Prikazi cijelu temu
07.10.2013 09:23
07.10.2013 09:23
Predmet: Re: Brojevi otpremnica/Prijemnica
Radmi s nečim što zovem aktivne transakcije, znači vozila koja mi ulaze u tvornički krug. Svaka ta transakcija mi je definirana nekim tipom dokumenta u kojem sam definirao što radim na ulazu, a što na izlazu. Npr. uslužno vaganje radi samo uzimanje mase na ulazu, i na izlazu, prijem robe radi i analizu na ulazu. Na računalo i program su spojeni i vaga i analizator. Program radi u mreži i signalizira promjene statusa preko lokalne mreže tako da mogu imati i dislocirane uređaje, a svi vide sve. Pa mogu imati fizički odvojenu ulaznu i izlaznu vagu i/ili laboratorij kod većih poduzeća. Uvije na ulazu upišem tj. poklikam neke osnovne podatke o kupcu, dokumentu, recigstraciji, vozaču i sl, i očitam prvu masu i po potrebi analizu. Kasnije, kad se vozilo vrati na drugo vaganje očitam novu masu (i analizu ako je izlaz robe iz silosa) i kad su svi podaci unešenji knjižim ih u nekakve promete, dodijeljujem brojeve dokumenata i radim ispis vagarinke. Ako dokument i ovlasti vagaru dopuštaju izradu obračuna, on odmah na vagi može napraviti i obračun. Obračuni već znaju koje cjenike koriste i koji obračuni se mogu primjeniti na koju vrstu robe, a robu znam iz analize. Svi sa kojma radim su akreditirani i sami rade analizu primjese (onim sitima, vagom i to...). Kod mene ni jedan jedini parametar nije fiksan i sve možeš promijeniti. Imam neograničen broj cjenika sušenja ili otkupa sirovog zrna i svaki je vezan na određenu grupu robe (pšenica, kukuruz,...) Za svaku grupu robe imam šablonu s pravilima obračuna u kojoj definiram kako se što bonificira, kojom metodom se svodi na standard, što gledam, što ne gledam, koji su mi postotci, koje cijene, granice... Roba tj. program mjerenja sa analizatora ima definirane minumume, maksimume, standarde, i parametre (primjes, defekt, lom, uljnost, i što od toga očekuje sa analizatora). Kod obračuna storanoj proceduri na serveru samo pošaljem koji promet (odvagu) želim obračunati i po kojoj šabloni, a stora dalje sve odrađuje, računa i prepisuje. Analizu, vrijednosti obračuna i sve ostalo držim vezane uz pojam odvage. Vrijednosti se izračunaju i upišu. Ako hoćeš tu odvagu obračunati drugom metodom, drugim cijenama i sl. ponovno pustiš obračun koji prepiše stare vrijednosti i to je to.
Gdje nisu povezani instrumenti može se raditi ručni upis mjerenja. Za slučaj kad ne rade instrumenti (miš pojede kabel, rikne port, bilo što) ili se očita pogrešna vrijednost može se napraviti ručna korekcija mjerenja. Odvaga se može unjeti i ručno, naknadno. No o svemu se vode stroge evidencije na više nivoa i nema šanse da se igdje smulja neki podatak. Kad sam krenuo s razvojem tih programa cilj je bio suzbiti malverzacije i zlouporabe od strane skladištara i tehnologa, a tek onda ubrzati proces preuzimanja i obračuna.
Teško mi je sad reći generalno jer svaka firma ima skoro neki svoj vlastiti proces i princip rada. Neki imaju odvojene vage, neki rade sve preko jedne, neki imaju odvojeni laboratorij, neki sve skupa u istoj prostoriji. No sve se svodi na neto masu i analizu, na te podatke se radi obračun i krajnji rezultat je iznos troškova ili iznos otkupa i skladišna količina. Ljudi mi imaju različite grupe kupaca, silosi često rade uslugu otkupa za velike otkupljivače pa imaju i različite cjenike i parametre otkupa. Kako god, svi koji su mi se javljali bili su nezadovoljni jer su podatke prepisivali 2 ili 3 puta u programčiće koji su složeni fikso, praktički 1 program = 1 sezona.
