafički, koji koristi X Window sistem pomoću kojega prima i procesuira korisničke unose, i interfejs komandne linije, koji je čisti tekstualni interfejs koji uopće ne treba X Window sistem da bi radio. Naravno, uvijek postoje programi poput e-mail klijenta Pine koji će raditi bez obzira da li su X-i pokrenuti ili ne. Postoji i jedna posebna vrsta interfejsa, a to je API (Application programming Interface). API koristi strukturne metode za pisanje programa koji rade samo određene zadatke. Na primjer, ako želite napisati program koji će komunicirati TCP/IP mrežom, koristit ćete socket API, ili audio API za program koji će producirati zvuk. Kao što možete zaključiti, za rad ovih programa nije potreban IDE niti interfejs komandne linije. Za Linux slobodno možemo reći da trenutno ima najbogatije okruženje za programiranje među svim operativnim sistemima, pri čemu se misli na broj alata pomoću kojih je moguće programirati u nekom programskom jeziku.
Podrška samo putem foruma, jer samo tako i ostali imaju koristi od toga.