iCentar » iC » Vijesti i obavjestenja » Plaćeni ekonomski ubica

zxz	08.02.2012 20:36
Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica Putovali ste takoreći svuda: u Afriku, Aziju, Europu, Latinsku Ameriku i na Srednji Istok. Da li se posao ekonomskog ubojice na svim ovim kontinentima, zemljama, gradovima odvijao po obrascu koji ste opisali? Da. Moj posao je svugdje bio isti: da pokušam da preuzmem prirodne i ljudske resurse u tim zemljama za potrebe američkih korporacija i američke imperijalne politike. U tu svrhu mehanizmi zaduživanja kod MMF-a i Svjetske Banke, bili su po pravilu primjenjivani. I tek u nekoliko slučajeva nisam uspio ubedim lidere zemalja da resurse svoje zemlje stave na raspolaganje. U svojim knjigama govorio sam o tome kako nisam bio u stanju korumpiram demokratski izabranog predsjednika Ekvadora, Haima Roldosa (Jaime Roldos) i panamskog predsjednika Omara Torihosa (Omar Efraín Torrijos). Njih nisam uspio uvjerim da stave svoje zemlje u poziciju koju smo za njih predvidjeli. I Roldos i Torihos su bili ubijeni. CIA je podržala “šakale” da to urade zato što se ova dva predsjednika nisu mogla korumpirati, podmititi i uceniti na bilo koji način.

zxz

08.02.2012 20:36

Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica

Putovali ste takoreći svuda: u Afriku, Aziju, Europu, Latinsku Ameriku i na Srednji Istok. Da li se posao ekonomskog ubojice na svim ovim kontinentima, zemljama, gradovima odvijao po obrascu koji ste opisali?

Da. Moj posao je svugdje bio isti: da pokušam da preuzmem prirodne i ljudske resurse u tim zemljama za potrebe američkih korporacija i američke imperijalne politike. U tu svrhu mehanizmi zaduživanja kod MMF-a i Svjetske Banke, bili su po pravilu primjenjivani. I tek u nekoliko slučajeva nisam uspio ubedim lidere zemalja da resurse svoje zemlje stave na raspolaganje. U svojim knjigama govorio sam o tome kako nisam bio u stanju korumpiram demokratski izabranog predsjednika Ekvadora, Haima Roldosa (Jaime Roldos) i panamskog predsjednika Omara Torihosa (Omar Efraín Torrijos). Njih nisam uspio uvjerim da stave svoje zemlje u poziciju koju smo za njih predvidjeli. I Roldos i Torihos su bili ubijeni. CIA je podržala “šakale” da to urade zato što se ova dva predsjednika nisu mogla korumpirati, podmititi i uceniti na bilo koji način.

zxz	08.02.2012 20:32
Predmet:Plaćeni ekonomski ubica Utjerivanje zemalja u dužničko ropstvo omogućavao je sustav koji funkcionira po sljedećoj shemi: Najprije nastupaju ekonomske plaćene ubojice; ukoliko ne uspijemo zavrbujemo šefove vlada ili predsjednike država za naše ciljeve, na scenu stupaju ljudi zaduženi za svrgavanja vlada ili ubijanje lidera. I, tek onda šaljemo vojsku. Vojska je posljednje sredstvo. John Perkins je tijekom mnogo godina bio vodeći svjetski ekonomist, odnosno “ekonomski ubojica” koji je na kreiranju globalne imperije radio izravno sa čelnicima Svjetske banke, MMF-a i drugim svjetskim financijskim institucijama. Njegov posao sastojao se u uvjeravanju šefova država i vlada zemalja trećeg svijeta, da pozajme dovoljno novca od globalnih financijskih institucija kako bi se njihove zemlje našle u dužničkom ropstvu, poslije čega bi se korumpirana elita u toj državi strahovito obogatila a resursi tih zemalja, njihova privreda i ekonomija, izvori vode i mineralni izvori – prepustili korporacijama i geopolitičkim interesima SAD. Nakon rušenja Svjetskog trgovačkog centra u Njujorku, u najvećoj tajnosti, John Perkins napisao je knjigu o svojim iskustvima: “Ispovijesti ekonomskog ubojice” (“Confessions of an Economic Hit Men”, 2004). Odmah poslije objavljivanja i kratkog predstavljanja ovog djela u emisiji “Democracy Now”, u razgovoru sa Amy Goodman, knjiga je postala najprodavanija na internet portalu amazon.com. Uslijedila su djela: “Tajna povijest američke imperije: Ekonomske ubojice, Šakali i istina o globalnoj korupciji” (“The Secret History of the American Empire: Economic Hit Men, Jackals and the Truth about Global corruption”, 2007) i “Hoodwinked” (2009). Vi ste čovjek čije su knjige protresle svijet. Jedan od vaših biografa opisuje vas kao čovjeka koji je živio četiri života: kao ekonomski plaćeni ubojica, upravni direktor vrlo uspješne kompanije za proizvodnju alternativne energije, ekspert za urođeničke kulture i šamanizam, i kao učitelj i pisac koji promiče ekologiju. I, kada čovjek počne dublje istražuje vaš život, postavlja pitanje kako je uopće bilo moguće načiniti takav obrt. Opis koji ste izložili sumira vrlo dobro moj život. Mislim da je fer reći da sam živio privilegiranim životom u mnogim njegovim aspektima, iako je pošteno reći i to da sam kao ekonomski plaćeni ubojica sasvim sigurno radio stvari kojima se ne ponosim, i koje mi ne mogu služiti na čast. Svoj život sam, nakon tog razdoblja, posvetio stvaranju boljeg svijeta, kako bi moj trogodišnji unuk i svako dijete u SAD mogli živjeti u održivom, pravednom i mirnom svijetu, i da bi svako dijete, bez obzira da li odrasta u Bocvani, Boliviji ili Srbiji, Izraelu, Palestini, imalo tu istu mogućnost. Mi danas živimo u visoko integriranom svijetu, svijetu velike međusobne povezanosti, i svi se moramo uključiti u njegovo stvaranje. To je cilj kojem sam poslije 1981. godine, posvetio svoj život.

zxz

08.02.2012 20:32

Predmet:Plaćeni ekonomski ubica

Utjerivanje zemalja u dužničko ropstvo omogućavao je sustav koji funkcionira po sljedećoj shemi:
Najprije nastupaju ekonomske plaćene ubojice; ukoliko ne uspijemo zavrbujemo šefove vlada ili predsjednike država za naše ciljeve, na scenu stupaju ljudi zaduženi za svrgavanja vlada ili ubijanje lidera. I, tek onda šaljemo vojsku.

