Prikazi cijelu temu
12.11.2014 23:16
12.11.2014 23:16
Predmet:Moj jarane, Sulejmane
Autor:Ibrahim Mulaomerović,Beč
13.10.2012 10:03:54
Ako vas strefi griješna misao i želja da izgubite prijatelja (a pogotovo prijateljicu), najlakše će vam to uspjeti ako ga trznete telefonom u vrijeme kada se prikazuje TV serija "SULEJMAN VELIČANSTVENI". To je pouzdan znak da ste mu pokvarili ne samo taj dan, nego sve slijedeće dane do nove epizode ove sapunice. Eh, ali nije ni on levat, mislim, taj prijatelj, pametan je on, pa će drugi put isključiti telefon kako mu ni jedan idiot ne bi kvario užitak ulaska u jedan egzotičan, fascinantan svijet pun ljubavi i intriga.
A mislim da je i grijeh ometati ljude u bijegu od stvarnosti i realnog života sa svim njegovim problemima, u jedan imaginarni, virtualni svijet koji, u ovom slučaju, jeste zasnovan na dosta činjenica i stvarnih fakata, ali ono što mene posebno boli je i spoznaja da je to sve, ipak, maskenbal, komercijalna ubleha, čiji je zadatak da masu udalji od realnosti, ma kakva ona bila.
Zato i ne gledam ni jednu sapunicu, pogotovo ovu, da mi ne pokvari fino poznanstvo sa Sulejmanom, još iz moje mladosti.
Otkud sad da smo Sule i ja raja? Pa, ne bi se moglo baš tako reći, ali – upoznao sam ga. Kako? Evo, ovako, - istina je da sam u životu neke fine ljude upoznao preko njihovih kćeri, ali Sulejmana sam upoznao preko njegovog sina.
Je l` opet – kako? Evo, ovako, - još u djetinjstvu sam se igrao oko džamije na dobojskoj Čaršiji (za one koji ne znaju, za dobojsku Čaršiju se ne kaže – bio sam u Čaršiji, nego – bio sam na Čaršiji, jer se taj dio grada nalazi na brdu iznad ravnice), pa me zagolicalo zašto se ta džamija zove "Selimija". Stariji i pametniji od mene su mi rekli da se tako zove po turskom sultanu Selimu, ali o samom sultanu niko mi ništa nije znao reći.
Dobro, kontam ja, kakav li je to čovjek bio da čak iz Stambola, sa Bosfora, pošalje dukate za jednu džamiju u jednoj Čaršiji, Bogu iza nogu. I onda, bezbeli, a šta ću drugo, nego još u ranoj mladosti počnem prebirati po nekim knjigama, što u Doboju, što u Sarajevu, i otkrijem jedan izuzetno fascinantan svijet, i čovjeka koji me je baš oborio s nogu.
Ako mislite da me je oborio s nogu što je poslao dukate za džamiju, niste baš blizu tačnog odgovora, radi se o tome da je sultan Selim II bio čovjek čiji su pogledi na život bili skroz po mom ćejfu.
Autor:Ibrahim Mulaomerović,Beč
13.10.2012 10:03:54
Ako vas strefi griješna misao i želja da izgubite prijatelja (a pogotovo prijateljicu), najlakše će vam to uspjeti ako ga trznete telefonom u vrijeme kada se prikazuje TV serija "SULEJMAN VELIČANSTVENI". To je pouzdan znak da ste mu pokvarili ne samo taj dan, nego sve slijedeće dane do nove epizode ove sapunice. Eh, ali nije ni on levat, mislim, taj prijatelj, pametan je on, pa će drugi put isključiti telefon kako mu ni jedan idiot ne bi kvario užitak ulaska u jedan egzotičan, fascinantan svijet pun ljubavi i intriga.
A mislim da je i grijeh ometati ljude u bijegu od stvarnosti i realnog života sa svim njegovim problemima, u jedan imaginarni, virtualni svijet koji, u ovom slučaju, jeste zasnovan na dosta činjenica i stvarnih fakata, ali ono što mene posebno boli je i spoznaja da je to sve, ipak, maskenbal, komercijalna ubleha, čiji je zadatak da masu udalji od realnosti, ma kakva ona bila.
Zato i ne gledam ni jednu sapunicu, pogotovo ovu, da mi ne pokvari fino poznanstvo sa Sulejmanom, još iz moje mladosti.
Otkud sad da smo Sule i ja raja? Pa, ne bi se moglo baš tako reći, ali – upoznao sam ga. Kako? Evo, ovako, - istina je da sam u životu neke fine ljude upoznao preko njihovih kćeri, ali Sulejmana sam upoznao preko njegovog sina.
Je l` opet – kako? Evo, ovako, - još u djetinjstvu sam se igrao oko džamije na dobojskoj Čaršiji (za one koji ne znaju, za dobojsku Čaršiju se ne kaže – bio sam u Čaršiji, nego – bio sam na Čaršiji, jer se taj dio grada nalazi na brdu iznad ravnice), pa me zagolicalo zašto se ta džamija zove "Selimija". Stariji i pametniji od mene su mi rekli da se tako zove po turskom sultanu Selimu, ali o samom sultanu niko mi ništa nije znao reći.
Dobro, kontam ja, kakav li je to čovjek bio da čak iz Stambola, sa Bosfora, pošalje dukate za jednu džamiju u jednoj Čaršiji, Bogu iza nogu. I onda, bezbeli, a šta ću drugo, nego još u ranoj mladosti počnem prebirati po nekim knjigama, što u Doboju, što u Sarajevu, i otkrijem jedan izuzetno fascinantan svijet, i čovjeka koji me je baš oborio s nogu.
Ako mislite da me je oborio s nogu što je poslao dukate za džamiju, niste baš blizu tačnog odgovora, radi se o tome da je sultan Selim II bio čovjek čiji su pogledi na život bili skroz po mom ćejfu.
Podrška samo putem foruma, jer samo tako i ostali imaju koristi od toga.