Prikazi cijelu temu
20.02.2011 23:25
20.02.2011 23:25
Predmet:Kad dođeš pameti
Autor:Ibrahim Mulaomerović,Beč
13.08.2010 18:49:05
Neke poznije godine i nisu razlog da čovjek ne bi poslušao pametnijeg od sebe, pa kad Heidegger u svojim filozofskim raspravama tvrdi da „pronaći svijet znači ponovo pronaći djetinjstvo“, eto dovoljnog razloga da to bar pokušaš provjeriti.
A putevi provjeravanja su različiti. Jedno od „pomagala“ su mi i fotografije iz mog djetinjstva koje sam uspio sačuvati u onom ratnom metežu, obične fotografije, poneka već i požutjela, učinile su mi se neoborivim dokazom tvrdnje omiljenog filozofa.
Ali, kad je neko naivan, tu lijeka nema. Gledajući te fotose osjećao sam mir, neku sigurnost što mi je pružalo sjećanje na to doba, doba kada sam imao daleko manje razloga da budem tužan, vrijeme što me asociralo na neke patetične i već zaboravljene riječi kao što su prijateljstvo i ljubav, a sve to kroz neku, da oprostite, romantičnu maglu. Apsolutno romantično.
Srećom po moje mentalno zdravlje, postoje neki ljudi, pametniji i od samog Heideggera, koji će mi i u tim, da oprostite, sentimentalnim trenucima, pomoći da dođem pameti, vratiti me na pravi put, pomoći mi, kako se to u Sarajevu kaže „da dođem tobe“, da konačno shvatim u kakvoj sam zabludi živio, i u kakvom omraženom i diktatorskom sistemu. Moje sretno djetinjstvo i sretna mladost su samo privid moje naivne mašte, odgovorno tvrde mudraci, od kojih su poneki imali godinu ili dvije djetinjstva iz vremena sistema koji je tako snažno uticao na moju naivnost. Jebeš Heideggera, oni su čuli (i čitali) kakva je stravična diktatura u vrijeme mog djetinjstva i moje mladosti bila, i to je tako, a za moju naivnost sam sam kriv, što se oni, pak, trude da me dozovu pameti, imam zahvaliti samo tome što sam rođen pod sretnom zvijezdom. Naivan je i moj trud da kod Heideggera nađem odgovor na neka suštinska pitanja kad srećom ima toliko mudraca različitog uzrasta koji će me naučiti pameti.
Eto, neki dan, i štovani katolički „Glas koncila“ nas lijepo uči pameti. Za sve nedaće zbog kojih je Hrvatska u govnima, i siromaštvo, i besparica, i korupcija, i kriminal, i nacinalizam (pa i fašizam), i raspad privrednog sistema po uzoru na Grčku (iskreno ne bih želio da prije nego što odu u EU, odu privredno u tri grčke materine), za sve su, lijepo kaže „Glas koncila“, krivi - komunisti. Što su rahmetli već dvadeset godina.
Smiješno vam, i ne vjerujete? Ne bih ni ja vama vjerovao da to nisam neki dan svojim očima pročitao. Uostalom, šta znaš, lijepo kaže u svojoj reklami austrijski Lotto “alles ist möglich”, sve je moguće, pa i to.Pogotovo kad to pročitaš u novinama sa viškom autoriteta.
A da su komunisti bili *****ani, brate, bili su, policijska država tako reći. Eto, na primjer, u ono doba, ako ti padne na pamet da obiješ trafiku, izudaraš nekoga ko ti je na prvi pogled antipatičan, ili onome na benzinskoj stanici staviš nož pod grlo i uzmeš mu pare, svejedno ako si maloljetan, policija će te (“milicija trenira strogoću”) tako lijepo izudarati, pa čak ostaviti i vidljive tragove na bubrezima i rebrima, a još ti neće dozvoliti da se obratiš ni jednoj humanitarnoj organizaciji zbog povrede tvog fizičkog i psihičkog integriteta.
U toj policijskoj državi, ti koji si osjećao neodoljiv zov demokratskog nagona, nisi smio, jebi ga, ni drogu da dilaš, prodaješ ili uživaš, ne zbog toga što bi ti droga razvalila nervni sistem, nego što bi ti to milicija uradila sa tvojim rođenim bubrezima. I rebrima pride. I neka mi sad neko priča o demokraciji u to doba.
A da budeš tajkun, da prvo junački razvališ četiri, pet jakih firmi i ostaviš bez posla desetak hiljada ili tisuća ljudi, pa se preko noći obogatiš, imaš, kao čovjek, svoju ergelu konja i automobila, svoju jahtu kojom krstariš Sredozemljem (kao čovjek), eh, to si mogao zaboraviti prve sekunde. Zašto? Pa valjda su ti preči tvoji bubrezi i tvoja rebra od čitavog svjetskog bogatstva.
