Centar za edukaciju-BiH

Predmet:Istorija Judo-a

---

KORIJENI JUDO – a

Porijeklo Judo-a treba tražiti među prvim najosnovnijim oblicima samoodbrane. U teškoj i bespoštednoj borbi za opstanak naši davni preci bili su prinuđeni da se brane i napadaju. Prvi borilački pokreti bili su, uglavnom instiktivni. Kasnije se pojedina iskustva, stečena u borbi, prenose na sljedeće generacije. Čovjek s vremenom upoznaje osjetljive tačke na tijelu svojih protivnika i nastoji da odgovarajućim stavovima i pokretima, što bolje, zaštiti osjetljive tačke svoga tijela. Pri tome zauzima takve stavove i zaštitne položaje koji će mu dobro doći da u odgovarajućem momentu pređe u direktni napad ili kontranapad.
Najveći nivo u direktnoj borbi sa golorukim i naoružanim protivnikom dostigli su istočnjački narodi. Među njima se umnogome ističu Japanci, Korejci i Kinezi.Ova vještina borenja datira još prije 3.000 godina. Iz Kine je prenesena u Japan, gdje je dostigla savršenstvo.

Prema mnogim pisanim dokumentima, postojbinom ove vještine smatra se IndoKina iz koje je prenesena u Indiju a odatle u Kinu. Prva borba u ovoj vještini održana je prije 2.000 godina između NOMINO SOKUME I TOMANO KENAJE i završila se smrtnim udarcem. Stari naziv za Judo bio je Ju-Jitsu.

Jiu Jitsu, sto u prijevodu znaci Njezna Vjestina ili Blag Nacin, najstariji je oblik borilacke vjestine. Nastala je u Indiji 2000 prije nase ere. Vjestinu su stvorili redovnici, koji u svojoj odbrani od napada barbara, nisu mogli koristiti bilo kakvo oruzje. Vjestina se prosirila preko Kine, konacno se ukorijenivsi u Japanu, gdje postaje prvi borilacki still. 1914. godine.

Legenda o nastanku Ju-Jitsu je poznata priča o Japanskom ljekaru iz Nagasakija. Ljekar AKIJAMA ŠIROBEJ JOŠITAKI riješio je da provede u jednom kineskom manastiru 100 dana u razmišljanju, nastupilo je nevrijeme, a Akijama je sve to mirno posmatrao. Grane ogromnog drveća nisu mogle da odole snažnoj buri kao što je jedna mala vrba, gipka i savitljiva, koja je svojom svitljivošću izbjegavala snažne udare vjetara. O tome je Akijama razmišljao 100 dana i tada je uspio shvatiti bit Kineske izreke o Borenju ''POPUSTI DA BI POBIJEDIO''. To je pomoglo Akijami da izući vještinu borenja koja se temeljila na pomenutom principu. To nisu smijeli znati kineski monasi jer svako odavanje njihovih tajni kažnjavali su smrću.

Kad se vratio iz Kine osnovao je školu pod imenom ''Škola vrbinog srca'',a vještinu borenja nazvao je ''nježna umjetnost''. Sa prethodno navedenim želi se reći da je Judo bio prisutan kroz Historiju i kroz svoju prisutnost vremenom se kontinuirano gradio kao sport, kroz razvoj ljudske istorije, počevši od razvoja homosapiensa preko borbe za preživljavanja pa kroz raznorazne oblike, od hrvanja u svim (grčko-rimski) stilovima, kroz gladijatorske borbe, Viteških ( SAMURAJ) borbi, preko Ju-jitse pa sve do današnjeg modernog Judo-a.

