Prikazi cijelu temu
12.11.2014 23:17
12.11.2014 23:17
Predmet:Re: kolumne-Ibrahim Mulaomerović
Moj ljubimac je na prijesto zasjeo 1566. godine, kada je već imao 42 godine. Ranije nije bilo šanse, njegov babo, silni Sulejman Kanuni (Zakonodavac) bio je čitav život u dobroj kondiciji, tako da je Selim morao biti dobro strpljiv dok se babo preseli na Ahiret.
Eh, ali nije bilo u pitanju samo dobro zdravlje njegova oca, put do prijestolja je bio trnovit, bilo je tu malo žešće konkurencije, naime, Selimov babo Sulejman je imao osam sinova, do 1550 godine četvorica već nisu bila živa, ali ostali su, najstariji Mustafa, sin sultanije Mahidevran Gulbahar (Proljetna ruža), i sinovi što mu je rodila sultanija Hurem, - Selim, Bajazit i Džihangir.
Po svim pravilima prijesto je pripadao Mustafi, hem je najstariji, hem je najpametniji. Za njega je austrijski ambasador Buzbek javio u Beč:"Sulejman među svojom djecom ima sina po imenu Mustafa. Čudesno dobro obrazovanog i razboritog i bliži mu se doba vladavine pošto ima 24 ili 25 godina. Dao Bog da barbar takve snage nikada ne dođe blizu nas".
A da taj barbar nikada ne dođe blizu nas, pobrinula se lijepa i umiljata sultanija Hurem. sultanija nije bila samo lijepa i umiljata, nego i pametna, i mudra, i lukava, - skontala je, - ako Mustafica zasjedne na prijesto (i sve resto što ide uz prijesto), to znači da će mu prvo pasti na pamet kako se lijepa Hurem uvalila na mjesto njegove majke, a kako Selim, Bajazit i Džihangir nisu sinovi njegove majke, a istovremeno su i konstantna opasnost za carsku krunu, znači, prvo što treba uraditi kada postane sultan je -zna se, - da pobije Hurem i njene sve sinove.
Da se kutariše sultanova sina Mustafe, lijepoj sultaniji je, naravno, neko trebao malo pripomoći. Na koga ste posumnjali kao pomoćnika u ubistvu legalnog prijestolonasljednika? Izbor nije baš veliki, jer Gavrilo Princip se rodio puno kasnije, ali i to nije teško odgonetnuti, naime meni dragi Hrvati su poznati kao narod koji svesrdno pomaže kada zapne oko carske krune, tako je i Marija Terezija, iako očigledno nije bila muški potomak, naslijedila habzburšku krunu zahvaljujući glasovima hrvatskog Sabora, a lijepoj Hurem, da sačuva glavu i svoje sinove, pomogao je Rustem-paša Hrvat, Dalmatinac, rođen u Solinu, koji je kao "danak u krvi" došao u Stambol i uznapredovao do sultanovih skuta.
Da skratim, uz Rustem-pašinu pomoć, Hurem je ubijedila velikog Sulejmana da ubije vlastitog sina, a za nagradu je Rustem postao sultanov zet, oženio mu je kćerku 1539. godine, da bi pet godina kasnije postao i Veliki vezir Otomanskog carstva. Čestitam.
Eh, sad, kad se Selim uvalio na prijesto, jesam li ja trebao postati njegov navijač samo zbog toga? Ma, kakvi, bilo je svakakvih sultana, ali ovaj je bio po mom ćejfu i ukusu, vidio je momak koja je *****ancija biti vladar, te ratovi, te spletke, te intrige, te ubistva najbližih i najrođenijih, i dok ti to, kao njegov babo, sve udeveraš, strefi te smrt, pa od pravog života i nemaš ništa. Zato je moj Selim problem riješio na pravi, filozofski način, - okrenuo se poeziji, muzici, lovu, piću i ženama.
Umjesto da živi u strahu od intriga i urota, on je, kakvim ga je pametnim rodila majka Hurem, rađe slijedio, isto tako mog omiljenog, Omara Hajjama koji pjeva:
-"Zbirka poezije i burence vina,
komad suha kruha – nijema tišina,
a ja i ti sami, oko nas pustinja.
