Prikazi cijelu temu
Danas ,7: 27
Danas ,7: 27
Predmet:Re:Tragedija U Tuzli
Vikala sam odozdo: Tata, tata, tata! - Potresno svjedochenje kcherke shtichenika Doma penzionera Tuzla
Njen opis otkriva trenutke haosa i borbe za svaki zivot, dok su se spashavali shtichenici doma. Građani koji su se okupili ispred zgrade pratili su akciju vatrogasaca u tishini, uz strepnju, suze i nadu da che njihovi najmiliji biti izvucheni na sigurno.
Tragedija koja je pogodila Tuzlu ostavila je dubok trag među građanima, posebno među porodicama chiji su najblizi bili smjeshteni u Domu penzionera.
Među njima je i Snjezana Karamehmedovich, chiji se otac nalazio u objektu u trenutku izbijanja pozara. Noch ispunjenu sirenama, vatrom i neizvjesnoshchu opisala je kao jednu od najtezih u svom zivotu.
Snjezana Karamehmedovich isprichala je za RTV Slon shta se deshavalo:
- Strashno, stvarno strashno je bilo. Sve je bilo puno rotacija - policije, hitne pomochi, vatrogasaca. Sad vam kazem, vatrogasci su dali sve od sebe. Ljudi su padali, iznosili su unesrechene, pomagali svima. Bilo je uzasno za gledati.
Nije bitno je li gorio Dom penzionera, neka zgrada ili nechija kucha - bilo je strashno. Noch, svjetla, sirene, rotacije svuda, saniteti su ishli gore-dolje. Ja sam se preplashila, sve dok nisam dobila tatu na telefon da izađe na balkon i mahne mi, jer sam ga vikala odozdo: Tata, tata, tata! i tek me tada ugledao, u mojoj zutoj jakni.
Njen opis otkriva trenutke haosa i borbe za svaki zivot, dok su se spashavali shtichenici doma. Građani koji su se okupili ispred zgrade pratili su akciju vatrogasaca u tishini, uz strepnju, suze i nadu da che njihovi najmiliji biti izvucheni na sigurno.
Vikala sam odozdo: Tata, tata, tata! - Potresno svjedochenje kcherke shtichenika Doma penzionera Tuzla
Njen opis otkriva trenutke haosa i borbe za svaki zivot, dok su se spashavali shtichenici doma. Građani koji su se okupili ispred zgrade pratili su akciju vatrogasaca u tishini, uz strepnju, suze i nadu da che njihovi najmiliji biti izvucheni na sigurno.
Tragedija koja je pogodila Tuzlu ostavila je dubok trag među građanima, posebno među porodicama chiji su najblizi bili smjeshteni u Domu penzionera.
Među njima je i Snjezana Karamehmedovich, chiji se otac nalazio u objektu u trenutku izbijanja pozara. Noch ispunjenu sirenama, vatrom i neizvjesnoshchu opisala je kao jednu od najtezih u svom zivotu.
Snjezana Karamehmedovich isprichala je za RTV Slon shta se deshavalo:
- Strashno, stvarno strashno je bilo. Sve je bilo puno rotacija - policije, hitne pomochi, vatrogasaca. Sad vam kazem, vatrogasci su dali sve od sebe. Ljudi su padali, iznosili su unesrechene, pomagali svima. Bilo je uzasno za gledati.
Nije bitno je li gorio Dom penzionera, neka zgrada ili nechija kucha - bilo je strashno. Noch, svjetla, sirene, rotacije svuda, saniteti su ishli gore-dolje. Ja sam se preplashila, sve dok nisam dobila tatu na telefon da izađe na balkon i mahne mi, jer sam ga vikala odozdo: Tata, tata, tata! i tek me tada ugledao, u mojoj zutoj jakni.
Njen opis otkriva trenutke haosa i borbe za svaki zivot, dok su se spashavali shtichenici doma. Građani koji su se okupili ispred zgrade pratili su akciju vatrogasaca u tishini, uz strepnju, suze i nadu da che njihovi najmiliji biti izvucheni na sigurno.
zivot je moja domovina.