Google Glass, Google naočale, cvike, džozle… kakogod. Kao što vam je vjerojatno već poznato, radi se o Gogoleovom konceptu “gadgeta koji se nosi” i koji bi trebao predstavljati dobar temelj za budućnost uređaja koje bismo po zamislima raznih vizionara trebali koristiti u budućnosti.
Google naočale još uvijek nisu dostupne širokim narodnim masama, ali jesu mnogim testerima i developerima koji će za ovu napravu razvijati aplikacije. Tako smo se i mi uspjeli dokopati jednog primjerka i družiti se s njime jedan cijeli dan, što nam je dalo priliku ispitati mogućnosti uređaja i isprobati u ga u svakodnevnim prilikama. Radi se o modelu pod nazivom Explorer 2, a kako nas dojmio, pročitajte u nastavku.
Nošenje
Da se ne radi o običnim naočalama, već o nekoj Bondovskoj igrački, vidljivo je već iz daleka. Iskreno, hodanje ulicom s ovom napravom na glavi po gradu Splitu (a vjerujem da situacija nije ništa drukčija ni u pustoj Londri) definitivno izaziva pažnju okoline, tj. privlači poglede kao što su to devedesetih godina prošlog stoljeća činili mobiteli. Neki će vam s podsmjehom dobaciti nekakav komentar, dok ćete kod tehnološki osviještenih pojedinaca vjerojatno izazvati divljenje i zavist.
Naravno, kad ovakve napravice jednom postanu dio svakodnevice, malo tko će primijetiti da ih uopće nosite, a onaj geekovski dio populacije će s razdaljine od 50 metara već primijetiti model i broj verzije.
Povezivanje
Unatoč tome što je Google proizvođač Android oprativnog sustava i što bi se putem posebne aplikacije uređaj morao registrirati preko Android uređaja, to nam ni nakon nekoliko pokušaja nije uspjelo. Srećom, postavljanje preko web sučelja i WiFi-a je teklo osjetno lakše i Google Glass je napokon u pogonu.
Za sve ostale radnje (čitanje poruka i mailova, pretraživanje i sl.) naočale se na internet mogu povezati preko WiFi-a i Bluetootha mobilnog uređaja i poželjno je da imaju stalno dostupnu podatkovnu vezu.
Tehnikalije
Kao što je iz fotografija vidljivo, naočale se sastoje iz glavnog okvira koji na produžetku iznad desnog uha ima mali zvučnik te modula pričvršćenog za okvir u kojemu se nalaze sve potrebne komponente: TI OMAP SoC s dvije jezgre koje kucaju na 1,2 GHz, 1 GB RAM-a, 12,8 GB slobodnog prostora za pohranu, 5 MP kamera, Bluetooth i WiFi moduli, GPS i microUSB utor za povezivanje s računalom i punjenje. Na vrhu imamo pomični modul u kojem se nalazi maleni zaslon rezolucije 640 x 360 točaka za pregled i praćenje sadržaja, a unutar kućišta još su se smjestili žiroskop, akcelerometar i kompas.
Ono što se ne primijeti odmah je touchpad uređaja koji se nalazi na vanjskoj strani modula i služi za upravljanje sučeljem. Povlačenjem prsta naprijed i natrag se krećemo kroz jednostavni izbornik, laganim lupkanjem odabiremo stavku, a povlačenjem prema dolje u pravilu izlazimo iz trenutnog izbornika. Iako je sučelje prilično jednostavno, u početku će biti potreba određena doza privikavanja.
Isto je i sa zaslonom. Gledanje u mali zaslon neposredno ispred oka ne predstavlja nikakav problem, ali će u početku možda biti potrebno malo nišanjenja. Uređaj sadrži i mogućnost kalibracije zaslona što omogućuje dodatnu prilagodbu prikaza.
