iCentar » Ostale teme » Nacionalna geografija

zxz	12.10.2010 09:24
Predmet:Izumrle vrste zivotinja Tasmanijski tigar Tasmanijski tigrovi, poznatiji kao Thylacines su bili najveći mesojedi tobolčari modernog doba. Posljednji identificirani divlji Tasmanijski tigar ubijen je u 1930, u Mawbanna. Zadnji Tasmanijski tigar, Benjamin je održana kao zarobljenik na Hobart zoološkom vrtu u Tasmaniji, gdje je umro 7. rujna 1936. U nedavnom pokušaju, australski znanstvenici su pokušali da kloniraju jedan od tasmanijskog tigra, ali nije uspio pokušaj zbog slabe i nedovoljne DNK kvalitete. Međutim, svježa DNK se traži, što može dati pozitivne rezultate u budućnosti.

zxz

12.10.2010 09:24

Predmet:Izumrle vrste zivotinja

Tasmanijski tigar
Tasmanijski tigrovi, poznatiji kao Thylacines su bili najveći mesojedi tobolčari modernog doba. Posljednji identificirani divlji Tasmanijski tigar ubijen je u 1930, u Mawbanna.

Zadnji Tasmanijski tigar, Benjamin je održana kao zarobljenik na Hobart zoološkom vrtu u Tasmaniji, gdje je umro 7. rujna 1936.
U nedavnom pokušaju, australski znanstvenici su pokušali da kloniraju jedan od tasmanijskog tigra, ali nije uspio pokušaj zbog slabe i nedovoljne DNK kvalitete. Međutim, svježa DNK se traži, što može dati pozitivne rezultate u budućnosti.

zxz	12.10.2010 09:38
Predmet:Karipska Medvjedica Karipska Medvjedica (Lat. Monachus tropicalis ; Engl. Caribbean Monk Seal) Karipska Medvjedica je dosezala do 2,5 metra u dužinu, ženke su nešto manje oko 2 metra. Osnovna boja je po leđima smeđa s nešto sivkaste, a trbuh je blijedožućkast, kao i gubica. Nastanjivali su Karipsko more, od Meksičkog zaljeva, Bahama i Jukatanskog poluotoka do Srednjoameričke obale. Poneki primjerak se mogao pojaviti i u južnoistočnom SAD-u. 1996. godine IUCN ih je proglasio izumrlima. Zadnji put su viđeni 1952. godine na Seranilla obali (između Jamajke i Hondurasa) gdje je živjela manja populacija. Kako im se moglo lagano prići brojni ribari su ih masovno izlovljavali. Stotine ih je ulovljeno tijekom jedne noći u organiziranim lovovima tijekom 17. i 18. stoljeća. Zabilježeno je da je 1494. godine Kolumbo naredio svojim mornarima da ubiju 8 Karipskih medvjedica, što je bila lagana uvertira u prave pokolje koji su poslije organizirali Europski doseljenici.

zxz

12.10.2010 09:38

Predmet:Karipska Medvjedica

Karipska Medvjedica (Lat. Monachus tropicalis ; Engl. Caribbean Monk Seal)

Karipska Medvjedica je dosezala do 2,5 metra u dužinu, ženke su nešto manje oko 2 metra. Osnovna boja je po leđima smeđa s nešto sivkaste, a trbuh je blijedožućkast, kao i gubica. Nastanjivali su Karipsko more, od Meksičkog zaljeva, Bahama i Jukatanskog poluotoka do Srednjoameričke obale. Poneki primjerak se mogao pojaviti i u južnoistočnom SAD-u. 1996. godine IUCN ih je proglasio izumrlima. Zadnji put su viđeni 1952. godine na Seranilla obali (između Jamajke i Hondurasa) gdje je živjela manja populacija. Kako im se moglo lagano prići brojni ribari su ih masovno izlovljavali. Stotine ih je ulovljeno tijekom jedne noći u organiziranim lovovima tijekom 17. i 18. stoljeća. Zabilježeno je da je 1494. godine Kolumbo naredio svojim mornarima da ubiju 8 Karipskih medvjedica, što je bila lagana uvertira u prave pokolje koji su poslije organizirali Europski doseljenici.

