Prikazi cijelu temu
14.11.2014 23:29
14.11.2014 23:29
Predmet:Re: kolumne-Ibrahim Mulaomerović
Za divno čudo, u napad su prvi krenuli ovi što su se branili računajući na onu:"Napad je najbolja odbrana". To je zbunilo Kara Mustafu jer je efekat iznenađenja odigrao značajnu ulogu, sad su se Turci počeli braniti. Bitka se prvo rasplamsala po krilima, onda je Kara Mustafa sa jednim dijelom svoje vojske ušao u sredinu branitelja, ali su se ovi konsolidirali i odbili Turke.
Zbunjeni i isprepadani Kara Mustafa je skontao da mu je povlačenje, ipak, dobitna kombinacija, pa je naredio spašavaj se ko može, ali, zna se, prvo paše pa onda vojska. S tim, što su u tom povlačenju nešto ponijeli, a nešto ostavili, poveli su sa sobom kao roblje 6.000 muškaraca, 11.000 žena i buljuk djece, a na bojnom polju ostalo je 300 turskih topova, 15.000 šatora, podosta oružja i ponešto blaga.
Tako je Beč opet počeo da diše punim plućima, ali poslije te bitke mnogima neke stvari nisu bile jasne. Na primjer, kad je Kara Mustafa došao bod bečke zidine, broj branitelja nije bio baš impresivan, to za onoliku tursku ne bi trebao biti problem, ona pomoć je tek kasnije došla, postavlja se pitanje zašto je Mustafica sadistički uživao u patnjama branitelja i nije, jednostavno, zauzeo Beč. Zašto, na primjer, nije zauzeo Kahlenberg, brdo čija je visinska kota dominirala, i sa koje je mogao imati pregled igre kao na dlanu. Zašto, opet dalje, nije presretao pojačanja koja su stizala u Beč i uništavao ih prije nego se okupe i ojačaju.
Dobro, lako je biti general poslije bitke, a pisani tragovi govore da se Kara Mustafa sredinom oktobra vratio u Beograd, ali tamo ga je, kao što je i za očekivati, čekao katil ferman od sultana Mehmeda IV koji je smatrao da je Kara Mustafa ubrljao stvar, tako da je nesuđeni osvajač Beča obješen u Beogradu.
Bilo, pa prošlo, ali tragovi ostali. Austrijanci, kakve ih ****g pametne stvorio, od tog detalja iz svoje povijesti napravili su turističku atrakciju, pa na mjestu gdje se nekad Kara Mustafa ušančio, sada je lijepi park "Türkenschanzpark" sa puno detalja koji su tragovi i podsjećanje na tu čuvenu opsadu i bitku.Nedavno sam dobio i lijepu knjigu-monografiju "Erinnerungen an die Türken in Österreich" sa potpisom turskog ambasadora u Beču, a u kojoj su bogato ilustrirani podaci o boravku Turaka u Austriji.
Za nas iz Bosne ovaj park je interesantan zbog jednog detalja, naime, tu je 1.991. godine postavljen SEBILJ, spomen česma slična Sebilju na sarajevskoj Baš-Čaršiji, s tim što je ovaj turski Sebilj u Beču posvećen turskom pjesniku što se zvao Yunus Emre (1.240.-1.320.) UNESCO je tu, 1.991. godinu proglasio godinom pjesnika Yunusa Emrea, pa je Sebilj tada i otvoren da nas bar malo, svojim izgledom, podsjeti na Baš-Čaršiju.
Za divno čudo, u napad su prvi krenuli ovi što su se branili računajući na onu:"Napad je najbolja odbrana". To je zbunilo Kara Mustafu jer je efekat iznenađenja odigrao značajnu ulogu, sad su se Turci počeli braniti. Bitka se prvo rasplamsala po krilima, onda je Kara Mustafa sa jednim dijelom svoje vojske ušao u sredinu branitelja, ali su se ovi konsolidirali i odbili Turke.
Zbunjeni i isprepadani Kara Mustafa je skontao da mu je povlačenje, ipak, dobitna kombinacija, pa je naredio spašavaj se ko može, ali, zna se, prvo paše pa onda vojska. S tim, što su u tom povlačenju nešto ponijeli, a nešto ostavili, poveli su sa sobom kao roblje 6.000 muškaraca, 11.000 žena i buljuk djece, a na bojnom polju ostalo je 300 turskih topova, 15.000 šatora, podosta oružja i ponešto blaga.
Tako je Beč opet počeo da diše punim plućima, ali poslije te bitke mnogima neke stvari nisu bile jasne. Na primjer, kad je Kara Mustafa došao bod bečke zidine, broj branitelja nije bio baš impresivan, to za onoliku tursku ne bi trebao biti problem, ona pomoć je tek kasnije došla, postavlja se pitanje zašto je Mustafica sadistički uživao u patnjama branitelja i nije, jednostavno, zauzeo Beč. Zašto, na primjer, nije zauzeo Kahlenberg, brdo čija je visinska kota dominirala, i sa koje je mogao imati pregled igre kao na dlanu. Zašto, opet dalje, nije presretao pojačanja koja su stizala u Beč i uništavao ih prije nego se okupe i ojačaju.
Dobro, lako je biti general poslije bitke, a pisani tragovi govore da se Kara Mustafa sredinom oktobra vratio u Beograd, ali tamo ga je, kao što je i za očekivati, čekao katil ferman od sultana Mehmeda IV koji je smatrao da je Kara Mustafa ubrljao stvar, tako da je nesuđeni osvajač Beča obješen u Beogradu.
Bilo, pa prošlo, ali tragovi ostali. Austrijanci, kakve ih ****g pametne stvorio, od tog detalja iz svoje povijesti napravili su turističku atrakciju, pa na mjestu gdje se nekad Kara Mustafa ušančio, sada je lijepi park "Türkenschanzpark" sa puno detalja koji su tragovi i podsjećanje na tu čuvenu opsadu i bitku.Nedavno sam dobio i lijepu knjigu-monografiju "Erinnerungen an die Türken in Österreich" sa potpisom turskog ambasadora u Beču, a u kojoj su bogato ilustrirani podaci o boravku Turaka u Austriji.
Za nas iz Bosne ovaj park je interesantan zbog jednog detalja, naime, tu je 1.991. godine postavljen SEBILJ, spomen česma slična Sebilju na sarajevskoj Baš-Čaršiji, s tim što je ovaj turski Sebilj u Beču posvećen turskom pjesniku što se zvao Yunus Emre (1.240.-1.320.) UNESCO je tu, 1.991. godinu proglasio godinom pjesnika Yunusa Emrea, pa je Sebilj tada i otvoren da nas bar malo, svojim izgledom, podsjeti na Baš-Čaršiju.
Podrška samo putem foruma, jer samo tako i ostali imaju koristi od toga.