Mogućnosti
Budući da se Google Glass nalazi u razvojnoj fazi, opće mogućnosti i izbor softvera su još uvijek prilično uski i zato s nestrpljenjem čekamo prve aplikacije neovisnih devlopera, među kojima je i naš prijatelj Julijan koji nam je i omogućio druženje s ovom napravom. Naočale nude mogućnost fotografiranja, snimanja videa, slanja poruka glasom, pretraživanje interneta, upućivanja telefonskih poziva, primanja obavijesti i možda ono najvažnije – komunikaciju putem društvenih mreža. Naime, naočale možete povezati s vašim Facebook, Twitter ili Google+ računom i na njima dijeliti snimljeni sadržaj, odgovarati na poruke, mantione i sl. Zanimljivo je kako će vam naočale vrlo brzo izlistati i stavke kalendara ako ih upitate zadanom frazom.
Naravno, komunikacija glasovnim naredbama za sada funkcionira na engleskom jeziku (pazite na vaš balkanski naglasak), no kada uređaj bude komercijalno dostupan vjerojatno ćemo ga moći koristiti i na hrvatskom, kao što je sada to slučaj s Google pretraživanjem na smartfonima.
Ako su naočale putem Bluetootha spojene na smartfon, u posebnoj aplikaciji može se otvoriti screencastig, tj funkciju koja omogućuje prijenos sadržaja onoga što se događa na zaslonu naočala.
Kamera ima senzor od 5 megapiskela, a snima i 720p video čije je trajanje općenito ograničeno na 10 sekundi, ali se pritiskom na fizičku tipku kamere ipak može produljiti. Nadam se da će se u konačnoj verziji proizvoda snimanje videa ipak odvijati normalno.
Budući da je vanjski zvučnik fizički odvojen od uha, u paketu stiže i mali produžetak s dodatnim zvučnikom koji se s microUSB portom spaja putem maleckog kabela i umetne u uho. Ipak, telefonski pozivi ne idu tako glatko jer na postojeće brojeve spremljene u kontaktima uređaj automatski dodaje američki prefiks +1 i zbog toga nisam bio u mogućnosti isprobati razgovor. Što se video poziva tiče, za sada su omogućeni jedino Hangoutsi s Google+ kontaktima, no zbog položaja kamere upitno je koliko će se koristiti.
Baterija
Uređaj se ponaša skoro isto kao smartfon ili tablet. Dakle, nakon što ga uključite, on može ući u sleep način i probuditi se prilikom postavljanja na glavu. Isto tako ga je moguće probuditi laganim tapkanjem ili zabacivanje glave prema gore. U svakom slučaju, baterija je tijekom jednog dana intezivnog korištenja i općenito prćkanja i spajanja na razne druge uređaje i routere čak dva puta tražila punjenje, no vjerujem da bi se nakon što se smire strasti i uređaj počne koristiti “normalno” (ma što to značilo) autonomija nekako mogla navući na jedno punjenje dnevno.
Zaključak
Google Glass trenutno vidim kao izuzetno korisnu napravu za špijuniranje i “tajno” snimanje po plažama (po mogućnosti nudističkim) ili prepisivanje na ispitima za studente i učenike pod uvjetom da im profesori nisu tehnološki osviješteni. Ne treba zaboraviti ni sve one koji će se novim gadgetom šepuriti po špicama i kafićima, posebice ako svima kažete da je cijena uređaja 1500 dolara.
Ipak, augmented reality iliti proširena stvarnost mogla bi biti ključna stavka u budućem razvoju ovog i sličnih gadgeta jer bi se upotrebljivost takvih aplikacija bez upotrebe ruku mogla podići na još višu razinu. Ima tu još nekih ideja koje nam se roje po glavi, a s obzirom da je ovaj primjerak nabavljen u razvojne svrhe, uskoro očekujemo snažniji razvoj aplikacija.
U svakom slučaju, ovakav koncept gadgeta ima potencijala i dobro je što nije odmah dostupan komercijalno. Naime, do sada smo vidjeli kako su mnogi koncepti propali upravo zbog preuranjene komercijalizacije, a Google će na ovakav način ipak dobiti kvaliteteniji feedback bez suvišnog pritiska tržišta i medija. Pred Goolge naočalama je još dug put do konačnog proizvoda i vjerujemo da će se do tada dodatno usavršiti te u startu ponuditi dovoljno aplikacija i sadržaja za još bolji doživljaj.
Izvor