zxz	12.10.2010 09:39
Predmet:Morska Vidrica Morska Vidrica (Lat. Mustela macrodon ; Engl. Sea Mink) Morska Vidrica je bila slična kao, i danas živuća, Američka vidrica. Otprilike je bila dvostruko veća od Američke vidrice, dakle dužine glave i tijela do 66 centimetara i oko 25 centimetara dugačak rep. Krzno joj je bilo nešto grublje i crvenkastije od Američke vidrice, no zbog znatno veće veličine postizalo je puno bolje cijene. Nastanjivala je stjenovitu Zapadnoatlantičku obalu i otoke od Nove Engleske do Fundy zaljeva. Pretpostavlja se da je bila aktivna uglavnom noću, a živjela je uglavnom usamljeničkim životom. Hranila se uglavnom ribom i školjkašima. Već oko 1870-ih je bila pred izumiranjem zbog konstantnog izlova. Kako joj je krzno bilo znatno traženo, posebne lovačke skupine sa psima su ih lovile duž područja koje je nastanjivala. Zadnja jedinka je uhvaćena 1894. godine na otoku Campobellow (New Brunswick).

zxz

12.10.2010 09:39

Predmet:Morska Vidrica

Morska Vidrica (Lat. Mustela macrodon ; Engl. Sea Mink)

Morska Vidrica je bila slična kao, i danas živuća, Američka vidrica. Otprilike je bila dvostruko veća od Američke vidrice, dakle dužine glave i tijela do 66 centimetara i oko 25 centimetara dugačak rep. Krzno joj je bilo nešto grublje i crvenkastije od Američke vidrice, no zbog znatno veće veličine postizalo je puno bolje cijene. Nastanjivala je stjenovitu Zapadnoatlantičku obalu i otoke od Nove Engleske do Fundy zaljeva. Pretpostavlja se da je bila aktivna uglavnom noću, a živjela je uglavnom usamljeničkim životom. Hranila se uglavnom ribom i školjkašima. Već oko 1870-ih je bila pred izumiranjem zbog konstantnog izlova. Kako joj je krzno bilo znatno traženo, posebne lovačke skupine sa psima su ih lovile duž područja koje je nastanjivala. Zadnja jedinka je uhvaćena 1894. godine na otoku Campobellow (New Brunswick).

zxz	12.10.2010 09:40
Predmet:Falklandska Lisica Falklandska Lisica (Lat. Dusicyon australis ; Engl. Falkland Island Wolf) Falklandska Lisica ili, kako je još nazivaju, Falklandski Vuk je životinja iz roda Južnoameričkih lisica. Nastanjivala je Falklandske otoke, a prvi ju je opisao Charles Darwin. Već je i tada to bila vrsta u izumiranju, tako da je vrlo brzo, potkraj 1800-tih, izumrla. Taj pas, a Južnoameričke lisice nisu prave lisice, je bio vrlo pitom i znatiželjan što je samo pripomoglo istrijebljenju. Glavni uzrok potpunog izlova je bila potreba da se zaštite ovce i janjad.

zxz

12.10.2010 09:40

Predmet:Falklandska Lisica

Falklandska Lisica (Lat. Dusicyon australis ; Engl. Falkland Island Wolf)

Falklandska Lisica ili, kako je još nazivaju, Falklandski Vuk je životinja iz roda Južnoameričkih lisica. Nastanjivala je Falklandske otoke, a prvi ju je opisao Charles Darwin. Već je i tada to bila vrsta u izumiranju, tako da je vrlo brzo, potkraj 1800-tih, izumrla. Taj pas, a Južnoameričke lisice nisu prave lisice, je bio vrlo pitom i znatiželjan što je samo pripomoglo istrijebljenju. Glavni uzrok potpunog izlova je bila potreba da se zaštite ovce i janjad.

zxz	12.10.2010 09:49
Predmet:Gelfin Jangce Retki delfin iz reke Jangce,kojeg je Kina proglasila nacionalnim blagom,službeno je izumro. Istraživači nisu uspjeli uočiti rijeke Yangtze delfine, također poznat kao baijis, tijekom opsežnog istraživanje staništa ovog sisavca. Tim, piše u časopisu Biology Letters, okrivio nereguliranog ribolova kao glavni razlog za njihovo izumiranje. Ako je potvrđeno, da će to biti prvi izumiranje velikih kralježnjaka za više od 50 godina.

zxz

12.10.2010 09:49

Predmet:Gelfin Jangce

Retki delfin iz reke Jangce,kojeg je Kina proglasila nacionalnim blagom,službeno je izumro.
Istraživači nisu uspjeli uočiti rijeke Yangtze delfine, također poznat kao baijis, tijekom opsežnog istraživanje staništa ovog sisavca.
Tim, piše u časopisu Biology Letters, okrivio nereguliranog ribolova kao glavni razlog za njihovo izumiranje.

