iCentar » iC » Vijesti i obavjestenja » Zašto su naši letovi najskuplji u regionu

zxz	09.04.2011 03:09
Predmet:Zašto su naši letovi najskuplji u regionu I nakon ukidanja viza za EU, obični smrtnici u BiH, za razliku od komšija iz Srbije i Hrvatske, ostaju uskraćeni za mogućnost jeftinog putovanja avionom u Evropu. Dok je povratna karta, sa svim uključenim taksama, iz Beograda za Rim 80 maraka, za let od Sarajeva do Rima treba izdvojiti minimalno 400 maraka i to pod uslovom da se karta direktno kupuje na internetu. U slučaju kupovine u nekoj od domaćih putničkih agencija cijena karte je još i veća. Slična je situacija i kod poređenja BiH sa Hrvatskom. Dok iz Zagreba povratna karta do Pariza košta 145 maraka isto zadovoljstvo putnike iz Sarajeva košta 430 maraka. “Tajna” jeftinih avio karata je u jeftinim avio prevoznicima koji su se već “usidrili” u susjednim državama a kojih u BiH nema. Jedina “low cost” avio kompanija koja leti iz BiH je njemački Germanwings, firma kćerka Lufthanse, čije su cijene znatno veće od većine konkurenata među jeftinim avioprevoznicima. Bolje da propada nego da radi Poslovna logika jeftinih avioprevoznika je jednostavna, bolje je imati pun avion uz minimalne cijene nego se rukovoditi domaćom logikom, “oderi po džepu ko naleti”. Pri tome, da bi maksimalno smanjili svoje troškove jeftini avioprevoznici ili koriste manje aerodrome čije su cijene usluga niže ili insitiraju na nižim cijenama od postojećih kod većih aerodroma. Pri tome, niko nije na gubitku. Putovanja jeftinim avioprevoznicima naravno ima i svoja ograničenja. U cijenu karte uračunata je samo jedna ručna torba dok se svaka naredna dodatno plaća. Karte se također mogu kupiti samo online, što s obzirom na razlike u cijeni između kupovine karata u domaćim agencijama i online i nije nedostatak nego prednost. Aerodromi koji daju velike popuste jeftinim avioprevoznicima na kraju ne gube ništa. Manju zaradu po putniku nadoknađuju većim brojem putnika dok aviokompanije nižim cijenama let avionom čine pristupačnijim većem broju potencijalnih putnika. Iako je ovdje riječ o prastaroj trgovačkoj logici, “niže cijene, veći promet, veća zarada” ova logika nikada nije zaživjela u glavama domaćih menadžera i vlasnika aerodroma, a u BiH vlasnik aerodroma je država, odnosno entiteti. Da paradoks bude veći, od četiri aerdroma u BiH, Sarajevu, Mostaru, Banja Luci i Tuzli, jedini koji radi normalno je aerodrom u Sarajevu, dok svi ostali ili ne rade nikako ili sedmično imaju po par letova. Konačan rezultat je da su svi aerodromi u BiH osim sarajevskog, u debelom gubitku jer su njihovi troškovi puno veći od zarade koju ostvaruju na malobrojnim letovima. I tako već godinama. Taksa na taksu Da bi se za svaki slučaj obezbjedili od mogućnosti da, slučajno, neki od jeftinih avioprevoznika, u trenutku smanjene uračunljivosti, ne odluči da uvede i letove iz Sarajeva, Mostara ili Tuzle, Vlada FBiH je još prije nekoliko godina, uz redovnu aerodromsku taksu od 35 maraka uvela i dodatnu taksu od 20 maraka Zvanično, ova dodatna taksa je namijenjena “razvoju vazdušnog saobraćaja u FBiH” ali se u praksi koristila za pokrivanje gubitaka BH Airlinesa, jedinog domaćeg avio prevoznika koji nikako ne uspjeva da finansijski stane na vlastite noge. Rezultat je da čak i kada bi se pojavio avio prevoznik voljan da vozi potpuno besplatno iz FBiH, putnici bi opet morali u startu platiti barem 55 maraka. Iako je standardan odgovor uprava aerodroma u Mostaru i Tuzli, da “nema novca” za kompletno tehničko opremanje aerodroma i da zato nema zainteresovanih komapnija”, biće da problem ipak nije u novcu. Jasno je da u polupraznim budžetima novca za kapitalne investicije nema a svaka priča o eventualnoj privatizaciji aerodroma odmah budi asocijacije na sve dosadašnje propale privatizacije. Može i bez privatizacije Čudno je da se niti jedna vlada do sada nije dosjetila da aerodrome u Mostaru, Tuzli, Banja Luci, ponudi na dugogodišnji zakup kompanijama specijalizovanim za upravljanje aerodromima. Na ovaj način država bi se riješila troška i pri tome nešto i zaradila, dok bi i dalje vlasništvo nad aerodromima ostalo u rukama države. Zakupac aerodroma bi se sam potrudio da nabavi odgovarajuću opremu i dovede aviokompanije, jer bi to bio jedini način da vrati uloženi novac i nešto zaradi. Na dobitku bi u tom slučaju, osim zaposlenih na aerodromima, penzionih i zdravstvenih fondova, prije svega bili građani BiH kojima bi i putovanja u inostranstvo bila puno jeftinija nego što je to sada slučaj. Očekivati da se u dogledno vrijeme građanima BiH ponude jeftini letovi za Evropu sa domaćih aerodroma je u rangu naučne fantastike. Jedina alternativa ostaje odlazak automobilom ili autobusom do Beograda ili Zagreba, Dubrovnika, Splita, pa odatle dalje avionom. Uprave i vlasnici aerodroma u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu i Beogradu su odavno zaključili da ono što izgube na nižim aerodromskim taksama nadoknade na većem broju putnika, pa je rezultat brojni jeftini letovi za njihove građane. Čak i uz cijenu autobuske karte, za građane BiH je put do Zagreba, Dubrovnika ili Beograda još uvijek jeftinija varijanta od putovanje avionom iz BiH, a često je jeftinije i od putovanja do udaljenih evropskih destinacija autobusima iz BiH. (zurnal.info)

