Početak priče datira iz 1999 godine, kada je Kinez He Liangcai, inače sklon izumima, osvojio nagradu za sigurnosni sustav u automobilima, ali je na putovanju u Sjedinjene Američke Države izgubio prtljagu.
Naime, Amerikanci su ga pozvali kako bi mi uručili priznanje za navedeni automobilski sigurnosni sustav, no ovaj kineski farmer (!) je, kao što se to mnogima događa, negdje u gužvi po aerodromima zametnuo svoju prtljagu... I dok je, eto, primao nagradu za jedan svoj izum, upravo zbog izgubljenih kofera na pamet mu je pala nova ideja. Koncept se još neko vrijeme „kuhao“, kada je krenuo razvoj, do završnog proizvoda trebalo mu je punih deset godina, nedavno ga je s ponosom predstavio u provinciji Hunan.
Uglavnom, radi se o koferu koji je ujedno i prijevozno sredstvo i to ne bilo kakvo, nego električno, što automatski znači „prijateljstvo s ekologijom“, s obzirom da ima bateriju. Brzina mu je ograničena na 19 km/h, težina mu je sedam kilograma, kapacitet baterije je 60 prijeđenih kilometara, a na njemu se mogu voziti dvije osobe. Namijenjen je ljudima koji često putuju i motaju se po ogromnim aerodromskim kompleksima i oko njih, što bi im trebalo olakšati i ubrzati kretanje, pritom će malo teže izgubiti svoju prtljagu, jer znaju da će se na njoj – voziti.
Za sada nema detaljnijih vijesti kada će i u kojoj količini „putujući kofer“ krenuti u masovnu produkciju, kao ni kada bi se mogao pojaviti na tržištu, odnosno po kojoj cijeni...
Zimo
