I biće bolje nekog petka
kada se umotamo u mjesečinu,
drobeći granutne kolutove,
i kada želje i riječi minu;
Krenut ćemo sa bičem u ruci
I išibat ćemo pomračinu.

I biće bolje nekog petka,
subote drolje,
neke pijane srijede,
nekog mamurnog pondeljka, kada i
sasvim obični ljudi vrijede.

Dosta je bilo saharskog cuga,
pljujem na obloge od rakije.
To je neko čudno i teško vrijeme
kafanskog štimunga,
nekog čudnog straha,
podzemnih rijeka.
Odljepljesmo se od kafane,
u nekom plavom nesedlanom jutru
ždrejbica bijela samo na nas čeka.

A sve što se stvara, ruši se i lomi;
pucaju brane čelične volje, a nas
Još uvijek miluju riječi; biće bolje..

Da, i biće bolje nekog petka,
subote drolje, pijane srijede,
Nekog mamurnog ponedeljka,
kada i sasvim obični ljudi vrijede...