Predmet:Jugonostalgija?

---

Autor:Ibrahim Mulaomerović,Beč
Stan mi je, vec rekoh, vracen, sad ga treba i otkupiti pa da od nosioca stanarskog prava budem unaprijedjen u vlasnika, znaci - opet potvrde, takse, salteri, redovi pred salterima, ali nema ti druge. Tako, pred trafikom, dok sam kupovao 'republicku taksu' cujem iza ledja:'Pozdravljam umjetnika'.

E, jebi ga sad, jos mi je i to trebalo, prvo, sto ne mislim da sam umjetnik, a drugo, sto mi se tako obracao uvijek neko kome je nesto trebalo, pa k'o biva, kad mi tako laska ne bi bio red da mu odbijem bilo sta da trazi.

Kad sam se okrenuo trebalo mi je par sekundi da odmotam film unazad ne bih li se sjetio face koja mi se obraca. Deset godina ostavi traga na ljudskim licima, ali ovaj puta taj trag je bio malo dublji. Jedva ga prepoznadoh, Cedo, nekadasnji mangup sa korza i gradskih ulica, bila je to nekad simpaticna faca, redovno je dolazio da nas gleda kad smo igrali mali nogomet, posebno uzivajuci u tome kad smo njegov brat i ja provlacili bekovima loptu kroz noge. Cak je nekako uspio postati i nastavnik 'fizickog vaspitanja' izbivajuci negdje za poslom, ali je cesto dolazio nazad, medju njegovu 'raju' gdje je vodio glavnu pricu.

Sada je to bio drugi covjek,ostario, krezav, masne kose, bolestan sa otvorenim ranama ali 'pod gasom', odmah mi je rafalno odrecitirao svoje jade;- zena i dva sina su otisli u Ameriku, ostavili su ga, 'ne jebu me dva posto', ima neki stan u Beogradu u kome sad zivi, u Takovskoj ulici, iz kuce u Bijeljini (?) mora iseliti (otkud mu ta kuca nisam trebao ni pitati), a sad je u prolazu, ide u Turbe da ganja svoj stan u kome je zivio prije rata kao nastavnik.

'Tamo sam se i borio za Jugoslaviju, nema Juge na kugli zemaljskoj, bio sam na prvoj borbenoj liniji - rece mi s ponosom - razvaljivali smo ih, a kako bi i moglo biti drugacije kad smo mi Srbi nebeski narod, zapamti to'. Taman kad sam to zapamtio, on nastavi:'Znas, moram u Turbe zbog stana, fale mi dvije Marke, ti si uvijek bio raja, znam da ces mi dati.'

Da prekratim ovu ruznu pricu i susret od koga mi je bilo muka, dao sam mu te dvije Marke koje je on popio u prvoj kafani.

Dvostruko promasen covjek. Prvi put, njegovom srecom, promasilo ga u rovu dok se 'borio za Jugoslaviju', a drugi put promasen u zivotu. Ima tu izgleda i treci promasaj - ono za sta se, kaze, borio. Osim zene i sinova, ostao je i bez Jugoslavije, od neki dan i nje vise nema ni na papiru, samo u nekim prisjecanjima.

Kad u ovo vrijeme razgovaras sa nekim od nacionalnih rodoljuba, pa se ispostavi da u nekim detaljima ne razmisljate na isti nacin, odmah ti zalijepi usta etiketom da si jugonostalgicar, desavalo mi se to. A jesam li?

Moj problem je u tome sto sam Jugoslaviju shvatao kao geografski, a ne nacionalni ili politicki pojam, kao geografski prostor u kome su zivjeli neki meni dragi ljudi. U Ljubljani su zivjeli Bostjan Hladnik i Duska Pockajeva, pa sam se ja, i kad bih prolazio kao neznanac ulicama Ljubljane, osjecao kao kod kuce.O Zagrebu da i ne govorim, tu sam svakako bio domaci, cak i zivio u njemu neko vrijeme, u Paracinu i danas zivi moj veliki prijatelj Peda, Budva i Milocer su mi bili moji, u Makedoniji nisam nikoga znao, ali odatle je bila Blagorodna, sto je bilo sasvim dovoljno da i taj kraj bude domaci.

Onda je doslo vrijeme kada su neki mangupi, kojima je nacionalnost zanimanje, dosli na svoje, zeljni odmjeravanja snaga trazili su da se svi izjasnimo ko je ko. Kako ja nisam bio vjernik, a Muslimana ima i u Iranu, i u Libiji, i u Maroku, ja sam napisao i potpisao - Jugosloven, jer Bosanci ni do dana danasnjeg nisu priznati. Jednog dana su mi zakucali na vrata (da su bar zakucali, lupali su i rukama i nogama, a zvono radi), bila su trojica (cuvene 'trojke'), sa 'belim orlovima' na celu.
'Sta si ti?' - bilo je prvo pitanje umjesto pozdrava.
'Je l' po zanimanju?' - pokazah ja svoju poslovicnu znatizelju.
Onaj sto je postavio pitanje za sekundu stade, pa ce:
'Slusaj ti, nemoj ti mene da *****avas, jer bi mogao ostati bez tog svog jezika da vise nikada nista ne kazes, a uz jezik idu i usi i nos, nego odgovaraj sta si po nacionalnosti!'

Pred tako ubjedljivim argumentima sta ces drugo, pa mu ja pokazah neki dokument u kome pise da sam Jugosloven, kao da sam znao da se moj poznanik Cedo borio na istoj strani sa ovom trojicom za Jugoslaviju, kad ce on:
'To - Jugosloven, to mozes poderati, to je izmisljena nacija, po imenu vidim da si balija, a balije nisu ljudi'.

Sta je bilo poslije ne bi bilo fino da govorim zbog 'odrzavanja dobrih medjunacionalnih odnosa', a i inace se trudim da zaboravim sve sto mi se ruzno desavalo u zivotu, zivot je suvise kratak da bih sebi dozvolio luksuz da se opterecavam detaljima koji mogu pokvariti neko lijepo poslijepodne.

Tako se na najljepsi moguci nacin rasprsila moja ljubav sa damom koja se odzivala na ime Jugoslavija.Osjecao sam se kao neko ko je zal
jubljen u lijepu djevojku, a koja poslije darivanog cvijeca i price o poeziji odlazi u krevet sa drugim. Rogonja.

Ali, kako ljubav nije paradajz-sos, sjeti me to ponekad na onu staru pjesmu kad Majka kori sina Dimitrija sto ga zena vara, a jadan Dimitrije odgovara:'Ako Majke, ako Majke, barem je ubava'.

I sta sad nakon te ljubavi? Znam da je samo sarma dobra kad se podgrije, od podgrijane ljubavi covjeka moze zeludac da zaboli, ja cu ipak ostati kod svog geografskog poimanja necega sto je imalo i sire znacenje. Sa Pedom iz Paracina bih se uvijek rado vidio, Budva je i dalje prelijepa ali nista ne fali ni plazama u Spaniji i onima duz sjeverne Afrike, Zagreb ima i dalje svoj kulturni smek, ali bi ga ipak bilo neozbiljno uporedjivati sa nekim gradovima u Europi koji su mi sada geografski blizi.

Kazu - 'klin se klinom izbija', mozda neka nova ljubav, eto, Bosna na primjer, lijepa k'o lutka? Ne dolazi u obzir, - ljubavne veze nisu dozvoljene izmedju onih koji su krvno vezani.

---