Vojska je posljednje sredstvo.
John Perkins je tijekom mnogo godina bio vodeći svjetski ekonomist, odnosno “ekonomski ubojica” koji je na kreiranju globalne imperije radio izravno sa čelnicima Svjetske banke, MMF-a i drugim svjetskim financijskim institucijama. Njegov posao sastojao se u uvjeravanju šefova država i vlada zemalja trećeg svijeta, da pozajme dovoljno novca od globalnih financijskih institucija kako bi se njihove zemlje našle u dužničkom ropstvu, poslije čega bi se korumpirana elita u toj državi strahovito obogatila a resursi tih zemalja, njihova privreda i ekonomija, izvori vode i mineralni izvori – prepustili korporacijama i geopolitičkim interesima SAD.
Nakon rušenja Svjetskog trgovačkog centra u Njujorku, u najvećoj tajnosti, John Perkins napisao je knjigu o svojim iskustvima: “Ispovijesti ekonomskog ubojice” (“Confessions of an Economic Hit Men”, 2004). Odmah poslije objavljivanja i kratkog predstavljanja ovog djela u emisiji “Democracy Now”, u razgovoru sa Amy Goodman, knjiga je postala najprodavanija na internet portalu amazon.com. Uslijedila su djela: “Tajna povijest američke imperije: Ekonomske ubojice, Šakali i istina o globalnoj korupciji” (“The Secret History of the American Empire: Economic Hit Men, Jackals and the Truth about Global corruption”, 2007) i “Hoodwinked” (2009).

Vi ste čovjek čije su knjige protresle svijet. Jedan od vaših biografa opisuje vas kao čovjeka koji je živio četiri života: kao ekonomski plaćeni ubojica, upravni direktor vrlo uspješne kompanije za proizvodnju alternativne energije, ekspert za urođeničke kulture i šamanizam, i kao učitelj i pisac koji promiče ekologiju. I, kada čovjek počne dublje istražuje vaš život, postavlja pitanje kako je uopće bilo moguće načiniti takav obrt.

Opis koji ste izložili sumira vrlo dobro moj život. Mislim da je fer reći da sam živio privilegiranim životom u mnogim njegovim aspektima, iako je pošteno reći i to da sam kao ekonomski plaćeni ubojica sasvim sigurno radio stvari kojima se ne ponosim, i koje mi ne mogu služiti na čast. Svoj život sam, nakon tog razdoblja, posvetio stvaranju boljeg svijeta, kako bi moj trogodišnji unuk i svako dijete u SAD mogli živjeti u održivom, pravednom i mirnom svijetu, i da bi svako dijete, bez obzira da li odrasta u Bocvani, Boliviji ili Srbiji, Izraelu, Palestini, imalo tu istu mogućnost. Mi danas živimo u visoko integriranom svijetu, svijetu velike međusobne povezanosti, i svi se moramo uključiti u njegovo stvaranje. To je cilj kojem sam poslije 1981. godine, posvetio svoj život.

zxz	08.02.2012 20:35
Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica U brojnim intervjuima koje ste dali nakon pojavljivanja knjige “Ispovijest ekonomskog ubojice”, tvrdite da su ljudi koji su radili kao ekonomske ubojice stvorili prvu istinsku globalnu imperiju. Da, upravo tako. Prvu globalnu imperiju koja je stvorena bez primarnog angažiranja vojske. Radili smo na mnogo različitih načina. Najprije, kada bi bila identificirana zemlja trećeg svijeta koja je posjedovala resurse koji su krucijalni, kao što je to nafta, nastupili bi sa ambicijom da se zemlja sa takvim resursima zaduži kod MMF-a i Svjetske banke, sestrinske organizacije Fonda, pri čemu novac nikada ne bi zapravo odlazio toj zemlji nego velikim korporacijama, realizatorima infrastrukturnih projekata kakvi su elektrane, prometnice, industrijska postrojenja. Novac kojim se zemlja zadužuje, po pravilu odlazi s jedne strane nekolicini familija u toj zemlji (kojima donosi veliko bogatstvo) i ide korporacijama, a nikada ne donosi dobro većini ljudi koji tijekom tog procesa osiromaše u tolikoj mjeri da više ne mogu ni da plaćaju troškove za struju, ili da kupuju benzin kako bi vozili kola autocestama koji se od tog novca naprave. A, industrijski parkovi, industrijska postrojenja, ne zapošljavaju mnogo ljudi. U isto vrijeme zemlja se optereti dugovima koje ne može vratiti i to je naš trenutak, onaj na koji smo čekali i računali. Tada se mi vraćamo u tu zemlju i kažemo: “Pošto ne možete vratiti dugove, vi ćete po cijeni koju mi odredimo (a to je veoma niska cijena i nipošto ne odgovara tržišnoj), prodati našim tvrtkama svoje izvore nafte, najprofitabilnija poduzeća, izvore vode i mineralnih bogatstava. I mi ćemo ih onda eksploatirati, bez obveze da poštujemo bilo kakve zakone o zaštiti prirodne sredine. Mi ne dopuštamo da rad tih kompanija uslovljavate bilo kakvim ekološkim zakonskim ograničenjima. Ili: dozvolite nam da napravimo vojnu bazu na vašem tlu “.

zxz

08.02.2012 20:35

Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica

U brojnim intervjuima koje ste dali nakon pojavljivanja knjige “Ispovijest ekonomskog ubojice”, tvrdite da su ljudi koji su radili kao ekonomske ubojice stvorili prvu istinsku globalnu imperiju.

Da, upravo tako. Prvu globalnu imperiju koja je stvorena bez primarnog angažiranja vojske. Radili smo na mnogo različitih načina. Najprije, kada bi bila identificirana zemlja trećeg svijeta koja je posjedovala resurse koji su krucijalni, kao što je to nafta, nastupili bi sa ambicijom da se zemlja sa takvim resursima zaduži kod MMF-a i Svjetske banke, sestrinske organizacije Fonda, pri čemu novac nikada ne bi zapravo odlazio toj zemlji nego velikim korporacijama, realizatorima infrastrukturnih projekata kakvi su elektrane, prometnice, industrijska postrojenja. Novac kojim se zemlja zadužuje, po pravilu odlazi s jedne strane nekolicini familija u toj zemlji (kojima donosi veliko bogatstvo) i ide korporacijama, a nikada ne donosi dobro većini ljudi koji tijekom tog procesa osiromaše u tolikoj mjeri da više ne mogu ni da plaćaju troškove za struju, ili da kupuju benzin kako bi vozili kola autocestama koji se od tog novca naprave. A, industrijski parkovi, industrijska postrojenja, ne zapošljavaju mnogo ljudi.

