iCentar » Ostale teme » Na ivici znanosti

zxz	09.04.2011 00:59
Predmet:Bizarni eksperimenti Nekada nismo ni svjesni šta su sve u stanju ljudi da urade kako bi proverili neke svoje naučne pretpostavke. Eksperimenti u kojima se istražuju neke bizarne pretpostavke ili su metode koje se koriste bizarne, nisu samo istorijski događaji jer nisu rijetki ni danas. Ljudi koji se prijavljuju na razne vrste testiranja lijekova ili uma često se vode samo nuždom za nešto gotovine, pa ni ne misle na posljedice. Od mnogih užasnih primjera, pogledajmo desetak najpoznatijih.

zxz

09.04.2011 00:59

Predmet:Bizarni eksperimenti

Nekada nismo ni svjesni šta su sve u stanju ljudi da urade kako bi proverili neke svoje naučne pretpostavke. Eksperimenti u kojima se istražuju neke bizarne pretpostavke ili su metode koje se koriste bizarne, nisu samo istorijski događaji jer nisu rijetki ni danas.
Ljudi koji se prijavljuju na razne vrste testiranja lijekova ili uma često se vode samo nuždom za nešto gotovine, pa ni ne misle na posljedice. Od mnogih užasnih primjera, pogledajmo desetak najpoznatijih.

zxz	09.04.2011 01:04
Predmet:Šta se događa sa slonom ako mu date LSD? Upravo su to hteli da provjere istraživači iz Oklahoma Sitija davne 1962. godine. Direktor gradskog zološkog vrta je odlučio da se slonu Tuskou ubrizga 297 miligrama droge LSD. Ova doza je inače 3000 puta veća od standardne doze za čovjeka, tako da je u pitanju najveća doza ove droge ikada ubrizgana nekom živom stvoru. Istraživači su, po njihovim riječima, htjeli da provjere da li će droga da izazove privremeno ludilo i bijes kod ove velike životinje. Ovo ponašanje se ponekada, inače, javlja kod mužjaka slona, pa su naučnici htjeli da ga i vještački izazovu. Nažalost,eksperiment je odmah krenuo naopako, jer je Tusko reagovao kao da ga je ubola osa. Urlikao je kroz svoju surlu neko vrijeme,a onda se prevrnuo na jednu stranu.Uplašeni istraživači su pokušali da ga povrate, ali je on uginuo sat kasnije. Zaključak istraživača je bio „Izgleda da su slonovi veoma osjetljivi na efekte LSD“. U godinama koje su slijedile, kontroverza oko toga šta je ubilo slona je opstajala.Da li ga je ubio LSD ili lijek kojim su pokušali da ga ožive.Zbog toga su naučnici sa Kalifornijskog univerziteta odlučili da završe debatu novim eksperimentom sa dva slona sličnih Tuskou. Umjesto ubrizgavanja LSD u krv, droga je ovoga puta sipana u vodu za piće.Nakon konzumacije, slonovi ne samo da su preživjeli već nisu bili ni malo uznemireni. Doduše bili su pomalo inertni, klatili se lijevo-desno i naprijed-nazad, a i pravili su čudne zvukove. Ali nakon par sati vratili su se u normalu. Zaključak ponovljenog eksperimenta je da je Tusko vjerovatno u krv direktno primio dozu koja je prešla određen prag toksičnosti.

zxz

09.04.2011 01:04

Predmet:Šta se događa sa slonom ako mu date LSD?

Upravo su to hteli da provjere istraživači iz Oklahoma Sitija davne 1962. godine. Direktor gradskog zološkog vrta je odlučio da se slonu Tuskou ubrizga 297 miligrama droge LSD. Ova doza je inače 3000 puta veća od standardne doze za čovjeka, tako da je u pitanju najveća doza ove droge ikada ubrizgana nekom živom stvoru.

Istraživači su, po njihovim riječima, htjeli da provjere da li će droga da izazove privremeno ludilo i bijes kod ove velike životinje. Ovo ponašanje se ponekada, inače, javlja kod mužjaka slona, pa su naučnici htjeli da ga i vještački izazovu.

Nažalost,eksperiment je odmah krenuo naopako, jer je Tusko reagovao kao da ga je ubola osa. Urlikao je kroz svoju surlu neko vrijeme,a onda se prevrnuo na jednu stranu.Uplašeni istraživači su pokušali da ga povrate, ali je on uginuo sat kasnije. Zaključak istraživača je bio „Izgleda da su slonovi veoma osjetljivi na efekte LSD“.

