iCentar » Biznis » Vodic za posao

zxz	11.02.2011 11:17
Predmet:Stecajni postupak. Interesuje me jedno ako mi mozete objasniti. Na osnovu kojih parametara se zaklucuje da se mora sprovesti stecaj u firmi. Sta pise u zakonu i kako se sprovodi na osnovu cega.

funky girl	11.02.2011 12:24
Predmet:Re: Stecajni postupak. Nisam se nikad detaljnije upuštala u priču oko stečaja, ali pretpostavljam da je stečaj rezultat negativnog poslovnog rezultata i kada uprava firme procijeni da ne postoji mogućnost izmirenja dospjelih obaveza prema povjerenicima...isto tako ako firma pravi godišnji plan poslovanja i onda se utvrdi da procjenjeni plan poslovanja za narednu godinu neće biti dovoljan... Evo Zakon o stečajnom postupku kod nas.

arax	12.02.2011 21:34
Predmet:Re: Stecajni postupak. Važan je zahtjev za pokretanje stečajnog postupka. Od njega sve počinje.

zxz	12.02.2011 21:43
Predmet:Re: Stecajni postupak. Mene vise interesuje jeli zakonski regulisano i na osnovu cega da semora pokrenuti stecajni postupak. Kako vidim kod nas se pokrece stecajni postupak tek onda kada opusu firmu pa nije ni za sta.

Reper	12.02.2011 23:26
Predmet:Re: Stecajni postupak. Kada smo kod stečaja baš ovih dana i TV Tuzla se nalazi pred stečajem. Napominjem da je ova TV kuća 1997 godine proglašena za najbolji medij u BiH od strane BBC-a