U isto vrijeme zemlja se optereti dugovima koje ne može vratiti i to je naš trenutak, onaj na koji smo čekali i računali. Tada se mi vraćamo u tu zemlju i kažemo: “Pošto ne možete vratiti dugove, vi ćete po cijeni koju mi odredimo (a to je veoma niska cijena i nipošto ne odgovara tržišnoj), prodati našim tvrtkama svoje izvore nafte, najprofitabilnija poduzeća, izvore vode i mineralnih bogatstava. I mi ćemo ih onda eksploatirati, bez obveze da poštujemo bilo kakve zakone o zaštiti prirodne sredine. Mi ne dopuštamo da rad tih kompanija uslovljavate bilo kakvim ekološkim zakonskim ograničenjima. Ili: dozvolite nam da napravimo vojnu bazu na vašem tlu “.

zxz	08.02.2012 20:36
Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica Kako ste vi postali ekonomski ubojica? Kada sam završio Poslovnu školu na Bostonskom sveučilištu, bio sam regrutiran od strane “National Security Agency”, agencije za nacionalnu sigurnost, najveće nacionalne agencije tog tipa i, rekao bih, najtajnovitije špijunske organizacije. Premda ljudi misle da je CIA veća, NSA je mnogo, mnogo veća ili je barem bila u vrijeme kada sam ja radio za ovu agenciju. I to je tajna organizacija, o kojoj nema podataka, oni su skriveni od javnosti u smislu da znamo izuzetno mnogo činjenica o organizaciji kakva je Središnja informacijska agencija ali, s druge strane, saznanja o NSA počivaju na glasinama. Tvrdi se da NSA radi samo na kriptografiji: kodiranju i dekodiranju poruka, ali, u stvari, svi znamo da su u ovoj agenciji ljudi koji slušaju naše telefonske razgovore. To je podatak koji se prije nekoliko godina službeno pojavio. Ali, bez obzira na te podatke, NSA ostaje veoma tajanstvena organizacija. Prošao sam kroz ogroman niz testova, vrlo opsežnih testova, testova detektora laži, psiholoških testova, tijekom posljednje godine koju sam proveo na koledžu. I pošteno je reći da su me identificirali kao izuzetno dobar potencijal za “ekonomskog ubojicu”. Oni su također identificirali brojne slabosti u mom karakteru, koje su im omogućile da me relativno lako zavrbuju, da me uvuku u taj posao. Mislim da su te slabosti univerzalne, ili barem dominantne i da predstavljaju tri najopasnije droge naše kulture: novac, moć i seks. Rijetki su oni koji nemaju slabost prema barem jednoj od njih, a ja sam u to vrijeme imao prema sve tri. Zatim sam se pridružio mirovnim snagama, za što sam bio ohrabren od strane Agencije za nacionalnu sigurnost. Proveo sam tri godine u Ekvadoru živeći s autohtonim narodima u Amazonu i Andama, sa ljudima koji su u to vrijeme počinjali boriti sa naftnim kompanijama. U stvari, najveće ekološke zakonske tužbe u povijesti svijeta podnijeli su ovi narodi u borbi protiv naftnih kompanija kakve su Teksako, Chevron. Dok sam još bio u mirovnim postrojbama, bio sam doveden i regrutiran u američku privatnu korporaciju “Čas T. Maine “(” Chas. T. Main “), konzultantsku tvrtku iz Bostona koja je imala oko 2.000 zaposlenih. Radi se o veoma slabo profilisanoj tvrtki koja je u stvari obavljala ogroman broj poslova, koje sam ja definirao kao poslove plaćenog ekonomskog ubojice, i gdje sam se uspeo na sam vrh – svojim ne malim zaslugama i talentom za taj posao uspio sam postati vodeći ekonomista . Dakle, NSA me je regrutirala, intervjuirala i prepustila ovoj privatnoj korporaciji u čiji se rad više nije miješala, što predstavlja, bez sumnje, vrlo pametan sustav u kojem se privatna tvrtka pojavljuje na sceni kako bi korumpirala dužnosnike i visoke političare u nekoj zemlji. Ukoliko bi bilo što krenulo nepovoljno, u smislu razotkrivanja ovih poslova, sva krivnja bi pala na privatnu industriju, a ne na vladu SAD. Uterivanje zemalja u ogromne dugove, u dužničko ropstvo, omogućavao je sustav koji funkcionira po sljedećoj shemi: najprije nastupaju ekonomske plaćene ubojice; ukoliko mi ne uspijemo zavrbujemo šefove vlada ili predsjednike država za naše ciljeve, na scenu stupaju oni koje nazivamo “šakali”: ljudi zaduženi za poslove svrgavanja vlada ili ljudi koji ubijaju lidere zemalja u koje želimo prodremo sa ambicijom preuzimanja njihovih prirodnih resursa i bogatstava, preuzimanja gospodarstva. Šakali također dolaze iz privatne industrije i nisu kadar CIA-e. Zahvaljujući filmovima i pričama, kada se govori o ovakvim stvarima, svi imamo sliku Jamesa Bonda, tajnog vladinog agenta 007, unajmljenog od strane vlade s dozvolom da ubija, ali, po mojim saznanjima i iz iskustva mogu reći da stvari ne stoje tako. Ove poslove obavljaju privatni konzultanti koji su obučeni da rade ovaj posao. Poznavao sam i još uvijek poznajem mnoge ljude koji se bave tim poslom. Ali u nekim slučajevima ni “šakali” nisu mogli da obave svoj dio posla. Takav je bio slučaj sa Sadamom Huseinom u Iraku. I, tek onda šaljemo vojsku. Vojska je, dakle, posljednje sredstvo.

zxz

08.02.2012 20:36

Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica

Kako ste vi postali ekonomski ubojica?

Kada sam završio Poslovnu školu na Bostonskom sveučilištu, bio sam regrutiran od strane “National Security Agency”, agencije za nacionalnu sigurnost, najveće nacionalne agencije tog tipa i, rekao bih, najtajnovitije špijunske organizacije. Premda ljudi misle da je CIA veća, NSA je mnogo, mnogo veća ili je barem bila u vrijeme kada sam ja radio za ovu agenciju. I to je tajna organizacija, o kojoj nema podataka, oni su skriveni od javnosti u smislu da znamo izuzetno mnogo činjenica o organizaciji kakva je Središnja informacijska agencija ali, s druge strane, saznanja o NSA počivaju na glasinama. Tvrdi se da NSA radi samo na kriptografiji: kodiranju i dekodiranju poruka, ali, u stvari, svi znamo da su u ovoj agenciji ljudi koji slušaju naše telefonske razgovore. To je podatak koji se prije nekoliko godina službeno pojavio.