Pojava modernog Judo – a

Pojava modernog Judo-a vezana je za dr. Džigora Kana (1860-1939). On je proučavao mnoge značajne metode Ju - Jitse. Pri tome je zapazio da kod svih Ju - Jitsu škola postoji jedan isti princip:''Sa malo snage postići maksimum efikasnosti''. On je sve metode i principe ju-jitsu, uokvirio u jedan novi sistem JUDO.
Profesor Jigoro Kano se sa nepunih 18 godina počeo baviti borilačkim vještinama. No brzo je shvatio da mu je napredak otežan činjenicom da je fizički bio jako slab i krhko građen. Naime, većina Ju-Jitsu stilova je uz tehniku zahtijevala i mnogo snage. 1882. godine. nakon što je stekao majstorsku titulu u nekoliko vrsti Ji-Jitsu-a odlučio je razviti borlačku vještinu koja bi omogućavala slabijim osobama da pobijede mnogo veće protivnike.
Sa svojih 9 učenika osnovao je Kodokan institut i razvijao ono iz čega će nastati Judo (Na japanskom jeziku Nježni put). Kasnije s vremenom Kano modifikacijom Ju-Jitsu tehnika, njegova škola dobiva još niz karakterističnih i efikasnih tehnika i Judo tada, kao vještina biva dosta efikasnija, "od ", do tada najefikasni****rilačke vještine u Japanu ”Ju-Jitse”. Judo je postao iznimno popularan već 1886. kada je policija grada Tokija organizirala turnir "Judo Vs Ju-Jitsu", gdje se ukupno održalo 15 mečeva, a borbe su održane u sali, na strunjači (tatami) i po određenim pravilima. Judo ekipa je uvjerljivo pobijedila u 13 borbi i sa 2 neriješene borbe.. čime je on potvrdio efikasnost i nadmoćnost Judo-a nad ostalim borilačkim vještinama u Japanu. Judo je ubrzo postao dio Japanskog školskog obrazovanja a počeo se širiti i po cijelom svijetu.
Džigoro Kano je Judo sa ulice prenio u salu, na strunjače "tatami" i od tada on postaje sportska vještina. On je rekao:
''KADA NA STRUNJAČI USPIJEŠ DA IZVEDEŠ JEDAN JUDO ZAHVAT, SNAGOM-TEHNIKOM RAVAN JE JEDNOM BODU (IPPON), TO ZNAČI KADA TAJ ZAHVAT PRIMJENIŠ NA ULICI, PROTIVNIKA MOŽEŠ UBITI.''
Judo već tada postaje i poznat još kao i Kodokan Judo. Judo je ušao u program Olimpijskih igara na Igrama u Tokiju 1964. godine, i to samo za muškarce. Za žene je Judo uveden tek na Olimp. Igrama u Barceloni 1992.

ROĐENjE
Ju-jitsu škole su dobile lošu reputaciju u 19. stoljeću. Vještina Ju-j-tsu-a nije bila smatrana sportom, Dr.Dž.Kan je u pojedinim segmentima uvidio neefikasnost Ju-Jitse, koja je bila bazirana najvećim dijelom kao sama vještina samuraja, a čija tradicija polako izumire u nastanku modernog Japana ( 1868 ), dok njezini praktikanti bivaju smatrani nevaljalima. To je brinulo Kana i uvidjevši te nedostatke Dr.Džigoro Kan, inspirisan filozofskim mišljenjem ”Akijame” tj. tankom vrbinom šipkom koja se savijala na vjetru i pod silom, dok su velike grane pucale i na manjim vjetrovima tj. pod manjim silama., odlučuje se za revolucionarne promjene kod načina i stila borbe, jer je on htio da se njegova vještina uči kao način života i da bude tjelesna vježba (za um i tijelo). Od tada je počeo promovirati edukacijsku stranu svoje Ju-Jitsu Ryu škole prvo tako da je promijenio ime Ju-Jitsu u Judo. To je teoretski demonstriralo da je Kanova škola otišla od Bu-Jutsu tradicije ratovanja prema Budo tradiciji gdje je uloga individualca bila prava usredotočenost.

ŠIRENJE KODOKAN JUDO NE-WAZE
Učinkovitost ne-waze i lakoća učenja počeli su mijenjati način na koji su se judo borbe mijenjale. Bilo je prelagano trenirati krupnog borca u ne-wazi i da on zaustavi najsnažnijeg borca iz druge škole, stoga je uskoro Kano uvidio da bi Judo mogao postati samo ne-waza škola. 1925. bio je toliki naglasak na ne-wazi, zbog njezinih uspjeha na natjecanjima, da je Kano uveo nova pravila ograničavajući količinu vremena koliko Judaš smije biti na podu. Određeno je da tehnike moraju početi od tachi-waze (stajeća pozicija) i ako si povukao svog protivnika tri puta dole on je proglašen pobjednikom. Pravilo je vrijedilo sve do 1940-ih, ali je bilo ignorirano od Kosen škola koje su nastavljale svoj oblik ne-waza natjecanja.
Kosen Judo se još prakticira na nekim japanskim sveučilištima, osobito na sedam bivših carskih sveučilišta u Japanu. Ponekad je zvan Shichitei-Judo. Postoji godišnje prvenstvo između tih 7 sveučilišta (uglavnom u junu).