I što je najgore, ta policija (pardon, milicija) je gušila svaku slobodu misli i govora. Jednostavno, gušili su svaku i pomisao na demokratsko iznošenje svog stava i mišljenja, na primjer, nije bilo šanse da nekoj grupi pijanih bradonja demokratski poručiš:”Jebem vam mater četničku”. Ili da na stadionu ponosno razviješ ogromno platno na kome piše:”Nož, žica, Srebrenica”. Ili da balijama daš do znanja koji je to ološ.
A, bili su i lukavi. Ti komunisti. Da bi širokim narodnim masama zamazali oči kako ne bi vidjeli sve nepravde, na sitno su ih potkupljivali nekim sitnicama, na primjer, socijalnom zaštitom, besplatnim školovanjem, sigurnošću na poslu.
Pa, molim vas, gdje to ima? Otkud meni pravo (ili bilo kome) da nekome garantiram pravo na rad i posao, besplatno liječenje, ili, ne daj Bože, radniku u mojoj vlastitoj firmi jednostavno predam ključ od novog stana za koji ne mora da plaća kredit koji bi mu zagorčavao život zbog toga što je obračun u švicarskim francima.
Sa onima kojima sada nešto nije jasno, konačno bi se trebalo dogovoriti šta je to - demokracija, u kojoj, ni sami svjesni toga, za razliku od nekih prošlih vremena i sistema, uživamo.
Demokracija je, gospodo, pravo svakoga na slobodu misli i govora, pravo svakoga da drugome jebe mater ako tako misli i osjeća, jer, zašto sputavati ljudske slobode.
Gospodo moja, ona priča o socijalnoj jednakosti i sličnim glupostima, samo su demagoške floskule autoritarnog i prevaziđenog sistema. Jasno? Jasno, sasvim demokratski.
U cijeloj ovoj demokratskoj razmjeni mišljenja, sve mi se čini da sam ja jedini dobitnik (skromno, zar ne?) “Dolaskom tobe” definitivno sa mene pada sumnja i pomisli na nekakvu jugonostalgiju, koja je i inače demode, jer najnovija definicija glasi “jugosfera”.
A biti demokrat, kako to gordo zvuči. Ne samo da zvuči, nego grmi, gorko odjekuje kada, recimo, bivši gimnazijski profesor uvali glavu u poluprazan kontejner za smeće tražeći plastične flaše da ih proda “Konzumu”, i sve sa glavom u kontejneru vikne iz sveg glasa:”Ja sam demokrata, živjela demokracija!” Kud gordo, kud zvučno.
A Heidegger? Šteta za njega, nikada nije došao tobe. Kao neki. A i kriv je. On me je naučio da ne dam na svoje djetinjstvo, jebeš sistem.
Autor:Ibrahim Mulaomerović,Beč
13.08.2010 18:49:05
Neke poznije godine i nisu razlog da čovjek ne bi poslušao pametnijeg od sebe, pa kad Heidegger u svojim filozofskim raspravama tvrdi da „pronaći svijet znači ponovo pronaći djetinjstvo“, eto dovoljnog razloga da to bar pokušaš provjeriti.
A putevi provjeravanja su različiti. Jedno od „pomagala“ su mi i fotografije iz mog djetinjstva koje sam uspio sačuvati u onom ratnom metežu, obične fotografije, poneka već i požutjela, učinile su mi se neoborivim dokazom tvrdnje omiljenog filozofa.
Ali, kad je neko naivan, tu lijeka nema. Gledajući te fotose osjećao sam mir, neku sigurnost što mi je pružalo sjećanje na to doba, doba kada sam imao daleko manje razloga da budem tužan, vrijeme što me asociralo na neke patetične i već zaboravljene riječi kao što su prijateljstvo i ljubav, a sve to kroz neku, da oprostite, romantičnu maglu. Apsolutno romantično.
Srećom po moje mentalno zdravlje, postoje neki ljudi, pametniji i od samog Heideggera, koji će mi i u tim, da oprostite, sentimentalnim trenucima, pomoći da dođem pameti, vratiti me na pravi put, pomoći mi, kako se to u Sarajevu kaže „da dođem tobe“, da konačno shvatim u kakvoj sam zabludi živio, i u kakvom omraženom i diktatorskom sistemu. Moje sretno djetinjstvo i sretna mladost su samo privid moje naivne mašte, odgovorno tvrde mudraci, od kojih su poneki imali godinu ili dvije djetinjstva iz vremena sistema koji je tako snažno uticao na moju naivnost. Jebeš Heideggera, oni su čuli (i čitali) kakva je stravična diktatura u vrijeme mog djetinjstva i moje mladosti bila, i to je tako, a za moju naivnost sam sam kriv, što se oni, pak, trude da me dozovu pameti, imam zahvaliti samo tome što sam rođen pod sretnom zvijezdom. Naivan je i moj trud da kod Heideggera nađem odgovor na neka suštinska pitanja kad srećom ima toliko mudraca različitog uzrasta koji će me naučiti pameti.