Ali, bez obzira na te podatke, NSA ostaje veoma tajanstvena organizacija. Prošao sam kroz ogroman niz testova, vrlo opsežnih testova, testova detektora laži, psiholoških testova, tijekom posljednje godine koju sam proveo na koledžu. I pošteno je reći da su me identificirali kao izuzetno dobar potencijal za “ekonomskog ubojicu”. Oni su također identificirali brojne slabosti u mom karakteru, koje su im omogućile da me relativno lako zavrbuju, da me uvuku u taj posao. Mislim da su te slabosti univerzalne, ili barem dominantne i da predstavljaju tri najopasnije droge naše kulture: novac, moć i seks. Rijetki su oni koji nemaju slabost prema barem jednoj od njih, a ja sam u to vrijeme imao prema sve tri. Zatim sam se pridružio mirovnim snagama, za što sam bio ohrabren od strane Agencije za nacionalnu sigurnost.

Proveo sam tri godine u Ekvadoru živeći s autohtonim narodima u Amazonu i Andama, sa ljudima koji su u to vrijeme počinjali boriti sa naftnim kompanijama. U stvari, najveće ekološke zakonske tužbe u povijesti svijeta podnijeli su ovi narodi u borbi protiv naftnih kompanija kakve su Teksako, Chevron. Dok sam još bio u mirovnim postrojbama, bio sam doveden i regrutiran u američku privatnu korporaciju “Čas T. Maine “(” Chas. T. Main “), konzultantsku tvrtku iz Bostona koja je imala oko 2.000 zaposlenih. Radi se o veoma slabo profilisanoj tvrtki koja je u stvari obavljala ogroman broj poslova, koje sam ja definirao kao poslove plaćenog ekonomskog ubojice, i gdje sam se uspeo na sam vrh – svojim ne malim zaslugama i talentom za taj posao uspio sam postati vodeći ekonomista . Dakle, NSA me je regrutirala, intervjuirala i prepustila ovoj privatnoj korporaciji u čiji se rad više nije miješala, što predstavlja, bez sumnje, vrlo pametan sustav u kojem se privatna tvrtka pojavljuje na sceni kako bi korumpirala dužnosnike i visoke političare u nekoj zemlji.

Ukoliko bi bilo što krenulo nepovoljno, u smislu razotkrivanja ovih poslova, sva krivnja bi pala na privatnu industriju, a ne na vladu SAD. Uterivanje zemalja u ogromne dugove, u dužničko ropstvo, omogućavao je sustav koji funkcionira po sljedećoj shemi: najprije nastupaju ekonomske plaćene ubojice; ukoliko mi ne uspijemo zavrbujemo šefove vlada ili predsjednike država za naše ciljeve, na scenu stupaju oni koje nazivamo “šakali”: ljudi zaduženi za poslove svrgavanja vlada ili ljudi koji ubijaju lidere zemalja u koje želimo prodremo sa ambicijom preuzimanja njihovih prirodnih resursa i bogatstava, preuzimanja gospodarstva.

Šakali također dolaze iz privatne industrije i nisu kadar CIA-e. Zahvaljujući filmovima i pričama, kada se govori o ovakvim stvarima, svi imamo sliku Jamesa Bonda, tajnog vladinog agenta 007, unajmljenog od strane vlade s dozvolom da ubija, ali, po mojim saznanjima i iz iskustva mogu reći da stvari ne stoje tako. Ove poslove obavljaju privatni konzultanti koji su obučeni da rade ovaj posao. Poznavao sam i još uvijek poznajem mnoge ljude koji se bave tim poslom. Ali u nekim slučajevima ni “šakali” nisu mogli da obave svoj dio posla. Takav je bio slučaj sa Sadamom Huseinom u Iraku. I, tek onda šaljemo vojsku. Vojska je, dakle, posljednje sredstvo.

zxz	08.02.2012 20:36
Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica Recite nam nešto više o čovjeku s kojim ste uspostavili blizak odnos i postali prijatelj – Omaru Torihosu. Da li vas je njegovo ubojstvo motiviralo da iznesete svoja iskustva ekonomskog ubojice? Vrlo se divim Omaru Torihosu, predsjedniku Paname. Moj posao je bio da ga korumpiram. Da ga navedem da radi sukladno našim interesima: da promijeni politički kurs koji je zastupao i da radi protivno izbornim obećanjima koja je dao narodu Paname. Ono što u takvim situacijama kažete jeste: “Vidite: ako igrate našu igru, ja ću se pobrinuti da vi i vaša obitelj biti veoma, veoma bogati”. Ali Torihos se nije dao korumpirati. Rekao mi je: “Nije mi potreban vaš novac, Huanito”. Zvao me je Huanito i uvijek smo razgovarali na španjolskom. “Nije mi potreban vaš novac: imam dobru kuću, dobra kola, dovoljno srebra.” Onda sam mu ja nagovijestio da ga tečaj ispunjavanja predizbornih obećanja vodi putem kojim su išli Aljende u Čileu, Arbenz u Gvatemali i Lumumba u Kongu. I on je poslije toga završio rečenicu koju je bio započeo: “Da, Huanito, ja imam sve što mi je potrebno ali ja moram uraditi ono što je veoma potrebno mom narodu: moram da ih oslobodim. A da bi bili slobodni, Panamski kanal mora biti u njihovim rukama. Ono što je meni potrebno i što je potrebno zemljama Latinske Amerike jeste to da SAD odu i da prestanu da nas eksploatiraju “. Ja sam bio iznenađen takvim odgovorom. Sa jedne strane osjetio sam divljenje prema takvom moralnom integritetu, prema njegovoj nekorumpiranosti, as druge, osjetio sam se neugodno kao profesionalac čiji je zadatak bio da ga uvjeriti da pristane. I najvažnije: znao sam da će mu tim nepristajanjem život biti u opasnosti – šakali će ga ili zbaciti sa vlasti ili ubiti. I, bio sam veoma ganut tom brigom za interese naroda. Moja uznemirenost zbog sudbine Omara Torihosa pokazala se sasvim opravdanom. Torihos je navodno poginuo u avionskoj nesreći dok se vozio svojim privatnim avionom. Bio sam šokiran i duboko uznemiren. Proveo sam mnogo vremena u razgovorima s ovim čovjekom kome sam se divio zbog njegove karizmatičnosti, hrabrosti i nacionalizma. On je zaista bio veoma nacionalno orijentiran u smislu da je želio najbolje za svoj narod. I nisam ga mogao korumpirati. Sve sam pokušao. Baš sve metode koje sam znao i nijedna nije dala rezultate.

zxz

08.02.2012 20:36

Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica

Recite nam nešto više o čovjeku s kojim ste uspostavili blizak odnos i postali prijatelj – Omaru Torihosu. Da li vas je njegovo ubojstvo motiviralo da iznesete svoja iskustva ekonomskog ubojice?