U godinama koje su slijedile, kontroverza oko toga šta je ubilo slona je opstajala.Da li ga je ubio LSD ili lijek kojim su pokušali da ga ožive.Zbog toga su naučnici sa Kalifornijskog univerziteta odlučili da završe debatu novim eksperimentom sa dva slona sličnih Tuskou.

Umjesto ubrizgavanja LSD u krv, droga je ovoga puta sipana u vodu za piće.Nakon konzumacije, slonovi ne samo da su preživjeli već nisu bili ni malo uznemireni. Doduše bili su pomalo inertni, klatili se lijevo-desno i naprijed-nazad, a i pravili su čudne zvukove. Ali nakon par sati vratili su se u normalu. Zaključak ponovljenog eksperimenta je da je Tusko vjerovatno u krv direktno primio dozu koja je prešla određen prag toksičnosti.

zxz	09.04.2011 01:05
Predmet:Zatvor Stanford - čuvari i zatvorenici Godine 1971. 24 su studenta učestvovala u eksperimentu koji je vodio psiholog Philip Zimbardo. Uvedeni su u imitaciju zatvora, u kojoj ih je pola dobilo ovlasti čuvara, dok je druga polovica morala glumiti zatvorenike. Sve je trebalo trajati oko dvije sedmice, zatvorenici su svo vrijeme morali provoditi u ćelijama, dok su čuvari smjeli odlaziti kući. Stvari su izmakle kontroli već drugi dan, kad je došlo do tučnjave vatrogasnim aparatima, a previše se zanio i sam Zimbardo. Eksperiment je prekinut nakon samo šest dana - čuvari su postali nasilni, dok su zatvorenici jedan za drugim padali u depresiju. Zimbardo je tu i tamo progledao kroz prste onima koji su počeli uživati u fizičkom zlostavljanju, zbog čega je izbio opšti nered. Uvedene su "samice", odnosno zaključavanje u ormare, kao kazna za štrajk glađu. Eksperiment je označio i kraj "zlatnog doba psihologije" - učesnici su zaradili 15 dolara po danu i doživotnu traumu.

zxz

09.04.2011 01:05

Predmet:Zatvor Stanford - čuvari i zatvorenici

Godine 1971. 24 su studenta učestvovala u eksperimentu koji je vodio psiholog Philip Zimbardo. Uvedeni su u imitaciju zatvora, u kojoj ih je pola dobilo ovlasti čuvara, dok je druga polovica morala glumiti zatvorenike. Sve je trebalo trajati oko dvije sedmice, zatvorenici su svo vrijeme morali provoditi u ćelijama, dok su čuvari smjeli odlaziti kući. Stvari su izmakle kontroli već drugi dan, kad je došlo do tučnjave vatrogasnim aparatima, a previše se zanio i sam Zimbardo.

Eksperiment je prekinut nakon samo šest dana - čuvari su postali nasilni, dok su zatvorenici jedan za drugim padali u depresiju. Zimbardo je tu i tamo progledao kroz prste onima koji su počeli uživati u fizičkom zlostavljanju, zbog čega je izbio opšti nered. Uvedene su "samice", odnosno zaključavanje u ormare, kao kazna za štrajk glađu. Eksperiment je označio i kraj "zlatnog doba psihologije" - učesnici su zaradili 15 dolara po danu i doživotnu traumu.

zxz	09.04.2011 01:06
Predmet:Milgramov eksperiment - poslušnost Popularni eksperiment sa električnim šokovima doslovno je šokirao javnost - nakon što je nacistički ratni zločinac Adolph Eichmann svoje postupke, ubijanje miliona Židova, pokušao opravdati slavnom frazom "Samo sam slijedio naređenja", Milgram je odlučio saznati je li uopšte moguće da jedna osoba počini takve užase samo jer joj je neko tako rekao. Četrdesetorica studenata u zadatak su dobila glumiti "učitelja" i "učeniku", koji je sjedio u drugoj prostoriji, postavljati pitanja. Pritom su sjedili za strojem koji "učeniku" zadaje električni šok svaki put kad krivo odgovori na pitanje. Napon se kretao od 30 - 450 volti, odnosno od "laganog šoka" do "XXX". Svima je bilo jasno što znači "XXX". Šokovi, naravno, nisu bili pravi, "učenik" je bio samo glumac koji je urlanjem, preklinjanjem i cviljenjem kod "učitelja" trebao izazvati osjećaj suosjećanja i potaknuti ga da stane. Nažalost, 65 posto studenata "učenika" je kaznilo sa "XXX", samo jer im je neki nepoznati čovjek u bijelom mantilu mirnim glasom rekao: "Nastavite, vrlo je važno da nastavite dalje." Mnogi su se već oko polovice počeli nećkati i pitati bi li trebali stati, ali autoritet čovjeka u bijelom rijetko je kad doveden u pitanje