Eto, neki dan, i štovani katolički „Glas koncila“ nas lijepo uči pameti. Za sve nedaće zbog kojih je Hrvatska u govnima, i siromaštvo, i besparica, i korupcija, i kriminal, i nacinalizam (pa i fašizam), i raspad privrednog sistema po uzoru na Grčku (iskreno ne bih želio da prije nego što odu u EU, odu privredno u tri grčke materine), za sve su, lijepo kaže „Glas koncila“, krivi - komunisti. Što su rahmetli već dvadeset godina.
Smiješno vam, i ne vjerujete? Ne bih ni ja vama vjerovao da to nisam neki dan svojim očima pročitao. Uostalom, šta znaš, lijepo kaže u svojoj reklami austrijski Lotto “alles ist möglich”, sve je moguće, pa i to.Pogotovo kad to pročitaš u novinama sa viškom autoriteta.
A da su komunisti bili *****ani, brate, bili su, policijska država tako reći. Eto, na primjer, u ono doba, ako ti padne na pamet da obiješ trafiku, izudaraš nekoga ko ti je na prvi pogled antipatičan, ili onome na benzinskoj stanici staviš nož pod grlo i uzmeš mu pare, svejedno ako si maloljetan, policija će te (“milicija trenira strogoću”) tako lijepo izudarati, pa čak ostaviti i vidljive tragove na bubrezima i rebrima, a još ti neće dozvoliti da se obratiš ni jednoj humanitarnoj organizaciji zbog povrede tvog fizičkog i psihičkog integriteta.
U toj policijskoj državi, ti koji si osjećao neodoljiv zov demokratskog nagona, nisi smio, jebi ga, ni drogu da dilaš, prodaješ ili uživaš, ne zbog toga što bi ti droga razvalila nervni sistem, nego što bi ti to milicija uradila sa tvojim rođenim bubrezima. I rebrima pride. I neka mi sad neko priča o demokraciji u to doba.
A da budeš tajkun, da prvo junački razvališ četiri, pet jakih firmi i ostaviš bez posla desetak hiljada ili tisuća ljudi, pa se preko noći obogatiš, imaš, kao čovjek, svoju ergelu konja i automobila, svoju jahtu kojom krstariš Sredozemljem (kao čovjek), eh, to si mogao zaboraviti prve sekunde. Zašto? Pa valjda su ti preči tvoji bubrezi i tvoja rebra od čitavog svjetskog bogatstva.
I što je najgore, ta policija (pardon, milicija) je gušila svaku slobodu misli i govora. Jednostavno, gušili su svaku i pomisao na demokratsko iznošenje svog stava i mišljenja, na primjer, nije bilo šanse da nekoj grupi pijanih bradonja demokratski poručiš:”Jebem vam mater četničku”. Ili da na stadionu ponosno razviješ ogromno platno na kome piše:”Nož, žica, Srebrenica”. Ili da balijama daš do znanja koji je to ološ.
A, bili su i lukavi. Ti komunisti. Da bi širokim narodnim masama zamazali oči kako ne bi vidjeli sve nepravde, na sitno su ih potkupljivali nekim sitnicama, na primjer, socijalnom zaštitom, besplatnim školovanjem, sigurnošću na poslu.
Pa, molim vas, gdje to ima? Otkud meni pravo (ili bilo kome) da nekome garantiram pravo na rad i posao, besplatno liječenje, ili, ne daj Bože, radniku u mojoj vlastitoj firmi jednostavno predam ključ od novog stana za koji ne mora da plaća kredit koji bi mu zagorčavao život zbog toga što je obračun u švicarskim francima.
Sa onima kojima sada nešto nije jasno, konačno bi se trebalo dogovoriti šta je to - demokracija, u kojoj, ni sami svjesni toga, za razliku od nekih prošlih vremena i sistema, uživamo.
Demokracija je, gospodo, pravo svakoga na slobodu misli i govora, pravo svakoga da drugome jebe mater ako tako misli i osjeća, jer, zašto sputavati ljudske slobode.
Gospodo moja, ona priča o socijalnoj jednakosti i sličnim glupostima, samo su demagoške floskule autoritarnog i prevaziđenog sistema. Jasno? Jasno, sasvim demokratski.
U cijeloj ovoj demokratskoj razmjeni mišljenja, sve mi se čini da sam ja jedini dobitnik (skromno, zar ne?) “Dolaskom tobe” definitivno sa mene pada sumnja i pomisli na nekakvu jugonostalgiju, koja je i inače demode, jer najnovija definicija glasi “jugosfera”.
A biti demokrat, kako to gordo zvuči. Ne samo da zvuči, nego grmi, gorko odjekuje kada, recimo, bivši gimnazijski profesor uvali glavu u poluprazan kontejner za smeće tražeći plastične flaše da ih proda “Konzumu”, i sve sa glavom u kontejneru vikne iz sveg glasa:”Ja sam demokrata, živjela demokracija!” Kud gordo, kud zvučno.
A Heidegger? Šteta za njega, nikada nije došao tobe. Kao neki. A i kriv je. On me je naučio da ne dam na svoje djetinjstvo, jebeš sistem.
Podrška samo putem foruma, jer samo tako i ostali imaju koristi od toga.