Vrlo se divim Omaru Torihosu, predsjedniku Paname. Moj posao je bio da ga korumpiram. Da ga navedem da radi sukladno našim interesima: da promijeni politički kurs koji je zastupao i da radi protivno izbornim obećanjima koja je dao narodu Paname. Ono što u takvim situacijama kažete jeste: “Vidite: ako igrate našu igru, ja ću se pobrinuti da vi i vaša obitelj biti veoma, veoma bogati”. Ali Torihos se nije dao korumpirati. Rekao mi je: “Nije mi potreban vaš novac, Huanito”. Zvao me je Huanito i uvijek smo razgovarali na španjolskom. “Nije mi potreban vaš novac: imam dobru kuću, dobra kola, dovoljno srebra.” Onda sam mu ja nagovijestio da ga tečaj ispunjavanja predizbornih obećanja vodi putem kojim su išli Aljende u Čileu, Arbenz u Gvatemali i Lumumba u Kongu.
I on je poslije toga završio rečenicu koju je bio započeo: “Da, Huanito, ja imam sve što mi je potrebno ali ja moram uraditi ono što je veoma potrebno mom narodu: moram da ih oslobodim.

A da bi bili slobodni, Panamski kanal mora biti u njihovim rukama. Ono što je meni potrebno i što je potrebno zemljama Latinske Amerike jeste to da SAD odu i da prestanu da nas eksploatiraju “. Ja sam bio iznenađen takvim odgovorom. Sa jedne strane osjetio sam divljenje prema takvom moralnom integritetu, prema njegovoj nekorumpiranosti, as druge, osjetio sam se neugodno kao profesionalac čiji je zadatak bio da ga uvjeriti da pristane. I najvažnije: znao sam da će mu tim nepristajanjem život biti u opasnosti – šakali će ga ili zbaciti sa vlasti ili ubiti. I, bio sam veoma ganut tom brigom za interese naroda. Moja uznemirenost zbog sudbine Omara Torihosa pokazala se sasvim opravdanom. Torihos je navodno poginuo u avionskoj nesreći dok se vozio svojim privatnim avionom. Bio sam šokiran i duboko uznemiren. Proveo sam mnogo vremena u razgovorima s ovim čovjekom kome sam se divio zbog njegove karizmatičnosti, hrabrosti i nacionalizma. On je zaista bio veoma nacionalno orijentiran u smislu da je želio najbolje za svoj narod. I nisam ga mogao korumpirati. Sve sam pokušao. Baš sve metode koje sam znao i nijedna nije dala rezultate.

zxz	08.02.2012 20:36
Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica I predsjednik Ekvadora, Roldos je stradao na isti način: u navodnoj avionskoj nesreći u svom privatnom avionu. Da, Roldos je ubijen u svibnju, 1981. godine. I kada je Roldos poginuo, Torihos je sakupio svoju porodicu i rekao im: “Ja sam, vjerojatno, slijedeći, ali ja sam spreman da odem. Povratili smo kanal i moja misija je okončana. “Bio je upravo potpisao ugovor s Jimmyjem Carterom o vraćanju Panamskog kanala u ruke Panamijaca. U to vrijeme mi je govorio o snu koji ga je proganjao, o tome da se nalazi u avionu koji udara u planinu. I dva mjeseca nakon onoga što se dogodilo Roldosu, isto se dogodilo Torihosu. Nažalost, Torihos je bio zamijenjen Manuelom Noriegom, koji je bio sušta suprotnost – postao je simbol za korupciju i dekadenciju. Na kraju, 1989. godine, SAD su napale Panamu, poslije čega je vlast bila vraćena prije – Torihoskoj oligarhiji – lutkama na koncu u režiji SAD, od vremena kada se Panama odvojila od Kolumbije, pa sve do Torihosovog razdoblja. Ipak, slučajno sam postao veoma dobar prijatelj s kćerkom Haima Roldosa, Martom, koja je sada istaknuti političar u Ekvadoru. Kada je njezin otac ubijen, imala je 17 godina, a sada je u četrdesetim. Vrlo je draga i kao ličnost i kao osoba, i mogu reći da je to jedno od onih prijateljstava u kojima zaista uživati i zbog kojih vam je jako drago.

zxz

08.02.2012 20:36

Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica

I predsjednik Ekvadora, Roldos je stradao na isti način: u navodnoj avionskoj nesreći u svom privatnom avionu.

Da, Roldos je ubijen u svibnju, 1981. godine. I kada je Roldos poginuo, Torihos je sakupio svoju porodicu i rekao im: “Ja sam, vjerojatno, slijedeći, ali ja sam spreman da odem. Povratili smo kanal i moja misija je okončana. “Bio je upravo potpisao ugovor s Jimmyjem Carterom o vraćanju Panamskog kanala u ruke Panamijaca. U to vrijeme mi je govorio o snu koji ga je proganjao, o tome da se nalazi u avionu koji udara u planinu. I dva mjeseca nakon onoga što se dogodilo Roldosu, isto se dogodilo Torihosu.

Nažalost, Torihos je bio zamijenjen Manuelom Noriegom, koji je bio sušta suprotnost – postao je simbol za korupciju i dekadenciju. Na kraju, 1989. godine, SAD su napale Panamu, poslije čega je vlast bila vraćena prije – Torihoskoj oligarhiji – lutkama na koncu u režiji SAD, od vremena kada se Panama odvojila od Kolumbije, pa sve do Torihosovog razdoblja. Ipak, slučajno sam postao veoma dobar prijatelj s kćerkom Haima Roldosa, Martom, koja je sada istaknuti političar u Ekvadoru. Kada je njezin otac ubijen, imala je 17 godina, a sada je u četrdesetim. Vrlo je draga i kao ličnost i kao osoba, i mogu reći da je to jedno od onih prijateljstava u kojima zaista uživati i zbog kojih vam je jako drago.

