Voštani cvijet ili Hoya spada u rod bujnih zimzelenih penjačica koje krase zagasitozeleni listovi i grozdovi mesnatih zvjezdastih cvjetova koji se presijavaju poput voska.
Hoyine cvjetne štapke i cvat koji se poput kišobrana širi iz iste tačke, nazivaju se štitac.
Hoya carnosa je najotpornija vrsta
Između mnogih vrsta voštanog cvijeća, najotpornija, i stoga najraširenija, je Hoya carnosa. Cijenjena je prije svega zbog mnogobrojnih cvjetnih štitaca, koji objedinjuju male cvjetove u prekrasnu cjelinu. Štici cvatu od maja pa sve do jeseni.
Pojedinačni cvjetovi imaju pet latica s promjerom od oko jednog centimetra. Bijeli su ili svijetloružičasti, a u sredini imaju crvenu tačku. Iz svake latice izbijaju medene kapljice, koje se na svjetlosti presijavaju i daju voštani sjaj cijelom cvatu. Osim toga vrlo ugodno mirišu, što je u suprotnosti s njihovim srodnicima - svilenim cvjetovima.
Voli svjetlo i vlažan zrak
Vašu biljku smjestite na vrlo zračnom mjestu, zaštićenom od propuha. Dosta svjetla joj je prijeko potrebno ali ipak je treba zaštititi od izravnih sunčevih zraka.
Istočni ili zapadni prozor, zaklonjen zavjesom, bez radijatora koji se nalaze ispod, bilo bi idealno mjesto za uspješan rast i razvoj voštanog cvijeta. Hoya voli toplotu tokom ljetnih mjeseci, a zimi joj godi temperatura od 10 do 12 stepeni Celzijevih.
Uvijek održavajte vlagu u zraku. Ljeti je zalijevajte umjereno, pazeći da se voda ne zadržava u podlošku saksije. Zimi, kada biljka miruje, smanjite zalijevanje. Dohranjujte za vrijeme toplih mjeseci, od maja do augusta, tekućim gnojivom svake druge sedmice.
Ne režite štapku
Pošto štitac ocvate, štapka se ne smije odrezati, jer će na njoj, možda još iste godine, procvjetati novi štitac. Zbog vrlo dekorativnog i lijepog lišća, ova je biljka ukras i kada prestane cvasti.
Razmnožavanje se vrši reznicama stabljika ili sadnjom gotovih sadnica.
Ako dobijete na poklon posađenu mladicu, treba joj najmanje jednom odrezati vrh kad počne rasti, da bi se pospješio rast grančica.
Izvor