Prikazi cijelu temu
10.02.2011 16:22
10.02.2011 16:22
Predmet:Re: Programiranje pod Linuxom
Spomenuli smo da se Linuxovo razvojno okruženje sastoji od servisa ili dodataka koje pruža sami sistem, odnosno kernela i osnovnih sistemskih komponenti. U ovo spadaju biblioteke prepune pretkompajliranih funkcija koje su dio svake distribucije. Ovo sve postavlja granice i definira kako programirati pod Linuxom. Ali, krenimo od osnova. Sjećate se da Linux po uzoru na UNIX sve u svom fajl sistemu promatra kao fajl. Ovo vam je kao početnicima bilo nejasno i teško za razumjeti, ali upravo ovo drastično pojednostavljuje pisanje aplikacija. Kako? Jednostavno, jer na primjer, programer koristi istu write() funkciju za upis podataka u fajl, za slanje podataka printeru, kada tipka sa tastature šalje podatke aplikaciji, čak i kada dva uređaja komuniciraju preko mreže. Ovo je moguće jer Linux kao fajl promatra i modem i monitor i CD-ROM, i hard disk i miša i… Drajveri, ako ih možemo nazvati ovom terminologijom, su dio kernela i uvijek se nalaze između uređaja i korisnika ili aplikacije koja želi pristupiti tom uređaju. Kada primi naredbu poput write(), on ga prevodi u oblik koji taj uređaj razumije, što je često neki low-level jezik ili čak binarni zapis. Naravno, ovo ima i svojih loših strana, jer ukoliko ne postoji gore spomenuti drajver, onda vi ne možete slati uređaju nikakve naredbe. Pored toga što se sve promatra kao fajl, Linux ima i druge dobre strane poput procesnog modela, zaštite procesora i memorije, sigurnosni model, preemptivni multitasking, višekorisnički dizajn, međuprocesnu komunikaciju, te blok pristup. Nakon pomalo profesorskog pristupa, da vam objasnimo o čemu se radi.
Procesni model je način na koji Linux radi sa procesima. To je u stvari mogućnost Linux procesa da samostalno kreiraju podprocese, svoju djecu. To proces obavlja pomoću fork() naredbe pri čemu stvara identičnu kopiju samog sebe (osim PID-a), te ta kopija postaje dijete ili child proces.
Spomenuli smo da se Linuxovo razvojno okruženje sastoji od servisa ili dodataka koje pruža sami sistem, odnosno kernela i osnovnih sistemskih komponenti. U ovo spadaju biblioteke prepune pretkompajliranih funkcija koje su dio svake distribucije. Ovo sve postavlja granice i definira kako programirati pod Linuxom. Ali, krenimo od osnova. Sjećate se da Linux po uzoru na UNIX sve u svom fajl sistemu promatra kao fajl. Ovo vam je kao početnicima bilo nejasno i teško za razumjeti, ali upravo ovo drastično pojednostavljuje pisanje aplikacija. Kako? Jednostavno, jer na primjer, programer koristi istu write() funkciju za upis podataka u fajl, za slanje podataka printeru, kada tipka sa tastature šalje podatke aplikaciji, čak i kada dva uređaja komuniciraju preko mreže. Ovo je moguće jer Linux kao fajl promatra i modem i monitor i CD-ROM, i hard disk i miša i… Drajveri, ako ih možemo nazvati ovom terminologijom, su dio kernela i uvijek se nalaze između uređaja i korisnika ili aplikacije koja želi pristupiti tom uređaju. Kada primi naredbu poput write(), on ga prevodi u oblik koji taj uređaj razumije, što je često neki low-level jezik ili čak binarni zapis. Naravno, ovo ima i svojih loših strana, jer ukoliko ne postoji gore spomenuti drajver, onda vi ne možete slati uređaju nikakve naredbe. Pored toga što se sve promatra kao fajl, Linux ima i druge dobre strane poput procesnog modela, zaštite procesora i memorije, sigurnosni model, preemptivni multitasking, višekorisnički dizajn, međuprocesnu komunikaciju, te blok pristup. Nakon pomalo profesorskog pristupa, da vam objasnimo o čemu se radi.
Procesni model je način na koji Linux radi sa procesima. To je u stvari mogućnost Linux procesa da samostalno kreiraju podprocese, svoju djecu. To proces obavlja pomoću fork() naredbe pri čemu stvara identičnu kopiju samog sebe (osim PID-a), te ta kopija postaje dijete ili child proces.
Podrška samo putem foruma, jer samo tako i ostali imaju koristi od toga.
Ovaj post je ureden 1
puta. Posljednja izmjena 10.02.2011 16:23 od strane zxz.