EVOLUCIJA
Za vrijeme promijene pravila 1925. ne-wa*****ila popularna i dobro istražena, osobito kod Kosen Judo studenata. Zato što je Kosen Judo bio samo međuškolsko natjecanje, postojala je mogućnost neriješenoga rezultata. Bio je samo ippon (pobjeda pribadačom, predajom ili savršenim bacanjem) ili neriješeno. Ne-waza trening je bio koristan jer je lakše postići neriješeno u newazi i brže početnika pripremiti za natjecanje. U to vrijeme, pozicija kornjače, dvostruki nožni koštci (zatvoreni gard), polugardovi i tako dalje bili su istraženi od Kosen majstora.
Kosen Judo je slijedio svoj put i nastavljao pod starim pravilima sve do danas u natjecanjima sedam sveučilišta. Kano je bio oprezan da ne uništi Kosen Judo kada je uveo nova pravila. To je učinio iz nekoliko razloga:

* relativno je malo radilo samo ne-wazu
* htio je ne-waza specijaliste u Judu
* nije se mogao uvjeriti da je raditi samo ne-wazu loše
* Kosen Judaši su radili i tachi-wazu unatoč njihovom naglasku na ne-wazu

Ovako promijenjena pravila nisu primijenjena kroz cijeli Judo u Japanu dozvoljavajući Judu da se razvije i u stojaćem obliku i na tlu. Nova pravila su izmišljena kao sredstvo naglaska na tachi-wazu dok je vođena velika briga da ne-waza ne postane nepopularna.

DUH
Kosen Judo slijedi duh Bushida. Pobjeda je bio najvažniji aspekt, iako u Bushidu to znači više pobijediti za grupu, a ne za pojedinca. Bili su elita svoga vremena. Nikad se nisu predavali, čak i kada su bili pribijeni ili njihove ruke polomljene, i radije se onesvijestili nego povikali maitta. Drugi svjetski rat je to promijenio, jer gubitkom rata Kodokan je bio zatvoren, te je naposlijetku postao vojna akademija. Poslije sastanaka dogovoreno je da se Kodokan može ponovno otvoriti samo ako je podučavao Judo na čisti demokratski način.

izvor

---

Predmet:Re: Istorija Judo-a

---

BRAZILSKI JIU-JITSU
Amerika je upoznala Judo na veoma čudan način. Jednog od prvih učenika Kodokana i nastavnika Judo-a na Došiše kolegijumu u Kyotu, kad je bio u Americi, jedno veće u New York-u napala je grupa huligana. U samoodbrani upotrebom Judo zahvata potpuno ih je onesposobio, neki od njih su u tom obračunu smrtno stradali. Odmah se predao policiji i rekao im da on nije jedan od članova bande i da je u samoodbrani ''malo jače zakačio protivnika''. Policajci mu nisu mnogo vjerovali, a za kaznu morao je svoje "tajno oružje" da demonstrira pred njima. Svi koji su došli da se bore sa njim bili su na podu. Tada se Amerika prvi put upoznaje sa ovom vještinom. Kasnije Kano svoju vještinu širi i u druge zemlje svijeta.

1904. Mitsuo Maeda, vrhunski Judaš, bio je poslan u Ameriku da proširi Judo. Na poslijetku došao je u Brazil 1915. i podučavao Judo ne-wazu Carlosa Graciea. Hélio Gracie naučio je tehnike gledajući svoga brata Carlosa, i prilagodio ih svom slabom i mršavom tijelu. Ovako se Brazilski Jiu-Jitsu može smatrati direktnim potomkom Judo ne-waze i Kodokan Judo-a kakav se trenirao prije drugog svjetskog rata.