seven	19.02.2011 17:30
Predmet:Re: Stecajni postupak. hm, stecajni postupak, u biti stecajni postupak ne znaci zatvaranje firme, vec predstavlja smjenu upravnih organa. Osnovni problem je da su pravni subjekti tj firme uglavnom predstavljene kao trgovinska drustva i samim tim se na njih moraju primjenjivati trzisni zakoni, tj firma mora pozitivno poslovati. Sad dolazi ono ali, firma se u biti sastoji od proizvoda koji je u trgovackoj racunici uvijek novac. Ukoliko firma ne pravi taj novac onda je ona u biti nelikvidna za vlasnika ulozenih sredstava i tad se proglasava stecaj, u kojem vlasnici sredstava postavljaju prinudni upravni organ. U biti stecaj je jedna privredna prinudna mjera jer uvijek stoji neka prinuda iza njega. Jedna firma ima osnovnu zadacu da pravi dobit, i onda se iz te dobiti pokrivaju razne obaveze. U obaveze spadaju obaveze prema liferantima, obaveze prema radnicima, obaveze prema drzavi, obaveze za najam prostora i obaveze prema vlasnicima kapitala. Ukoliko jedna ili vise tih obaveza nisu u mogucnosti da se izmire, povjerilac moze direktno ili preko suda da trazi izmirenje tih obaveza i tada je taj stecaj pokrenut izvana dok se ne izmire te obaveze ili prinudna naplata. Posto rukovodstvo firme jedino ima uvid u poslovanje firme i ukoliko primjeti da se nece moci u blizoj buducnosti izmirivati obaveze ono je duzno da samo prijavi stecaj kod trgovinskog suda, jer ako to ne ucini, dolazi do tzv prikrivanja stecaja i to je u mnogim drzavama krivicno djelo. Posto u danasnje doba gotovo sve firme moraju biti nekom duzni, i samim tim odgovorni za taj dug, uvodi se pojam ogranicene odgovornosti. To je jedna brojka koja je u biti jedno mjerilo za dozvoljenu velicinu duga. Obicno je poznata i kao osnivacki kapital i odredjena je od strane drzave sa nekim minimumom i moze se ugovorno dizati koliko god se zeli. Ukoliko se ta brojka u godisnjem obracunu "probije" rukovodstvo firme je duzno da obrazlozi "proboj" ili da proglasi stecaj. Znaci osnivacki ulog neke firme je visina uloga koji su vlasnici (ili jedan vlasnik) ulozili u firmu i cim se taj iznos probije, dolazi do stecaja. Ukoliko se desilo nesto nepredvidjeno i firma samo slucajno i privremeno zapala u teskoce, osnivaci firme mogu povecati taj ulog, uloziti nove novce i nastaviti dalje bez stecaja. Visina uloga, vlasnici uloga, djelatnost firme, sjediste i rukovodece lice se zavode u trgovinskom registru i bilo kakva promjena mora se opet prijaviti i samim tim objaviti. Primjer deset obucara, super majstori, prave godisnje x pari cipela, direktor kupuje kozu, direktor izmiruje sve obaveze i samo se jos cipele trebaju prodati. Da bi se platila koza, plate, doprinosi i prodala prva cipela mora se taj period pokriti stranim ulaganjem, uzima se y suma tudjeg novca, i to je taj osnivacki kapital. Na osnovu svih kostanja formira se cijena gotove cipele i jedno vrijeme one imaju prolaz na trzistu. Obucari dobiju placu, sve podmireno i direktor ima placu i jos tantijeme, tj postoke od dobiti firme. Kad se napravi obracun, vlasnici ulozenih sredstava uzimaju dobit iz firme umanjenu za porez na dobit firme (obicno dvadesetak procenata) , i na taj novac opet placaju porez na sopstvenu dobit. Mogu te novce i ostavit u firmi i povecat svoj udio. Nakon par godina cipele se ne mogu prodati po toj izracunatoj cijeni i dolazi do gubitaka. Sad vlasnici kapitala umjesto ocekivanog novca kao dobiti imaju puno skladiste cipela koje niko nece. Tad se uvodi prinudna ili stecajna uprava, i postavlja novi direktor koji mora da proda te stare cipele, otpusti par radnika da bi proizvodnja bila jeftinija i napravi novi koncept neke nove cipele koja bi imala prodju na trzistu. Ukoliko taj novi direktor zakljuci da se proizvodnja cipela ne isplati, pravi plan za prenamjenu firme i pokusava mozda praviti sedla za konje ili nesto slicno. Ukoliko nadje da se nista ne isplati onda se firma zatvara, imovina rasprodaje i namiruju se novopristigle obaveze prema duznicima.

seven

19.02.2011 17:30

Predmet:Re: Stecajni postupak.