zxz	08.02.2012 20:37
Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica Kako ste odlučili obelodanite svoja iskustva ekonomskog ubojice? Kada sam 1981. godine, poslije deset godina, prestao da se bavim poslom ekonomskog ubojice, počeo sam da pišem o svojim iskustvima i pokušao sam da kontaktiram i sa drugim ekonomskim ubojicama i šakalima, kako bih priključio i njihove životne priče. Zauzvrat sam počeo dobivati prijetnje anonimnim telefonskim pozivima. Ove prijetnje najčešće su se odnosile na život moje kćeri koja je bila još uvijek dijete, tako da je njezin život također bio ugrožen. A tada me je na večeru pozvao predsjednik kompanije “Stone & Webster”, i na tom prvom sastanku, spomenuo je neke od knjiga koje sam napisao o domorocima i rekao – “To je lijepo, to je u redu, nastavite baviti svojim neprofitnim radom. Mi to odobravamo, ali nikada nećete pisati o ovoj industriji, zar ne? Za uzvrat ćemo vam platiti pola milijuna dolara “. Bio mi je ponuđen mito. Ja sam zapravo prihvatio mito od pola milijuna dolara. To je ono što se naziva legalnim mitom, ali to je u stvari bio mito, i dat mi je pod uvjetom da ne napišem knjigu. Prijetnju sam primio vrlo ozbiljno. Vidio sam šta “šakali” mogu urade. I većinu toga novca uložio sam da olakšam svoju savjest: formirao sam neprofitne organizacije: “Pačamama” (“Pachamama Alliance”) i “Clean Mounatains”; knjigu nisam napisao. A onda se dogodio 11. rujan. Bio sam u Amazonu sa narodom Šuar (Shuar), kojemu sam pomagao u vezi s jednim zajedničkim projektom. A kada sam se ubrzo vratio u Njujork, otišao sam na mjesto događaja i dugo gledao u strašnu rupu, koja je još uvijek tinjala; osjećao se miris izgorjelog mesa. Tada sam shvatio da moram da napišem knjigu; da više nema oklijevanja, da moram da kažem šta sam sve radio kako bi američki narod shvatio zašto tako mnogo ljudi u svijetu gaji bijes, mržnju i gnjev prema nama, zašto su čitavi narodi toliko bijesni i frustrirani . Znao sam da moram preuzeti odgovornost za ono što se dogodilo 11. rujna, da moram da pokažem američkom narodu šta to SAD rade u svijetu. Ali, ovoga puta nisam nikome rekao šta radim. Izolirao sam se od drugih, i tako, u prilično teškim uvjetima uspio da napišem knjigu. Na kraju je knjiga dospjela u ruke vrlo dobrog agenta u New Yorku koji ju je poslao izdavačima. I tada je moj rukopis postao najbolja sigurnosna polica, jer “šakali” znaju da ako bi mi se bilo što dogodilo, knjiga će se prodati u mnogo većem broju nego što je do sada prodana. A knjiga je prodana u više od milijun primjeraka, prevedena je na preko 30 jezika. Ukoliko bih ja bio ubijen, prodaja knjiga bi porasla najmanje dva puta, a to je ono što šakali najmanje žele.

zxz

08.02.2012 20:37

Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica

Kako ste odlučili obelodanite svoja iskustva ekonomskog ubojice?

Kada sam 1981. godine, poslije deset godina, prestao da se bavim poslom ekonomskog ubojice, počeo sam da pišem o svojim iskustvima i pokušao sam da kontaktiram i sa drugim ekonomskim ubojicama i šakalima, kako bih priključio i njihove životne priče. Zauzvrat sam počeo dobivati prijetnje anonimnim telefonskim pozivima. Ove prijetnje najčešće su se odnosile na život moje kćeri koja je bila još uvijek dijete, tako da je njezin život također bio ugrožen. A tada me je na večeru pozvao predsjednik kompanije “Stone & Webster”, i na tom prvom sastanku, spomenuo je neke od knjiga koje sam napisao o domorocima i rekao – “To je lijepo, to je u redu, nastavite baviti svojim neprofitnim radom. Mi to odobravamo, ali nikada nećete pisati o ovoj industriji, zar ne? Za uzvrat ćemo vam platiti pola milijuna dolara “. Bio mi je ponuđen mito.

Ja sam zapravo prihvatio mito od pola milijuna dolara. To je ono što se naziva legalnim mitom, ali to je u stvari bio mito, i dat mi je pod uvjetom da ne napišem knjigu. Prijetnju sam primio vrlo ozbiljno. Vidio sam šta “šakali” mogu urade. I većinu toga novca uložio sam da olakšam svoju savjest: formirao sam neprofitne organizacije: “Pačamama” (“Pachamama Alliance”) i “Clean Mounatains”; knjigu nisam napisao. A onda se dogodio 11. rujan. Bio sam u Amazonu sa narodom Šuar (Shuar), kojemu sam pomagao u vezi s jednim zajedničkim projektom. A kada sam se ubrzo vratio u Njujork, otišao sam na mjesto događaja i dugo gledao u strašnu rupu, koja je još uvijek tinjala; osjećao se miris izgorjelog mesa.

Tada sam shvatio da moram da napišem knjigu; da više nema oklijevanja, da moram da kažem šta sam sve radio kako bi američki narod shvatio zašto tako mnogo ljudi u svijetu gaji bijes, mržnju i gnjev prema nama, zašto su čitavi narodi toliko bijesni i frustrirani . Znao sam da moram preuzeti odgovornost za ono što se dogodilo 11. rujna, da moram da pokažem američkom narodu šta to SAD rade u svijetu. Ali, ovoga puta nisam nikome rekao šta radim. Izolirao sam se od drugih, i tako, u prilično teškim uvjetima uspio da napišem knjigu. Na kraju je knjiga dospjela u ruke vrlo dobrog agenta u New Yorku koji ju je poslao izdavačima. I tada je moj rukopis postao najbolja sigurnosna polica, jer “šakali” znaju da ako bi mi se bilo što dogodilo, knjiga će se prodati u mnogo većem broju nego što je do sada prodana. A knjiga je prodana u više od milijun primjeraka, prevedena je na preko 30 jezika. Ukoliko bih ja bio ubijen, prodaja knjiga bi porasla najmanje dva puta, a to je ono što šakali najmanje žele.

zxz	08.02.2012 20:37
Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica To je vaš odgovor onima koji se poslije stanja šoka izazvanog čitanjem Vaše knjige, iznova i iznova pitaju kako to da ste preživjeli objavljivanje? Upravo tako. Knjiga je najbolje osiguranje. Napišite sve što ćete reći i uraditi, predajte izdavačima i onda nastupite u javnosti. I stavite do znanja da će vaša smrt, ili vaše ubojstvo samo povećati prodaju. Potrebno je i neke informacije držati u rezervi, i staviti do znanja da bi i one, poslije nekakvog “nesretnog” slučaja u kojem bi vi stradali, bile dostupne javnosti. Da, to je moj metoda i ja sam još uvijek živ, što potvrđuje da ova metoda djeluje.

zxz

08.02.2012 20:37

Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica

To je vaš odgovor onima koji se poslije stanja šoka izazvanog čitanjem Vaše knjige, iznova i iznova pitaju kako to da ste preživjeli objavljivanje?

