Centar za edukaciju-BiH

Predmet:Relacijski model baze podataka

---

Relacijski model baza podataka čini veći broj tablica koje nazivamo relacijama. Neka su D1, D2 …, Dk skupovi vrijednosti (domene). Svaki pravi podskup Kartezijeva proizvoda D1 x D2 x…,x Dn zove se relacija. U tim tablicama memorirani su međusobno povezani elementi. Relaciju čine redci i stupci. Oni sadrže podatke o nekoj klasi entiteta. Relacija se u relacijskom modelu definira pomoću sheme relacije. Relacijska shema R konačan je skup naziva atributa A1,A2, ...An zajedno sa skupom ograničenja koja su zadana na tom skupu atributa.     
     Skup koji predstavlja nazive atributa zove se zaglavlje ili shema relacije. Stupac relacije, u relacijskom modelu, jednoznačno je određen nazivom atributa i njihovim dopuštenim vrijednostima (domenama). Redosljed stupaca nije bitan za tablice u relacijskom modelu podataka. Za pojam relacije u matematici redoslijed stupaca je bitan.
Atribut je element relacijskog modela koji određuje neko svojstvo entiteta. Atributi mogu biti jednostavni (kada ih ne možemo dalje rastavljati ) i složeni (oni koje možemo dalje rastavljati). Primjer složenog atributa je nadnevak, koji se dalje rastavlja na dan, mjesec i godinu.
     Redke u relacijskom modelu baze podataka nazivamo slogovi, a stupce atributi (polja) što je prikazano na slici:

Slicice prilozenih slika:

---

Predmet:Re: Relacijski model baze podataka

---

Svaka od tablica ima polje (ili više polja) koje je kandidat za ključ. To je atribut ili skup atributa koji jednoznačno određuje svaki redak tablice, svaki slog. Vanjski ključ povezuje tablice u referencijalni lanac (ili ciklus). Tablice STUDENT i RAČUNI su povezane pomoću vanjskog ključa relacije računi Ind.Br. (broj indeksa). Odgovarajuće veze su prikazane strjelicama. Glavni cilj relacijskih baza podataka je uspostavljanje složenih logičkih relacija između slogova i njihovo prikazivanje u jednostavnom obliku. Korisnici ih mogu rabiti s malo napora i edukacije. U kreiranju (dizajniranju) baza podataka razlikujemo logički i fizički dizajn.
Logički dizajn relacijske baze podataka ima cilj pokazati što baza podataka sadrži, a ne kako radi. Logički dizajn je detaljni opis modela baze podataka s korisnikova, a ne s tehničkog, stajališta. U procesu logičkog dizajna služimo se nekim jezikom za opisivanje strukture podataka. Jedan od najčešće rabljenih jezika je E-R jezik (entity-relationship). On polazi od toga da su podaci iskazi o objektima, vezama između objekata, svojstvima objekata i vezama između svojstava objekata. Objekti ili entiteti sustava su fizički ili konceptualni. Kada se izradi logički model baze podataka, sljedeći element je fizički dizajn. Fizički dizajn točno definira način pripremanja i memoriranja podataka na neku od memorija s izravnim pristupom podacima. Cilj fizičkog dizajna je memoriranje podataka kako bi ih nogli modificirati i pretražvati brzo i učinkovito.

---

Predmet:Primarni kljuc

---

U dizajnu relacijskih baza podataka jedinstveni ključ ili primarni ključ ključni je kandidat koji jedinstveno identificira svaku vrstu u tablici. Jedan ili primarni ključ može se sastojati od jednog ili više stupaca. Dvije različite vrste u tablici ne mogu imati istu vrijednost u tim stupcima. Ovisno o dizajnu, tablica može imati proizvoljni broj jedinstvenih ključeva, ali samo jedan primarni ključ.

Jedinstveni ključ mora jedinstveno identificirati sve moguće tipove koji se mogu pojaviti u tablici, a ne samo postojeće. Primjeri jedinstvenih ključeva su JMBG (identifikacija osobe) ili ISBN (identifikacija knjige). Ime i prezime ne predstavljaju jedinstveni ključ osobe jer ne identificiraju osobu jedinstveno.

Primarni ključ je poseban slučaj jedinstvenog ključa. Glavna razlika je u tome što s jedinstvenim ključevima implicitno ograničenje NOT NULL nije automatski osigurano dok je s primarnim ključevima. Stoga vrijednosti u stupcima s jednim ključem mogu imati vrijednost NULL. Još jedna razlika je što se primarni ključ definira posebnom sintaksom.

Primarni ključ omogućuje da svi slogovi u jednoj tabeli budu povezani sa zapisima u drugoj tabeli. Ako tabela nije uređena na neki drugi način, primarni ključ određuje njeno uređenje.
Primarni ključ od više polja koristi se kada vrednost u polju koje bi trebalo da bude primarni ključ nije jedinstvena.
Prilikom povezivanja tabela najčešće se koristi zavisnost jedan prema više. Ova zavisnost se koristi kada jednom slogu prve (primarne) tabele odgovara više slogova u drugoj (sekundarnoj) tabeli.
Kod ovakve zavisnosti primarna tabela mora imati primarni ključ jedinstvene vrednosti.
Strani ključevi mogu se pozivati ​​na jedinstvene i primarne ključeve.
Strani ključ je polje u sekundarnoj tabeli sa kojim se vrši povezivanje i ne mora imati jedinstvenu vrednost.

Relacijski model, izražen relacijskom algebrom i relacijskim računicama, ne pravi razliku između primarnih ključeva i ostalih vrsta ključeva. Primarni ključevi dodani su SQL standardu prvenstveno kako bi olakšali programerima.

---