hm, stecajni postupak, u biti stecajni postupak ne znaci zatvaranje firme, vec predstavlja smjenu upravnih organa. Osnovni problem je da su pravni subjekti tj firme uglavnom predstavljene kao trgovinska drustva i samim tim se na njih moraju primjenjivati trzisni zakoni, tj firma mora pozitivno poslovati. Sad dolazi ono ali, firma se u biti sastoji od proizvoda koji je u trgovackoj racunici uvijek novac. Ukoliko firma ne pravi taj novac onda je ona u biti nelikvidna za vlasnika ulozenih sredstava i tad se proglasava stecaj, u kojem vlasnici sredstava postavljaju prinudni upravni organ. U biti stecaj je jedna privredna prinudna mjera jer uvijek stoji neka prinuda iza njega. Jedna firma ima osnovnu zadacu da pravi dobit, i onda se iz te dobiti pokrivaju razne obaveze. U obaveze spadaju obaveze prema liferantima, obaveze prema radnicima, obaveze prema drzavi, obaveze za najam prostora i obaveze prema vlasnicima kapitala. Ukoliko jedna ili vise tih obaveza nisu u mogucnosti da se izmire, povjerilac moze direktno ili preko suda da trazi izmirenje tih obaveza i tada je taj stecaj pokrenut izvana dok se ne izmire te obaveze ili prinudna naplata. Posto rukovodstvo firme jedino ima uvid u poslovanje firme i ukoliko primjeti da se nece moci u blizoj buducnosti izmirivati obaveze ono je duzno da samo prijavi stecaj kod trgovinskog suda, jer ako to ne ucini, dolazi do tzv prikrivanja stecaja i to je u mnogim drzavama krivicno djelo. Posto u danasnje doba gotovo sve firme moraju biti nekom duzni, i samim tim odgovorni za taj dug, uvodi se pojam ogranicene odgovornosti. To je jedna brojka koja je u biti jedno mjerilo za dozvoljenu velicinu duga. Obicno je poznata i kao osnivacki kapital i odredjena je od strane drzave sa nekim minimumom i moze se ugovorno dizati koliko god se zeli. Ukoliko se ta brojka u godisnjem obracunu "probije" rukovodstvo firme je duzno da obrazlozi "proboj" ili da proglasi stecaj. Znaci osnivacki ulog neke firme je visina uloga koji su vlasnici (ili jedan vlasnik) ulozili u firmu i cim se taj iznos probije, dolazi do stecaja. Ukoliko se desilo nesto nepredvidjeno i firma samo slucajno i privremeno zapala u teskoce, osnivaci firme mogu povecati taj ulog, uloziti nove novce i nastaviti dalje bez stecaja. Visina uloga, vlasnici uloga, djelatnost firme, sjediste i rukovodece lice se zavode u trgovinskom registru i bilo kakva promjena mora se opet prijaviti i samim tim objaviti.
Primjer deset obucara, super majstori, prave godisnje x pari cipela, direktor kupuje kozu, direktor izmiruje sve obaveze i samo se jos cipele trebaju prodati. Da bi se platila koza, plate, doprinosi i prodala prva cipela mora se taj period pokriti stranim ulaganjem, uzima se y suma tudjeg novca, i to je taj osnivacki kapital. Na osnovu svih kostanja formira se cijena gotove cipele i jedno vrijeme one imaju prolaz na trzistu. Obucari dobiju placu, sve podmireno i direktor ima placu i jos tantijeme, tj postoke od dobiti firme. Kad se napravi obracun, vlasnici ulozenih sredstava uzimaju dobit iz firme umanjenu za porez na dobit firme (obicno dvadesetak procenata) , i na taj novac opet placaju porez na sopstvenu dobit. Mogu te novce i ostavit u firmi i povecat svoj udio. Nakon par godina cipele se ne mogu prodati po toj izracunatoj cijeni i dolazi do gubitaka. Sad vlasnici kapitala umjesto ocekivanog novca kao dobiti imaju puno skladiste cipela koje niko nece. Tad se uvodi prinudna ili stecajna uprava, i postavlja novi direktor koji mora da proda te stare cipele, otpusti par radnika da bi proizvodnja bila jeftinija i napravi novi koncept neke nove cipele koja bi imala prodju na trzistu. Ukoliko taj novi direktor zakljuci da se proizvodnja cipela ne isplati, pravi plan za prenamjenu firme i pokusava mozda praviti sedla za konje ili nesto slicno. Ukoliko nadje da se nista ne isplati onda se firma zatvara, imovina rasprodaje i namiruju se novopristigle obaveze prema duznicima.

zxz	19.02.2011 17:43
Predmet:Re: Stecajni postupak. Citat: Ukoliko jedna ili vise tih obaveza nisu u mogucnosti da se izmire, povjerilac moze direktno ili preko suda da trazi izmirenje tih obaveza i tada je taj stecaj pokrenut izvana dok se ne izmire te obaveze ili prinudna naplata. Posto rukovodstvo firme jedino ima uvid u poslovanje firme i ukoliko primjeti da se nece moci u blizoj buducnosti izmirivati obaveze ono je duzno da samo prijavi stecaj kod trgovinskog suda, jer ako to ne ucini, dolazi do tzv prikrivanja stecaja i to je u mnogim drzavama krivicno djelo. Hvala seven na iscrpnom odgovoru. Evo ja sam bas radi ovoga pitao. Kod nas ima jedan lijep naziv nepovezan radni staz za lopovljuke koji se desavaju u firmama. Znaci cak se ne uplacuje za radnike koji rade penzijsko i invalidsko godinama dok se firma ne opuse cijela pa tek unda u stecaj. Da ne govorim da radnici ne dobijaju platu i po godinu dana i i dalje se direktor ne smjenjuje i po nepisanom pravilu on nikad nije kriv iako ima najcesce puta i po 10 puta vecu platu od proizvodnog radnika.