zxz

09.04.2011 01:06

Predmet:Milgramov eksperiment - poslušnost

Popularni eksperiment sa električnim šokovima doslovno je šokirao javnost - nakon što je nacistički ratni zločinac Adolph Eichmann svoje postupke, ubijanje miliona Židova, pokušao opravdati slavnom frazom "Samo sam slijedio naređenja", Milgram je odlučio saznati je li uopšte moguće da jedna osoba počini takve užase samo jer joj je neko tako rekao.

Četrdesetorica studenata u zadatak su dobila glumiti "učitelja" i "učeniku", koji je sjedio u drugoj prostoriji, postavljati pitanja. Pritom su sjedili za strojem koji "učeniku" zadaje električni šok svaki put kad krivo odgovori na pitanje. Napon se kretao od 30 - 450 volti, odnosno od "laganog šoka" do "XXX". Svima je bilo jasno što znači "XXX". Šokovi, naravno, nisu bili pravi, "učenik" je bio samo glumac koji je urlanjem, preklinjanjem i cviljenjem kod "učitelja" trebao izazvati osjećaj suosjećanja i potaknuti ga da stane.

Nažalost, 65 posto studenata "učenika" je kaznilo sa "XXX", samo jer im je neki nepoznati čovjek u bijelom mantilu mirnim glasom rekao: "Nastavite, vrlo je važno da nastavite dalje." Mnogi su se već oko polovice počeli nećkati i pitati bi li trebali stati, ali autoritet čovjeka u bijelom rijetko je kad doveden u pitanje

zxz	09.04.2011 01:07
Predmet:Eksperimentisanje sa sifilisom - Tuskegee Skandal sa liječenjem sifilisa rezultat je dobrih namjera, koje su, kako poznata izreka kaže, sve zajedno odvele u pakao. Godine 1928. jedna se humanitarna organizacija iz Chicaga obratila PHS-u (Public Health Service) za pomoć oko liječenja siromašnih Afro-Amerikanaca sa područja Juga. Ali, došlo je doba Velike Depresije i novčana su sredstva presušila, a liječenje je moralo biti prekinuto. U PHS-u su zabrinuto mozgali kako "spasiti" projekt, nakon čega su došli do "genijalnog" rješenja - bavit će se ispitivanjima uticaja sifilisa na ljude. Udružili su se s Institutom Tuskagee i započeli ispitivanja. Pacijentima, koji nisu bili najbolje informisani oko svog stanja i prava, su obećani besplatni pregledi, hrana, besplatan prevoz i garanciju da će im država platiti pogreb. Kako im ispitivanja ne bi propala, PHS je počeo spriječavati sve pokušaje dostave lijekova koji bi pomogli mnogim siromašnim pacijentima koji nisu ni znali da su bolesni. Tek 1943. godine, PHS je ponovo došao do većih količina penicilina, koji su počeli davati oboljelima, kako da se ništa nije dogodilo. Sramota je raskrinkana 1972. godine, kad je jedan radnik PHS-a odlučio progovoriti o zločinu.

zxz

09.04.2011 01:07

Predmet:Eksperimentisanje sa sifilisom - Tuskegee

Skandal sa liječenjem sifilisa rezultat je dobrih namjera, koje su, kako poznata izreka kaže, sve zajedno odvele u pakao. Godine 1928. jedna se humanitarna organizacija iz Chicaga obratila PHS-u (Public Health Service) za pomoć oko liječenja siromašnih Afro-Amerikanaca sa područja Juga.