zxz

09.04.2011 03:09

Predmet:Zašto su naši letovi najskuplji u regionu

I nakon ukidanja viza za EU, obični smrtnici u BiH, za razliku od komšija iz Srbije i Hrvatske, ostaju uskraćeni za mogućnost jeftinog putovanja avionom u Evropu. Dok je povratna karta, sa svim uključenim taksama, iz Beograda za Rim 80 maraka, za let od Sarajeva do Rima treba izdvojiti minimalno 400 maraka i to pod uslovom da se karta direktno kupuje na internetu. U slučaju kupovine u nekoj od domaćih putničkih agencija cijena karte je još i veća.

Slična je situacija i kod poređenja BiH sa Hrvatskom. Dok iz Zagreba povratna karta do Pariza košta 145 maraka isto zadovoljstvo putnike iz Sarajeva košta 430 maraka.

“Tajna” jeftinih avio karata je u jeftinim avio prevoznicima koji su se već “usidrili” u susjednim državama a kojih u BiH nema. Jedina “low cost” avio kompanija koja leti iz BiH je njemački Germanwings, firma kćerka Lufthanse, čije su cijene znatno veće od većine konkurenata među jeftinim avioprevoznicima.
Bolje da propada nego da radi
Poslovna logika jeftinih avioprevoznika je jednostavna, bolje je imati pun avion uz minimalne cijene nego se rukovoditi domaćom logikom, “oderi po džepu ko naleti”. Pri tome, da bi maksimalno smanjili svoje troškove jeftini avioprevoznici ili koriste manje aerodrome čije su cijene usluga niže ili insitiraju na nižim cijenama od postojećih kod većih aerodroma. Pri tome, niko nije na gubitku.

Putovanja jeftinim avioprevoznicima naravno ima i svoja ograničenja. U cijenu karte uračunata je samo jedna ručna torba dok se svaka naredna dodatno plaća. Karte se također mogu kupiti samo online, što s obzirom na razlike u cijeni između kupovine karata u domaćim agencijama i online i nije nedostatak nego prednost.

