iCentar » iC » Vijesti i obavjestenja

zxz	30.04.2011 16:19
Predmet:Prvi maj nekad i sad? Praznik rada je nekada imao onaj oreol koji zalužuje. Tokom prvih majeva koji su za nama bolje se živjelo, pa se i više i ljepše praznovalo. Tada smo, ipak, bili mnogo veci romanticari nego danas. Surova realnost nam se vratila i od romanticara optimista napravila realiste pesimiste. Prvi maj danas ima ironijski prizvuk. Teško da ce se to vrijeme nekad ponoviti. Današnji praznik rada je, imajuci u vidu atmosferu i standard gradana, sušta suprotnost od nekadašnjih kojih se sa zadovoljstvom sjecam. Bilo je raznoraznih štafeta za koje se nije znalo ko koju prati. Jedino što je bilo sigurno - štafeta nije moglo faliti. Iz ove današnje optike sve to ima manju ikonografiju i atmosferu. Sve te svecanosti su ljudima godile jer su predstavljale poziv na prijateljstvo. Šta gradani danas slave? Radnicima je jedino prostalo da slave propast svojih preduzeca što vjerovatno nikome ne pada napamet. Realisticne su proslave danas, jer gradani vide da je praznik rada nešto što je teško slaviti kada im taj rad ne pomaže da prehrane sebe i porodicu. Sjecate li se prvog zaradenog dzeparca? Prvi novac zaradio sam kao ucenik. Svirao sam harmoniku u raznim mladim sastavima. Na taj nacin sam sticao omladinski xeparac. Naravno, kao svaki dobar sin prvi zaradeni novac dao sam majci, racunajuci da je to znak pažnje prema roditelju od kojeg sam dobio harmoniku. Majka je taj novac iskoristila kupeci mi prikladan poklon kako bi me nagradila. Sve je to imalo lijepu aromu djetinjstva. Gdje su proslave tu su i anegdote? Sjecam se proslave 1. maja kada sam ja kao ucenik drugog ili treceg razreda, ne sjecam se baš najbolje, govorio na manifestaciji uprilicenoj za tu priliku. Tadašnjem direktoru nikšicke željezare "Boris Kidric" poželio sam da željezara postane najbolja na svijetu. Plašim se da je ona postala najgora na svijetu, ali duboko u meni još ima nade da do toga, ipak, nece doci. Igranke donose i "skrivene" poglede, "padali" su poljupci... Vaše iskustvo? Na igrankama su muzicari, makar tada, obicno bili servis tudim romansama. Dok smo mi svirali, drugi su se zabavljali i plesali. Bili smo omiljeni medu posjetiocima jer smo ih okupljali. Ne mogu se pohvaliti da su mi igranke otvarale ljubavne puteve. Možda je to jedan od glavnih razloga zbog kojeg sam se opredijelio za književnost, jer kada stvaraš, a drugi se zaljubljuju onda se kod tebe rada opažajna moc i bolje sagledavaš ljude oko sebe. Je li Vas "opekla" logorska vatra? Vatre su se ložile na mnogim mjestima i predstavljale su simbol praznika rada. Bio je to pravi spektakl. Željeli smo svi da imamo svoju vatru oko koje bi se okupljalo društvo po volji. Na brdima oko Nikšica istovremeno su paljene logorske vatre te je ovaj grad u nocima praznovanja bio u "plamenu". To su vremena kada je oko grada pod Trebjesom gorelo sa lijepim namjerama. Vatre su nam ostale u lijepom sjecanju. Nezaobilazni su bili i prvomajski uranci gdje su seljudi okupljali u želji da im se desi nešto novo i lijepo. Dražen Živkovic

zxz

30.04.2011 16:19

Predmet:Prvi maj nekad i sad?

Praznik rada je nekada imao onaj oreol koji zalužuje. Tokom prvih majeva koji su za nama bolje se živjelo, pa se i više i ljepše praznovalo. Tada smo, ipak, bili mnogo veci romanticari nego danas. Surova realnost nam se vratila i od romanticara optimista napravila realiste pesimiste. Prvi maj danas ima ironijski prizvuk. Teško da ce se to vrijeme nekad ponoviti.
Današnji praznik rada je, imajuci u vidu atmosferu i standard gradana, sušta suprotnost od nekadašnjih kojih se sa zadovoljstvom sjecam. Bilo je raznoraznih štafeta za koje se nije znalo ko koju prati. Jedino što je bilo sigurno - štafeta nije moglo faliti. Iz ove današnje optike sve to ima manju
ikonografiju i atmosferu. Sve te svecanosti su ljudima godile jer su
predstavljale poziv na prijateljstvo.

Šta gradani danas slave?

Radnicima je jedino prostalo da slave propast svojih preduzeca što vjerovatno nikome ne pada napamet. Realisticne su proslave danas, jer
gradani vide da je praznik rada nešto što je teško slaviti kada im taj rad ne pomaže da prehrane sebe i porodicu.

Sjecate li se prvog zaradenog dzeparca?

Prvi novac zaradio sam kao ucenik. Svirao sam harmoniku u raznim mladim sastavima. Na taj nacin sam sticao omladinski xeparac. Naravno, kao svaki dobar sin prvi zaradeni novac dao sam majci, racunajuci da je to znak pažnje prema roditelju od kojeg sam dobio harmoniku. Majka je taj novac iskoristila kupeci mi prikladan poklon kako bi me nagradila. Sve je to imalo lijepu aromu djetinjstva.

Gdje su proslave tu su i anegdote?

Sjecam se proslave 1. maja kada sam ja kao ucenik drugog ili treceg razreda, ne sjecam se baš najbolje, govorio na manifestaciji uprilicenoj za tu priliku. Tadašnjem direktoru nikšicke željezare "Boris Kidric" poželio sam da željezara postane najbolja na svijetu. Plašim se da je ona postala najgora na svijetu, ali duboko u meni još ima nade da do toga, ipak, nece doci. Igranke donose i "skrivene" poglede, "padali" su poljupci... Vaše iskustvo?

Na igrankama su muzicari, makar tada, obicno bili servis tudim romansama. Dok smo mi svirali, drugi su se zabavljali i plesali. Bili smo omiljeni medu posjetiocima jer smo ih okupljali. Ne mogu se pohvaliti da su mi igranke otvarale ljubavne puteve. Možda je to jedan od glavnih razloga zbog kojeg sam se opredijelio za književnost, jer kada stvaraš, a drugi se zaljubljuju onda se kod tebe rada opažajna moc i bolje sagledavaš ljude oko sebe.

Je li Vas "opekla" logorska vatra?

Vatre su se ložile na mnogim mjestima i predstavljale su simbol praznika rada. Bio je to pravi spektakl. Željeli smo svi da imamo svoju vatru oko koje bi se okupljalo društvo po volji. Na brdima oko Nikšica istovremeno su paljene logorske vatre te je ovaj grad u nocima praznovanja bio u "plamenu".
To su vremena kada je oko grada pod Trebjesom gorelo sa lijepim namjerama. Vatre su nam ostale u lijepom sjecanju. Nezaobilazni su bili i prvomajski uranci gdje su seljudi okupljali u želji da im se desi nešto novo i lijepo.

Dražen Živkovic