Ali, došlo je doba Velike Depresije i novčana su sredstva presušila, a liječenje je moralo biti prekinuto. U PHS-u su zabrinuto mozgali kako "spasiti" projekt, nakon čega su došli do "genijalnog" rješenja - bavit će se ispitivanjima uticaja sifilisa na ljude. Udružili su se s Institutom Tuskagee i započeli ispitivanja. Pacijentima, koji nisu bili najbolje informisani oko svog stanja i prava, su obećani besplatni pregledi, hrana, besplatan prevoz i garanciju da će im država platiti pogreb.

Kako im ispitivanja ne bi propala, PHS je počeo spriječavati sve pokušaje dostave lijekova koji bi pomogli mnogim siromašnim pacijentima koji nisu ni znali da su bolesni. Tek 1943. godine, PHS je ponovo došao do većih količina penicilina, koji su počeli davati oboljelima, kako da se ništa nije dogodilo. Sramota je raskrinkana 1972. godine, kad je jedan radnik PHS-a odlučio progovoriti o zločinu.

zxz	09.04.2011 01:07
Predmet:Robert Bartholow - nekažnjeni ubica Mary Rafferty je bila 30-godišnjakinja iz 19. vijeka, čija je jedina krivnja bila ta što ****lovala od raka, koji joj je za posljedicu ostavio 5-centimetarsku rupu u lobanji. Dr. Robert Bartholow je, s druge strane, bio ambiciozni doktor koji je volio eksperimentisati na mozgovima živih ljudi. Nakon što su im se sudbine spojile, spojile su se i elektrode iz Bartholowljevog laboratorija i Maryin mozak, nakon čega je uslijedio cijeli niz šokova. Ako je Mary rekla da ne boli, dobri je doktor povećao napon i probao ponovo. Nakon neprekidnog šokiranja mozga, žena se požalila na bolove, nakon čega se počela grčiti i pala u komu. Probudila se nakon tri dana, samo da bi doživjela jaki napad i umrla idući dan. Bartholow je slegnuo ramenima i zaključio da je umrla od raka i rupe u glavi. Trudio se, ali eto, nije mogao pomoći. Ako ste očekivali da je završio u doživotnom zatvoru, morat ćemo vas razočarati - nakon par blažih kritika postao je profesor emeritus na filadelfijskom Medicinskom univerzitetu Jefferson.

zxz

09.04.2011 01:07

Predmet:Robert Bartholow - nekažnjeni ubica

Mary Rafferty je bila 30-godišnjakinja iz 19. vijeka, čija je jedina krivnja bila ta što ****lovala od raka, koji joj je za posljedicu ostavio 5-centimetarsku rupu u lobanji. Dr. Robert Bartholow je, s druge strane, bio ambiciozni doktor koji je volio eksperimentisati na mozgovima živih ljudi.

Nakon što su im se sudbine spojile, spojile su se i elektrode iz Bartholowljevog laboratorija i Maryin mozak, nakon čega je uslijedio cijeli niz šokova. Ako je Mary rekla da ne boli, dobri je doktor povećao napon i probao ponovo. Nakon neprekidnog šokiranja mozga, žena se požalila na bolove, nakon čega se počela grčiti i pala u komu. Probudila se nakon tri dana, samo da bi doživjela jaki napad i umrla idući dan.

Bartholow je slegnuo ramenima i zaključio da je umrla od raka i rupe u glavi. Trudio se, ali eto, nije mogao pomoći. Ako ste očekivali da je završio u doživotnom zatvoru, morat ćemo vas razočarati - nakon par blažih kritika postao je profesor emeritus na filadelfijskom Medicinskom univerzitetu Jefferson.

zxz	09.04.2011 01:10
Predmet:Hibrid čovjek-majmun Decenijama su kolale glasine da sovjeti pokušavaju da stvore hibrid od čovjeka i šimpanze, ali se to nije saznalo do raspada SSSR. Doktor Ilja ivanov je bio svjetski priznati veterinar za reproduktivnu biologiju. Ali on je želio da učini mnogo više. Zato je još 1927.godine otputovao u Afriku kako bi pokušao da ukrsti čoveka i majmuna. Na sreću njegovi pokušaji nisu bili uspješni. Na ovome se najviše može zahvaliti lokalnim saradnicima iz Zapadne Gvineje,gde je radio, a od kojih je sve vreme krio prave ciljeve eksperimenta.Tajnovitost prema saradnicima ga je onemogućila da bilo šta uradi. Jedino što je uspio je da nekoliko puta oplodi ženku šimpanze sa ljudskim spermatozoidima. Razočaran se vratio nazad u Sovjetski savez sa šimpanzom po imenu Tarzan, kako bi pokušao da svoj životni san ostvari kod kuće.Zatim je tražio volontere koji bi zatrudneli uz pomoć Tarzanovih spermatozoida.Uspio je da ih pronađe nekoliko, međutim Tarzan je ubrzo uginuo, a doktor Ivanov je završio u zatvoru na nekoliko godina.