U nedavno vrijeme, zbog istaknutosti Brazilskog Jiu-Jitsua u medijima, rivalstvo između Judo-a i Brazilskog Jiu-Jitsua počelo je rasti. Uskoro se to počelo smatrati štetnim za obje vještine. U Brazilu praktikanti BJJ-a nikad nisu obraćali puno pozornosti na taj rivalitet, djelomično jer nisu smatrali da sportski Judo ima bilo kakav utjecaj na njihovu vještinu, djelomično jer su smatrali da su Judo majstori stare škole sposobni borci (svjedočanstvo Hélia Graciea o vještini Masahika Kimure je samo jedan dokaz među mnogima).

Trenutačno je trend u Brazilu da se približe Judo i BJJ škole. BJJ borci išli su u Judo škole kako bi razvili svoju bacačku tehniku, a Judaši su otišli u BJJ škole da razviju svoju vještinu ne-waze. Dosta priznanja za to se može dodati specijaliziranim medijima koji su počeli pisati članke o porijeklu Brazilskog Jiu-Jitsua od Juda, promovirajući sukladnost obiju vještina. Učenjaci smatraju Brazilski Jiu-Jitsu i Kosen Judo više povezanim sa ne-wazom Kodokan Juda prije Drugog svjetskog rata, nego što je današnji Judo kako to prikazuje Kodokan.

JUDO u Ex - Jugoslaviji

Judo na ovim prostorima tj. u bivšu Jugoslaviju prvi put se susreo prije prvog svjetskog rata preko policijskih i vojnih obavještajnih službi tzv.,”sokolskih organizacija”. Poslije drugog svjetskog rata u Zagrebu 1951 godine osniva se Judo klub ”Mladost” prvi u bivšoj Jugoslaviji, a već 1953 godine u Ljubljani i Beogradu

JUDO u svijetu

Poslije drugog svjetskog rata, Judo postaje expanzivno popularan širom svijeta, pa se tako poćinje širiti čitava mreža, sportskih Judo klubova, a tako dolazi i do organizacije saveza na nivou regija i država. Počinju se formirati Judo lige, Judo kupovi, kao i Prvenstva na nivou: država, regija, kontinenata, svijeta, meditranskih igara, a 1964 godine Judo se uvrštava u Olimpijske sportove, što ga izdiže od ostalih borilačkih sportova zajedno sa Amaterskim Boxom i Hrvanjem.
Nakon prijema u Olimpijske sportove dolazi do još boljeg organizovanja u ovom sportu, Judo kao sport postaje jedan od redovnih predmeta u Osnovnim i Srednjim školama širom svijeta, a na mnogim Univerzitetima i Kineziološkim fakultetima širom svijeta je predmet izučavnja.

JUDO kao ekipni sport u Ex – Yugoslaviji i Bosni i Hercegovini

Nakon omasovljenja Judo klubova širom Republika i Pokraina bivše ex -Yugoslavije, formiraju se Judo Republičke i Pokrainske lige i prva Yugoslavenska savezna Judo liga. Period od 1960 u BiH formira se odbor za Judo, koji aktivira i afirmiše Republičku Judo ligu BiH, iz koje je prvoplasirani klub radio kvlaifikacione borbe u ekipnoj konkurenciji za ulazak u Prvu saveznu ligu ex Yug. do 1974 godine, a kasnije sama titula Republičkig ili Pokrainskog prvaka ih je uvodila u Prvu saveznu ligu ex -Yugoslavije. Sistemi takmičenja Republičkih i Pokrajinskih Judo liga ex - Yugoslavije od 1960-1974 god. organizovale su se na kraju takmičarskih sezona i bile su bazirane na nivou jednodnevnog turnira, a ekipni klupski prvaci Republičkih liga išli su na kvalifikacione mećeve sa zadnjeplasiranim klubom iz Prve savezne lige ex Yug., u kojoj je pobjednik iz tih mečeva išao u Prvu Saveznu Judo ligu, a izgubljeni u Republičku ligu, a u sezonama iza 1974g. Rep. i Pok. Lige, su imale isti sistem takmičenja kao Prva savezna Judo liga. Tek iza 1974 nije bilo kvalifikacionih mećeva između prvoplasiranog u republičkoj i zadnjeplasiranog u saveznoj ligi, nego su automatski upadala dva ekipno najbolja kluba iz Republičkih liga tj., iz kvalifikacionih mečeva između prvaka Republičkih liga dobijali su se dva ekipno najbolja kluba, koji su u Prvu saveznu Judo ligu ulazili umjesto dva zadnjeplasirana iz te lige.

---