Radmi s nečim što zovem aktivne transakcije, znači vozila koja mi ulaze u tvornički krug. Svaka ta transakcija mi je definirana nekim tipom dokumenta u kojem sam definirao što radim na ulazu, a što na izlazu. Npr. uslužno vaganje radi samo uzimanje mase na ulazu, i na izlazu, prijem robe radi i analizu na ulazu. Na računalo i program su spojeni i vaga i analizator. Program radi u mreži i signalizira promjene statusa preko lokalne mreže tako da mogu imati i dislocirane uređaje, a svi vide sve. Pa mogu imati fizički odvojenu ulaznu i izlaznu vagu i/ili laboratorij kod većih poduzeća. Uvije na ulazu upišem tj. poklikam neke osnovne podatke o kupcu, dokumentu, recigstraciji, vozaču i sl, i očitam prvu masu i po potrebi analizu. Kasnije, kad se vozilo vrati na drugo vaganje očitam novu masu (i analizu ako je izlaz robe iz silosa) i kad su svi podaci unešenji knjižim ih u nekakve promete, dodijeljujem brojeve dokumenata i radim ispis vagarinke. Ako dokument i ovlasti vagaru dopuštaju izradu obračuna, on odmah na vagi može napraviti i obračun. Obračuni već znaju koje cjenike koriste i koji obračuni se mogu primjeniti na koju vrstu robe, a robu znam iz analize. Svi sa kojma radim su akreditirani i sami rade analizu primjese (onim sitima, vagom i to...). Kod mene ni jedan jedini parametar nije fiksan i sve možeš promijeniti. Imam neograničen broj cjenika sušenja ili otkupa sirovog zrna i svaki je vezan na određenu grupu robe (pšenica, kukuruz,...) Za svaku grupu robe imam šablonu s pravilima obračuna u kojoj definiram kako se što bonificira, kojom metodom se svodi na standard, što gledam, što ne gledam, koji su mi postotci, koje cijene, granice... Roba tj. program mjerenja sa analizatora ima definirane minumume, maksimume, standarde, i parametre (primjes, defekt, lom, uljnost, i što od toga očekuje sa analizatora). Kod obračuna storanoj proceduri na serveru samo pošaljem koji promet (odvagu) želim obračunati i po kojoj šabloni, a stora dalje sve odrađuje, računa i prepisuje. Analizu, vrijednosti obračuna i sve ostalo držim vezane uz pojam odvage. Vrijednosti se izračunaju i upišu. Ako hoćeš tu odvagu obračunati drugom metodom, drugim cijenama i sl. ponovno pustiš obračun koji prepiše stare vrijednosti i to je to.
Gdje nisu povezani instrumenti može se raditi ručni upis mjerenja. Za slučaj kad ne rade instrumenti (miš pojede kabel, rikne port, bilo što) ili se očita pogrešna vrijednost može se napraviti ručna korekcija mjerenja. Odvaga se može unjeti i ručno, naknadno. No o svemu se vode stroge evidencije na više nivoa i nema šanse da se igdje smulja neki podatak. Kad sam krenuo s razvojem tih programa cilj je bio suzbiti malverzacije i zlouporabe od strane skladištara i tehnologa, a tek onda ubrzati proces preuzimanja i obračuna.
Teško mi je sad reći generalno jer svaka firma ima skoro neki svoj vlastiti proces i princip rada. Neki imaju odvojene vage, neki rade sve preko jedne, neki imaju odvojeni laboratorij, neki sve skupa u istoj prostoriji. No sve se svodi na neto masu i analizu, na te podatke se radi obračun i krajnji rezultat je iznos troškova ili iznos otkupa i skladišna količina. Ljudi mi imaju različite grupe kupaca, silosi često rade uslugu otkupa za velike otkupljivače pa imaju i različite cjenike i parametre otkupa. Kako god, svi koji su mi se javljali bili su nezadovoljni jer su podatke prepisivali 2 ili 3 puta u programčiće koji su složeni fikso, praktički 1 program = 1 sezona.