zxz

09.04.2011 01:10

Predmet:Hibrid čovjek-majmun

Decenijama su kolale glasine da sovjeti pokušavaju da stvore hibrid od čovjeka i šimpanze, ali se to nije saznalo do raspada SSSR.
Doktor Ilja ivanov je bio svjetski priznati veterinar za reproduktivnu biologiju. Ali on je želio da učini mnogo više. Zato je još 1927.godine otputovao u Afriku kako bi pokušao da ukrsti čoveka i majmuna.

Na sreću njegovi pokušaji nisu bili uspješni. Na ovome se najviše može zahvaliti lokalnim saradnicima iz Zapadne Gvineje,gde je radio, a od kojih je sve vreme krio prave ciljeve eksperimenta.Tajnovitost prema saradnicima ga je onemogućila da bilo šta uradi. Jedino što je uspio je da nekoliko puta oplodi ženku šimpanze sa ljudskim spermatozoidima.

Razočaran se vratio nazad u Sovjetski savez sa šimpanzom po imenu Tarzan, kako bi pokušao da svoj životni san ostvari kod kuće.Zatim je tražio volontere koji bi zatrudneli uz pomoć Tarzanovih spermatozoida.Uspio je da ih pronađe nekoliko, međutim Tarzan je ubrzo uginuo, a doktor Ivanov je završio u zatvoru na nekoliko godina.

zxz	09.04.2011 01:11
Predmet:Projekat MK-ULTRA Tokom '60-ih svi su eksperimentisali - neki sa drogom, neki sa seksom, a neki sa ljudima. MK-ULTRA je bio projekat koji je uključivao sve nabrojano, a sve s ciljem dobivanja odgovora je li LSD moguće iskoristiti za kontrolisanje ljudskog uma. Prvi korak - drogiranje Amerikanaca i Kanađana. Nakon LSD-a, ljude su trovali raznim drugim lijekovima, hemikalijama i serumima, istovremeno ih psihički i seksualno zlostavljajući. Pojedince su mučili bacanjem u izolaciju i osjetilnom deprivacijom. Nakon dvadesetak godina zlostavljanja stanovništva, projekt je raskrinkan, prilikom čega se došlo do velikog broja dokumenata o testovima koji su se provodili nad građanima svih staleža i nacionalnosti.

zxz

09.04.2011 01:11

Predmet:Projekat MK-ULTRA

Tokom '60-ih svi su eksperimentisali - neki sa drogom, neki sa seksom, a neki sa ljudima. MK-ULTRA je bio projekat koji je uključivao sve nabrojano, a sve s ciljem dobivanja odgovora je li LSD moguće iskoristiti za kontrolisanje ljudskog uma. Prvi korak - drogiranje Amerikanaca i Kanađana.

Nakon LSD-a, ljude su trovali raznim drugim lijekovima, hemikalijama i serumima, istovremeno ih psihički i seksualno zlostavljajući. Pojedince su mučili bacanjem u izolaciju i osjetilnom deprivacijom. Nakon dvadesetak godina zlostavljanja stanovništva, projekt je raskrinkan, prilikom čega se došlo do velikog broja dokumenata o testovima koji su se provodili nad građanima svih staleža i nacionalnosti.

