Prikazi cijelu temu 19.02.2011 16:30
seven Van mreze
Clan
Registrovan od:16.10.2010
Lokacija:-


Predmet:Re: Stecajni postupak.
hm, stecajni postupak, u biti stecajni postupak ne znaci zatvaranje firme, vec predstavlja smjenu upravnih organa. Osnovni problem je da su pravni subjekti tj firme uglavnom predstavljene kao trgovinska drustva i samim tim se na njih moraju primjenjivati trzisni zakoni, tj firma mora pozitivno poslovati. Sad dolazi ono ali, firma se u biti sastoji od proizvoda koji je u trgovackoj racunici uvijek novac. Ukoliko firma ne pravi taj novac onda je ona u biti nelikvidna za vlasnika ulozenih sredstava i tad se proglasava stecaj, u kojem vlasnici sredstava postavljaju prinudni upravni organ. U biti stecaj je jedna privredna prinudna mjera jer uvijek stoji neka prinuda iza njega. Jedna firma ima osnovnu zadacu da pravi dobit, i onda se iz te dobiti pokrivaju razne obaveze. U obaveze spadaju obaveze prema liferantima, obaveze prema radnicima, obaveze prema drzavi, obaveze za najam prostora i obaveze prema vlasnicima kapitala. Ukoliko jedna ili vise tih obaveza nisu u mogucnosti da se izmire, povjerilac moze direktno ili preko suda da trazi izmirenje tih obaveza i tada je taj stecaj pokrenut izvana dok se ne izmire te obaveze ili prinudna naplata. Posto rukovodstvo firme jedino ima uvid u poslovanje firme i ukoliko primjeti da se nece moci u blizoj buducnosti izmirivati obaveze ono je duzno da samo prijavi stecaj kod trgovinskog suda, jer ako to ne ucini, dolazi do tzv prikrivanja stecaja i to je u mnogim drzavama krivicno djelo. Posto u danasnje doba gotovo sve firme moraju biti nekom duzni, i samim tim odgovorni za taj dug, uvodi se pojam ogranicene odgovornosti. To je jedna brojka koja je u biti jedno mjerilo za dozvoljenu velicinu duga. Obicno je poznata i kao osnivacki kapital i odredjena je od strane drzave sa nekim minimumom i moze se ugovorno dizati koliko god se zeli. Ukoliko se ta brojka u godisnjem obracunu "probije" rukovodstvo firme je duzno da obrazlozi "proboj" ili da proglasi stecaj. Znaci osnivacki ulog neke firme je visina uloga koji su vlasnici (ili jedan vlasnik) ulozili u firmu i cim se taj iznos probije, dolazi do stecaja. Ukoliko se desilo nesto nepredvidjeno i firma samo slucajno i privremeno zapala u teskoce, osnivaci firme mogu povecati taj ulog, uloziti nove novce i nastaviti dalje bez stecaja. Visina uloga, vlasnici uloga, djelatnost firme, sjediste i rukovodece lice se zavode u trgovinskom registru i bilo kakva promjena mora se opet prijaviti i samim tim objaviti.
Primjer deset obucara, super majstori, prave godisnje x pari cipela, direktor kupuje kozu, direktor izmiruje sve obaveze i samo se jos cipele trebaju prodati. Da bi se platila koza, plate, doprinosi i prodala prva cipela mora se taj period pokriti stranim ulaganjem, uzima se y suma tudjeg novca, i to je taj osnivacki kapital. Na osnovu svih kostanja formira se cijena gotove cipele i jedno vrijeme one imaju prolaz na trzistu. Obucari dobiju placu, sve podmireno i direktor ima placu i jos tantijeme, tj postoke od dobiti firme. Kad se napravi obracun, vlasnici ulozenih sredstava uzimaju dobit iz firme umanjenu za porez na dobit firme (obicno dvadesetak procenata) , i na taj novac opet placaju porez na sopstvenu dobit. Mogu te novce i ostavit u firmi i povecat svoj udio. Nakon par godina cipele se ne mogu prodati po toj izracunatoj cijeni i dolazi do gubitaka. Sad vlasnici kapitala umjesto ocekivanog novca kao dobiti imaju puno skladiste cipela koje niko nece. Tad se uvodi prinudna ili stecajna uprava, i postavlja novi direktor koji mora da proda te stare cipele, otpusti par radnika da bi proizvodnja bila jeftinija i napravi novi koncept neke nove cipele koja bi imala prodju na trzistu. Ukoliko taj novi direktor zakljuci da se proizvodnja cipela ne isplati, pravi plan za prenamjenu firme i pokusava mozda praviti sedla za konje ili nesto slicno. Ukoliko nadje da se nista ne isplati onda se firma zatvara, imovina rasprodaje i namiruju se novopristigle obaveze prema duznicima.