Aerodromi koji daju velike popuste jeftinim avioprevoznicima na kraju ne gube ništa. Manju zaradu po putniku nadoknađuju većim brojem putnika dok aviokompanije nižim cijenama let avionom čine pristupačnijim većem broju potencijalnih putnika.

Iako je ovdje riječ o prastaroj trgovačkoj logici, “niže cijene, veći promet, veća zarada” ova logika nikada nije zaživjela u glavama domaćih menadžera i vlasnika aerodroma, a u BiH vlasnik aerodroma je država, odnosno entiteti. Da paradoks bude veći, od četiri aerdroma u BiH, Sarajevu, Mostaru, Banja Luci i Tuzli, jedini koji radi normalno je aerodrom u Sarajevu, dok svi ostali ili ne rade nikako ili sedmično imaju po par letova.

Konačan rezultat je da su svi aerodromi u BiH osim sarajevskog, u debelom gubitku jer su njihovi troškovi puno veći od zarade koju ostvaruju na malobrojnim letovima. I tako već godinama.
Taksa na taksu
Da bi se za svaki slučaj obezbjedili od mogućnosti da, slučajno, neki od jeftinih avioprevoznika, u trenutku smanjene uračunljivosti, ne odluči da uvede i letove iz Sarajeva, Mostara ili Tuzle, Vlada FBiH je još prije nekoliko godina, uz redovnu aerodromsku taksu od 35 maraka uvela i dodatnu taksu od 20 maraka Zvanično, ova dodatna taksa je namijenjena “razvoju vazdušnog saobraćaja u FBiH” ali se u praksi koristila za pokrivanje gubitaka BH Airlinesa, jedinog domaćeg avio prevoznika koji nikako ne uspjeva da finansijski stane na vlastite noge.

Rezultat je da čak i kada bi se pojavio avio prevoznik voljan da vozi potpuno besplatno iz FBiH, putnici bi opet morali u startu platiti barem 55 maraka.

Iako je standardan odgovor uprava aerodroma u Mostaru i Tuzli, da “nema novca” za kompletno tehničko opremanje aerodroma i da zato nema zainteresovanih komapnija”, biće da problem ipak nije u novcu. Jasno je da u polupraznim budžetima novca za kapitalne investicije nema a svaka priča o eventualnoj privatizaciji aerodroma odmah budi asocijacije na sve dosadašnje propale privatizacije.
Može i bez privatizacije
Čudno je da se niti jedna vlada do sada nije dosjetila da aerodrome u Mostaru, Tuzli, Banja Luci, ponudi na dugogodišnji zakup kompanijama specijalizovanim za upravljanje aerodromima. Na ovaj način država bi se riješila troška i pri tome nešto i zaradila, dok bi i dalje vlasništvo nad aerodromima ostalo u rukama države.

Zakupac aerodroma bi se sam potrudio da nabavi odgovarajuću opremu i dovede aviokompanije, jer bi to bio jedini način da vrati uloženi novac i nešto zaradi. Na dobitku bi u tom slučaju, osim zaposlenih na aerodromima, penzionih i zdravstvenih fondova, prije svega bili građani BiH kojima bi i putovanja u inostranstvo bila puno jeftinija nego što je to sada slučaj.

Očekivati da se u dogledno vrijeme građanima BiH ponude jeftini letovi za Evropu sa domaćih aerodroma je u rangu naučne fantastike. Jedina alternativa ostaje odlazak automobilom ili autobusom do Beograda ili Zagreba, Dubrovnika, Splita, pa odatle dalje avionom.

Uprave i vlasnici aerodroma u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu i Beogradu su odavno zaključili da ono što izgube na nižim aerodromskim taksama nadoknade na većem broju putnika, pa je rezultat brojni jeftini letovi za njihove građane.

Čak i uz cijenu autobuske karte, za građane BiH je put do Zagreba, Dubrovnika ili Beograda još uvijek jeftinija varijanta od putovanje avionom iz BiH, a često je jeftinije i od putovanja do udaljenih evropskih destinacija autobusima iz BiH.
(zurnal.info)