zxz	09.04.2011 01:13
Predmet:Korisno ispiranje mozga Dr Evan Kameron je vjerovao da je pronašao lijek protiv šizofrenije. Njegova teorija je bila da se mozak može reprogramirati da razmišlja na zdrav način izlaganjem novim šablonima misli. Njegov metod se sastojao u tome da pacijentima daje da slušaju preko slušalica audio poruke iznova i iznova, danima, pa i nedeljama. On je ovaj metod nazvao „psihološka vožnja“ jer je poruka unošena u psihu, dok su mediji ovo nazvali „korisno ispiranje mozga“. Jednom je da bi testirao svoju tehniku, paicjente lijekovima za spavanje uspavao, a zatim im dao da slušaju poruku „Kada vidiš parče papira, poželećeš da ga uzmeš“. Zatim ih je odveo do lokalne gimnazije, gde je u fiskulturnoj sali na sredini ostavio jedan list bijelog papira. Mnogi pacijenti su prema Kameronovim izjavama otšetali i uzeli papir. Za ovaj eksperiment se zainteresovala i CIA.

zxz

09.04.2011 01:13

Predmet:Korisno ispiranje mozga

Dr Evan Kameron je vjerovao da je pronašao lijek protiv šizofrenije. Njegova teorija je bila da se mozak može reprogramirati da razmišlja na zdrav način izlaganjem novim šablonima misli. Njegov metod se sastojao u tome da pacijentima daje da slušaju preko slušalica audio poruke iznova i iznova, danima, pa i nedeljama. On je ovaj metod nazvao „psihološka vožnja“ jer je poruka unošena u psihu, dok su mediji ovo nazvali „korisno ispiranje mozga“.

Jednom je da bi testirao svoju tehniku, paicjente lijekovima za spavanje uspavao, a zatim im dao da slušaju poruku „Kada vidiš parče papira, poželećeš da ga uzmeš“. Zatim ih je odveo do lokalne gimnazije, gde je u fiskulturnoj sali na sredini ostavio jedan list bijelog papira. Mnogi pacijenti su prema Kameronovim izjavama otšetali i uzeli papir. Za ovaj eksperiment se zainteresovala i CIA.

zxz	09.04.2011 01:16
Predmet:Facijalna ekspresija Karni Lendis, student psihologije na Minesota univerzitetu, osmislio je 1924. godine eksperiment kako bi provjerio da li emocije izazivaju odgovarajuće facijalne ekspresije. Na primer, da li se jedna ekspresija uvijek odnosi na šok, a druga na gađenje? Većina Lendijevih subjekata su bili drugari studenti. Doveo ih je u svoju laboratoriju i nacrtao im linije na licu kako bi lakše mogao da prati pokrete mišića. Zatim ih je izlagao različitim stimulansima napravljenim da izazovu psihološku reakciju. Čim reaguju, fotografisao bi im lice. Davao im je da mirišu amonijak, gledaju pornografske fotografije, stavljao im ruke u bazen sa žabama. Ali vrhunac eksperimenta je bio kada je od subjekata zahtijevao da odsijeku glavu živom bijelom pacovu. Većina ljudi je u startu to odbijala, ali na kraju je dve trećine prihvatilo naređenje. Za one koji su to odbili on je sam pred njima to učinio. Nažalost Lendi nije shvatio, kao Milgram nekoliko decenija kasnije, da je u ovom eksperimentu mnogo važnija reakcija subjekata na takav zahtev nego njihova facijalna ekspresija.

zxz

09.04.2011 01:16

Predmet:Facijalna ekspresija

Karni Lendis, student psihologije na Minesota univerzitetu, osmislio je 1924. godine eksperiment kako bi provjerio da li emocije izazivaju odgovarajuće facijalne ekspresije. Na primer, da li se jedna ekspresija uvijek odnosi na šok, a druga na gađenje?
Većina Lendijevih subjekata su bili drugari studenti. Doveo ih je u svoju laboratoriju i nacrtao im linije na licu kako bi lakše mogao da prati pokrete mišića. Zatim ih je izlagao različitim stimulansima napravljenim da izazovu psihološku reakciju. Čim reaguju, fotografisao bi im lice. Davao im je da mirišu amonijak, gledaju pornografske fotografije, stavljao im ruke u bazen sa žabama. Ali vrhunac eksperimenta je bio kada je od subjekata zahtijevao da odsijeku glavu živom bijelom pacovu.

Većina ljudi je u startu to odbijala, ali na kraju je dve trećine prihvatilo naređenje. Za one koji su to odbili on je sam pred njima to učinio.

Nažalost Lendi nije shvatio, kao Milgram nekoliko decenija kasnije, da je u ovom eksperimentu mnogo važnija reakcija subjekata na takav zahtev nego njihova facijalna ekspresija.