zxz

19.02.2011 17:43

Predmet:Re: Stecajni postupak.

Citat:

Ukoliko jedna ili vise tih obaveza nisu u mogucnosti da se izmire, povjerilac moze direktno ili preko suda da trazi izmirenje tih obaveza i tada je taj stecaj pokrenut izvana dok se ne izmire te obaveze ili prinudna naplata. Posto rukovodstvo firme jedino ima uvid u poslovanje firme i ukoliko primjeti da se nece moci u blizoj buducnosti izmirivati obaveze ono je duzno da samo prijavi stecaj kod trgovinskog suda, jer ako to ne ucini, dolazi do tzv prikrivanja stecaja i to je u mnogim drzavama krivicno djelo.

Hvala seven na iscrpnom odgovoru.
Evo ja sam bas radi ovoga pitao.
Kod nas ima jedan lijep naziv nepovezan radni staz za lopovljuke koji se desavaju u firmama.
Znaci cak se ne uplacuje za radnike koji rade penzijsko i invalidsko godinama dok se firma ne opuse cijela pa tek unda u stecaj.
Da ne govorim da radnici ne dobijaju platu i po godinu dana i i dalje se direktor ne smjenjuje i po nepisanom pravilu on nikad nije kriv iako ima najcesce puta i po 10 puta vecu platu od proizvodnog radnika.

seven	20.02.2011 15:27
Predmet:Re: Stecajni postupak. Tesko je to uopce razluciti. Nisam taj pojam cekanja nikad shvatao. Zaposlen a cekas na posao? Postoji jedan pojam u citavom tom cirkusu koji se definise jednom rijecju odgovornost. ona je u osnovi sa tri kraka ali iz mog gledista u ovo danasnje doba moze postojati odgovornost u dva od ta tri kraka. Direktor je iskljucivo odgovoran vecinskim vlasnicima kapitala. Samo u slucaju ako su to radnici firme onda je po sili logike i prema njima odgovoran ali ne kao prema ucesnicima u proizvodnji vec kao vlasnicima proizvodnje.I drugi krak je da je direktor u ime i radnika i vlasnika kapitala odgovoran prema drzavi u kojoj firma posluje. Na osnovu te odgovornosti bilo kakvo neizvrsavanje obaveza prema drzavi znaci krivicnu odgovornost direktora. Krivicna odgovornost znaci da sad direktor ima drzavu na vratu i javnog tuzioca. Za bilo kakva druga dugovanja, kao sto su radnici, liferanti sirovina i ko zna sta jos, nadlezan je civilni sud i povede segradjanska parnica za naplatu protiv firme makar bila i sopstvena, i tuzba se onda odnosi na firmu xy ciji je zakonski predstavnik direktor te firme. Pogresno je ocekivati da ce taj spor trajati godinama i samim tim ne poduzimati ga, jer u biti firma koja nije u stanju da plati osnovne racune, ona je vec u stecaju i jako je bitno u procesu stecaja biti prvi na listi duznika. Osim tog ako su u pitanju radnicke plate i doprinosi, tu se ne smije fulati jer samo poslovanje firme zavisi od radnika i od liferanata i bez njih nema ni firme onda. Legalni nacini da se naplati nesto su i strajkovi, ali za to opet trebaju sindikati, tj organizovanost. Sto se tice tih direktorskih naknada, on u biti pravi ugovor sa vlasnicima proizvodnje i njegova naknada je regulisana tim ugovorom. Ugovor je gotovo uvijek na neograniceno vrijeme, ali sa mogucnoscu da se taj ugovor raskine. Sefovska ili direktorska placa je u biti veca od radnicke place, ali ne zbog tog sto on vise radi ili je mnogo pametniji, vec zbog odgovornosti koja mu je urucena. U razvijenim drustvima ukoliko neka firma ode u stecaj zahvaljujuci direktoru, njegovo ime se preko trgovackog suda zapisuje u posebnu kartoteku na nivou drzave i nema sanse da ga neki sud u toj drzavi registruje ponovo za ovlastenog rukovodioca preduzeca. Firma moze otici u stecaj ne samo zbog direktora, vec i zbog uvjeta na trzistu (nije naplatila poslove, nesrece, kvarovi masina, nedostatak repromaterijala i slicno) i tad ne postoji krivicno gonjenje direktora, ali on je sam duzan da proglasi stecaj.