To je carstvo, a ne kruna od rubina."
Moj ljubimac je na prijesto zasjeo 1566. godine, kada je već imao 42 godine. Ranije nije bilo šanse, njegov babo, silni Sulejman Kanuni (Zakonodavac) bio je čitav život u dobroj kondiciji, tako da je Selim morao biti dobro strpljiv dok se babo preseli na Ahiret.
Eh, ali nije bilo u pitanju samo dobro zdravlje njegova oca, put do prijestolja je bio trnovit, bilo je tu malo žešće konkurencije, naime, Selimov babo Sulejman je imao osam sinova, do 1550 godine četvorica već nisu bila živa, ali ostali su, najstariji Mustafa, sin sultanije Mahidevran Gulbahar (Proljetna ruža), i sinovi što mu je rodila sultanija Hurem, - Selim, Bajazit i Džihangir.
Po svim pravilima prijesto je pripadao Mustafi, hem je najstariji, hem je najpametniji. Za njega je austrijski ambasador Buzbek javio u Beč:"Sulejman među svojom djecom ima sina po imenu Mustafa. Čudesno dobro obrazovanog i razboritog i bliži mu se doba vladavine pošto ima 24 ili 25 godina. Dao Bog da barbar takve snage nikada ne dođe blizu nas".
A da taj barbar nikada ne dođe blizu nas, pobrinula se lijepa i umiljata sultanija Hurem. sultanija nije bila samo lijepa i umiljata, nego i pametna, i mudra, i lukava, - skontala je, - ako Mustafica zasjedne na prijesto (i sve resto što ide uz prijesto), to znači da će mu prvo pasti na pamet kako se lijepa Hurem uvalila na mjesto njegove majke, a kako Selim, Bajazit i Džihangir nisu sinovi njegove majke, a istovremeno su i konstantna opasnost za carsku krunu, znači, prvo što treba uraditi kada postane sultan je -zna se, - da pobije Hurem i njene sve sinove.
Da se kutariše sultanova sina Mustafe, lijepoj sultaniji je, naravno, neko trebao malo pripomoći. Na koga ste posumnjali kao pomoćnika u ubistvu legalnog prijestolonasljednika? Izbor nije baš veliki, jer Gavrilo Princip se rodio puno kasnije, ali i to nije teško odgonetnuti, naime meni dragi Hrvati su poznati kao narod koji svesrdno pomaže kada zapne oko carske krune, tako je i Marija Terezija, iako očigledno nije bila muški potomak, naslijedila habzburšku krunu zahvaljujući glasovima hrvatskog Sabora, a lijepoj Hurem, da sačuva glavu i svoje sinove, pomogao je Rustem-paša Hrvat, Dalmatinac, rođen u Solinu, koji je kao "danak u krvi" došao u Stambol i uznapredovao do sultanovih skuta.
Da skratim, uz Rustem-pašinu pomoć, Hurem je ubijedila velikog Sulejmana da ubije vlastitog sina, a za nagradu je Rustem postao sultanov zet, oženio mu je kćerku 1539. godine, da bi pet godina kasnije postao i Veliki vezir Otomanskog carstva. Čestitam.
Eh, sad, kad se Selim uvalio na prijesto, jesam li ja trebao postati njegov navijač samo zbog toga? Ma, kakvi, bilo je svakakvih sultana, ali ovaj je bio po mom ćejfu i ukusu, vidio je momak koja je *****ancija biti vladar, te ratovi, te spletke, te intrige, te ubistva najbližih i najrođenijih, i dok ti to, kao njegov babo, sve udeveraš, strefi te smrt, pa od pravog života i nemaš ništa. Zato je moj Selim problem riješio na pravi, filozofski način, - okrenuo se poeziji, muzici, lovu, piću i ženama.
Umjesto da živi u strahu od intriga i urota, on je, kakvim ga je pametnim rodila majka Hurem, rađe slijedio, isto tako mog omiljenog, Omara Hajjama koji pjeva:
-"Zbirka poezije i burence vina,
komad suha kruha – nijema tišina,
a ja i ti sami, oko nas pustinja.
To je carstvo, a ne kruna od rubina."
Podrška samo putem foruma, jer samo tako i ostali imaju koristi od toga.