Upravo tako. Knjiga je najbolje osiguranje. Napišite sve što ćete reći i uraditi, predajte izdavačima i onda nastupite u javnosti. I stavite do znanja da će vaša smrt, ili vaše ubojstvo samo povećati prodaju. Potrebno je i neke informacije držati u rezervi, i staviti do znanja da bi i one, poslije nekakvog “nesretnog” slučaja u kojem bi vi stradali, bile dostupne javnosti. Da, to je moj metoda i ja sam još uvijek živ, što potvrđuje da ova metoda djeluje.

zxz	08.02.2012 20:37
Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica U svojoj narednoj knjizi “Tajna povijest američke imperije” (2007) i “Hoodwinked” (2009), iznosite iskustva drugih “ekonomskih ubojica” i “šakala”. Što možete reći o ovoj knjizi i koja od tih iskustava smatrate najviše otkrivalačkim? Knjigom “Tajna povijest SAD” želio sam da povežem razdoblje u kojem sam ja radio kao “ekonomski ubojica”, koji je trajao između 1971. i 1981. godine, sa današnjim. Ova knjiga povezuje i objašnjava događaje koji se trenutno odigravaju, a pokazuju pravo lice agresivne, koruptivne korporativne globalizacije koja je čitave zemlje i narode odvela u propast. Uspostavljena je tiranija koja je dovela svijet do točke u kojoj će se ili nešto promijeniti, ili sve otići kvragu. U tom smislu neka dešavanja su vrlo ohrabrujuća, primjerice ona u Latinskoj Americi gdje se odigrala zapanjujuća revolucija koja je postala simbol otpora i njegove mogućnosti. U svojoj knjizi “Hoodwinked” objašnjavam zašto su se urušila svjetska financijska tržišta i što nam je potrebno učiniti da bi se stanje sredilo. Važno je shvatiti uzroke zbog kojih je došlo do krize. U razdoblju od sedamdesetih godina prošlog stoljeća naovamo, a osobito od osamdesetih, napravili smo mutanta: virusni oblik kapitalizma. To je posebna vrsta kapitalizma, razvijena naročito u vrijeme Reagana i Miltona Fridmana koji su uveli razarajuću formulu kao ekonomsku teorijsko-praktičnu matricu: jedini cilj poslovanja je maksimizacija profita, i to bez obzira na socijalne i ekološke troškove, deregulacija poslovanja i ukidanje propisa, imperativ sveopće privatizacije i pretvaranje država u puke privjeske privatnog korporativnog biznisa. Radi se o mutantnom obliku kapitalizma, za koji mislim da je zaista pljačkaški oblik kapitalizma, jer je otvorena pandorina kutija iz koje su izašla svakovrsna zla i stvorena neodrživa, krajnje nestabilna, nepravedna situacija u vrlo opasnom svijetu. Pljačkaški kapitalizam je stvorio krajnje nestabilnu, neodrživu, nepravednu situaciju i opasan svijet. Pljačkaši baroni s Wall Streeta, iz “Goldman Sachsa”, “Citigroup-a”. Ljudi poput Jacka Welcha (Jack Welch) bivšeg izvršnog direktora “General Electrica”. Sistemska i institucionalna uvezanost omogućuje da se događaji i dalje odvijaju u tom pravcu: budući da držim predavanja u poslovnim školama i MBA programu, poznato mi je da je Jack Welch tamo slavljen kao idol uspješnosti. I to nakon što je otpustio četvrtinu zaposlenih. Podržani medijsko-institucionalnom političkom i gospodarskom infrastrukturom, ovi pljačkaši baruni i dalje omogućuju da se kancerogeni sustav širi. Ne radi se ni o kakvom ekonomskom sustavu, već o jednom pljačkaškom pohodu kojim se oduzimaju prava i prirodna dobra, prirodna sredina i resursi od ljudi i država diljem svijeta. I u knjizi “Hoodwinked” nastavio sam sa onim što sam započeo u “The Secret History of the American Empire: Economic Hit Men, Jackals, and the Truth about Global Corruption” – traganjem za rješenjima koja mogu da preokrenu ovu situaciju. Ovo mora prestati i preokret je neizbježan. SAD, multinacionalne korporacije, MMF i Svjetska banka kreirale su ovaj monstruozan sustav. Nije ovdje riječ ni o kakvom modelu. Vi imate situaciju u kojoj 5% svjetskog stanovništva koje živi u SAD posjeduje više od 25% svjetskih resursa, dok u isto vrijeme 60% svjetske populacije živi na rubu opstanka, gladuje ili umire od gladi. To, ponavljam, nije model nego strašan poraz. I sada se taj i takav model natura Indiji, Srbiji, Africi, Latinskoj Americi gdje je, uslijed toga, situacija postala neizdrživa. To mora promijeniti. “Hoodwinked” i “Tajna povijest američke imperije” govore o toj promjeni. Ove knjige nastoje inspiriraju ljude na razumijevanje činjeničnog stanja, a to je da ljudi u vašoj zemlji, da ljudi u mojoj zemlji, da svi ljudi na svijetu trebaju teže, i da zahtijevaju mnogo bolji svijet.

zxz

08.02.2012 20:37

Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica

U svojoj narednoj knjizi “Tajna povijest američke imperije” (2007) i “Hoodwinked” (2009), iznosite iskustva drugih “ekonomskih ubojica” i “šakala”. Što možete reći o ovoj knjizi i koja od tih iskustava smatrate najviše otkrivalačkim?

Knjigom “Tajna povijest SAD” želio sam da povežem razdoblje u kojem sam ja radio kao “ekonomski ubojica”, koji je trajao između 1971. i 1981. godine, sa današnjim. Ova knjiga povezuje i objašnjava događaje koji se trenutno odigravaju, a pokazuju pravo lice agresivne, koruptivne korporativne globalizacije koja je čitave zemlje i narode odvela u propast. Uspostavljena je tiranija koja je dovela svijet do točke u kojoj će se ili nešto promijeniti, ili sve otići kvragu. U tom smislu neka dešavanja su vrlo ohrabrujuća, primjerice ona u Latinskoj Americi gdje se odigrala zapanjujuća revolucija koja je postala simbol otpora i njegove mogućnosti. U svojoj knjizi “Hoodwinked” objašnjavam zašto su se urušila svjetska financijska tržišta i što nam je potrebno učiniti da bi se stanje sredilo. Važno je shvatiti uzroke zbog kojih je došlo do krize.