seven

20.02.2011 15:27

Predmet:Re: Stecajni postupak.

Tesko je to uopce razluciti. Nisam taj pojam cekanja nikad shvatao. Zaposlen a cekas na posao? Postoji jedan pojam u citavom tom cirkusu koji se definise jednom rijecju odgovornost. ona je u osnovi sa tri kraka ali iz mog gledista u ovo danasnje doba moze postojati odgovornost u dva od ta tri kraka. Direktor je iskljucivo odgovoran vecinskim vlasnicima kapitala. Samo u slucaju ako su to radnici firme onda je po sili logike i prema njima odgovoran ali ne kao prema ucesnicima u proizvodnji vec kao vlasnicima proizvodnje.I drugi krak je da je direktor u ime i radnika i vlasnika kapitala odgovoran prema drzavi u kojoj firma posluje. Na osnovu te odgovornosti bilo kakvo neizvrsavanje obaveza prema drzavi znaci krivicnu odgovornost direktora. Krivicna odgovornost znaci da sad direktor ima drzavu na vratu i javnog tuzioca. Za bilo kakva druga dugovanja, kao sto su radnici, liferanti sirovina i ko zna sta jos, nadlezan je civilni sud i povede segradjanska parnica za naplatu protiv firme makar bila i sopstvena, i tuzba se onda odnosi na firmu xy ciji je zakonski predstavnik direktor te firme. Pogresno je ocekivati da ce taj spor trajati godinama i samim tim ne poduzimati ga, jer u biti firma koja nije u stanju da plati osnovne racune, ona je vec u stecaju i jako je bitno u procesu stecaja biti prvi na listi duznika. Osim tog ako su u pitanju radnicke plate i doprinosi, tu se ne smije fulati jer samo poslovanje firme zavisi od radnika i od liferanata i bez njih nema ni firme onda. Legalni nacini da se naplati nesto su i strajkovi, ali za to opet trebaju sindikati, tj organizovanost.

Sto se tice tih direktorskih naknada, on u biti pravi ugovor sa vlasnicima proizvodnje i njegova naknada je regulisana tim ugovorom. Ugovor je gotovo uvijek na neograniceno vrijeme, ali sa mogucnoscu da se taj ugovor raskine. Sefovska ili direktorska placa je u biti veca od radnicke place, ali ne zbog tog sto on vise radi ili je mnogo pametniji, vec zbog odgovornosti koja mu je urucena. U razvijenim drustvima ukoliko neka firma ode u stecaj zahvaljujuci direktoru, njegovo ime se preko trgovackog suda zapisuje u posebnu kartoteku na nivou drzave i nema sanse da ga neki sud u toj drzavi registruje ponovo za ovlastenog rukovodioca preduzeca. Firma moze otici u stecaj ne samo zbog direktora, vec i zbog uvjeta na trzistu (nije naplatila poslove, nesrece, kvarovi masina, nedostatak repromaterijala i slicno) i tad ne postoji krivicno gonjenje direktora, ali on je sam duzan da proglasi stecaj.