U razdoblju od sedamdesetih godina prošlog stoljeća naovamo, a osobito od osamdesetih, napravili smo mutanta: virusni oblik kapitalizma. To je posebna vrsta kapitalizma, razvijena naročito u vrijeme Reagana i Miltona Fridmana koji su uveli razarajuću formulu kao ekonomsku teorijsko-praktičnu matricu: jedini cilj poslovanja je maksimizacija profita, i to bez obzira na socijalne i ekološke troškove, deregulacija poslovanja i ukidanje propisa, imperativ sveopće privatizacije i pretvaranje država u puke privjeske privatnog korporativnog biznisa. Radi se o mutantnom obliku kapitalizma, za koji mislim da je zaista pljačkaški oblik kapitalizma, jer je otvorena pandorina kutija iz koje su izašla svakovrsna zla i stvorena neodrživa, krajnje nestabilna, nepravedna situacija u vrlo opasnom svijetu. Pljačkaški kapitalizam je stvorio krajnje nestabilnu, neodrživu, nepravednu situaciju i opasan svijet.

Pljačkaši baroni s Wall Streeta, iz “Goldman Sachsa”, “Citigroup-a”. Ljudi poput Jacka Welcha (Jack Welch) bivšeg izvršnog direktora “General Electrica”. Sistemska i institucionalna uvezanost omogućuje da se događaji i dalje odvijaju u tom pravcu: budući da držim predavanja u poslovnim školama i MBA programu, poznato mi je da je Jack Welch tamo slavljen kao idol uspješnosti. I to nakon što je otpustio četvrtinu zaposlenih. Podržani medijsko-institucionalnom političkom i gospodarskom infrastrukturom, ovi pljačkaši baruni i dalje omogućuju da se kancerogeni sustav širi. Ne radi se ni o kakvom ekonomskom sustavu, već o jednom pljačkaškom pohodu kojim se oduzimaju prava i prirodna dobra, prirodna sredina i resursi od ljudi i država diljem svijeta.

I u knjizi “Hoodwinked” nastavio sam sa onim što sam započeo u “The Secret History of the American Empire: Economic Hit Men, Jackals, and the Truth about Global Corruption” – traganjem za rješenjima koja mogu da preokrenu ovu situaciju. Ovo mora prestati i preokret je neizbježan. SAD, multinacionalne korporacije, MMF i Svjetska banka kreirale su ovaj monstruozan sustav. Nije ovdje riječ ni o kakvom modelu. Vi imate situaciju u kojoj 5% svjetskog stanovništva koje živi u SAD posjeduje više od 25% svjetskih resursa, dok u isto vrijeme 60% svjetske populacije živi na rubu opstanka, gladuje ili umire od gladi. To, ponavljam, nije model nego strašan poraz. I sada se taj i takav model natura Indiji, Srbiji, Africi, Latinskoj Americi gdje je, uslijed toga, situacija postala neizdrživa. To mora promijeniti. “Hoodwinked” i “Tajna povijest američke imperije” govore o toj promjeni. Ove knjige nastoje inspiriraju ljude na razumijevanje činjeničnog stanja, a to je da ljudi u vašoj zemlji, da ljudi u mojoj zemlji, da svi ljudi na svijetu trebaju teže, i da zahtijevaju mnogo bolji svijet.

zxz	08.02.2012 20:37
Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica Kako uopće formiraju težnje i očekivanja u kontekstu sveopće mediokretenizacije? Oni koji znaju kako čitati između redaka trebaju pomoći drugima da urade to isto. Vodeći svjetski mediji – novine, časopisi, izdavačke kuće, televizije, radio stanice – jesu u vlasništvu velikih međunarodnih korporacija i ove korporacije se ne plaše da manipuliraju informacijama koje pružaju. Korporatokratija – sprega političke moći i velikog biznisa – ne bi mogla opstati bez tih manipulacija ni nekoliko mjeseci. Pri djelovanju treba imati punu svijest da vlade nisu te koje imaju moć već da su to korporacije. Ni predsjednik SAD nema mnogo vlasti. Velike korporacije kontroliraju medije i osiguravaju mnogo novca za izborne kampanje. Male zemlje poput Srbije, moraju da stanu na svoje noge. Moraju što više ovise od same sebe i ne smiju ulaziti u velike dugove. Ukoliko je zemlja mnogo zadužena to pokazuje da zemlju vode korumpirani čelnici iu tom slučaju odbijte vraćate dugove kao što je to učinio Ekvador. Zadužene zemlje trebaju odbiju plaćati dugove koji su im sustavno nametnuti i generirani. I trebalo bi se povezati s drugima kako ne bi dozvolili da naša planeta bude mjesto dobro samo za nekolicinu vrlo bogatih, veoma moćnih ljudi, već dom za sva bića. Potrebno je umrežiti se i brinuti za planetu.

zxz

08.02.2012 20:37

Predmet:Re: Plaćeni ekonomski ubica

Kako uopće formiraju težnje i očekivanja u kontekstu sveopće mediokretenizacije?

Oni koji znaju kako čitati između redaka trebaju pomoći drugima da urade to isto. Vodeći svjetski mediji – novine, časopisi, izdavačke kuće, televizije, radio stanice – jesu u vlasništvu velikih međunarodnih korporacija i ove korporacije se ne plaše da manipuliraju informacijama koje pružaju. Korporatokratija – sprega političke moći i velikog biznisa – ne bi mogla opstati bez tih manipulacija ni nekoliko mjeseci. Pri djelovanju treba imati punu svijest da vlade nisu te koje imaju moć već da su to korporacije. Ni predsjednik SAD nema mnogo vlasti. Velike korporacije kontroliraju medije i osiguravaju mnogo novca za izborne kampanje.

Male zemlje poput Srbije, moraju da stanu na svoje noge. Moraju što više ovise od same sebe i ne smiju ulaziti u velike dugove. Ukoliko je zemlja mnogo zadužena to pokazuje da zemlju vode korumpirani čelnici iu tom slučaju odbijte vraćate dugove kao što je to učinio Ekvador. Zadužene zemlje trebaju odbiju plaćati dugove koji su im sustavno nametnuti i generirani. I trebalo bi se povezati s drugima kako ne bi dozvolili da naša planeta bude mjesto dobro samo za nekolicinu vrlo bogatih, veoma moćnih ljudi, već dom za sva bića. Potrebno je umrežiti se i brinuti za planetu.