Ako je potvrđeno, da će to biti prvi izumiranje velikih kralježnjaka za više od 50 godina.

zxz	09.01.2011 00:11
Predmet:Klokanov Otočni Emu Klokanov Otočni Emu (Lat. Dromaius baudinianus ; Engl. Kangaroo Island Emu) Klokanov Otočni Emu je bila posebna vrsta porodice Emua koja je nastanjivala Klokanov Otok (južna Australija). Prebivali su duboko u šumama u unutrašnjosti otoka. Ponekada bi izlazili na obalu. Oko 1825 su izumrli izlovom od strane doseljenika. Kao i danas živući Emu, Klokanov Otočni Emu je bio ptica neletačica. Nekada se smatralo da je ista vrsta kao i Kraljev Otočni Emu, no pokazalo se da su to dvije različite vrste. Pojedini izvori spominju mogućnost postojanja i treče izumrle vrste Emua.

zxz

09.01.2011 00:11

Predmet:Klokanov Otočni Emu

Klokanov Otočni Emu (Lat. Dromaius baudinianus ; Engl. Kangaroo Island Emu)
Klokanov Otočni Emu je bila posebna vrsta porodice Emua koja je nastanjivala Klokanov Otok (južna Australija). Prebivali su duboko u šumama u unutrašnjosti otoka. Ponekada bi izlazili na obalu. Oko 1825 su izumrli izlovom od strane doseljenika.

Kao i danas živući Emu, Klokanov Otočni Emu je bio ptica neletačica. Nekada se smatralo da je ista vrsta kao i Kraljev Otočni Emu, no pokazalo se da su to dvije različite vrste. Pojedini izvori spominju mogućnost postojanja i treče izumrle vrste Emua.

zxz	09.01.2011 00:16
Predmet:Falklandska Lisica Falklandska Lisica (Lat. Dusicyon australis ; Engl. Falkland Island Wolf) Falklandska Lisica ili, kako je još nazivaju, Falklandski Vuk je životinja iz roda Južnoameričkih lisica. Nastanjivala je Falklandske otoke, a prvi ju je opisao Charles Darwin. Već je i tada to bila vrsta u izumiranju, tako da je vrlo brzo, potkraj 1800-tih, izumrla. Taj pas, a Južnoameričke lisice nisu prave lisice, je bio vrlo pitom i znatiželjan što je samo pripomoglo istrijebljenju. Glavni uzrok potpunog izlova je bila potreba da se zaštite ovce i jagnjad.

zxz

09.01.2011 00:16

Već je i tada to bila vrsta u izumiranju, tako da je vrlo brzo, potkraj 1800-tih, izumrla. Taj pas, a Južnoameričke lisice nisu prave lisice, je bio vrlo pitom i znatiželjan što je samo pripomoglo istrijebljenju. Glavni uzrok potpunog izlova je bila potreba da se zaštite ovce i jagnjad.

zxz	23.07.2013 08:00
Predmet:Crni nosorog (Diceros bicornis) To je veliki afrički sisar iz reda kopitara koji naseljava istočne i centralne dijelove Afrike uključujući Keniju, Tanzaniju, Kamerun, Južnu Afriku, Namibiju i Zimbabve. Iako u nazivu stoji "crni", ovi nosorozi imaju više sivo-bijelu boju kože. Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) je 7. jula 2006. godine objavila da je zapadnoafrički crni nosorog (Diceros bicornis longipes), jedna od četiri podvrste, potencijalno proglašen izumrlim. Prema izveštaju IUCN, populacija ove podvrste je pala sa 3,000 na samo deset primjeraka nedavnih godina, ali specijalisti kažu da nijedan nosorog nije pronađen tokom nedavnog istraživanja u sjevernom Kamerunu. Postoje četiri podvrste crnih nosoroga: * Najbrojniji su crni nosorozi koji nastanjuju Mozambik, Južnoafričku Republiku, centralnu Tanzaniju i Zambiju (Diceros bicornis minor). * Jugozapadni crni nosorozi (Diceros bicornis bicornis) bolje su prilagođeni načinu života u sušnim polusušnim savanama Namibije, južne Angole, zapadne Bocvane i zapadne Južnoafričke Republike. * Istočnoafrički crni nosorozi (Diceros bicornis michaeli) su u istorijsko vrijeme nastanjivali južni Sudan, Etiopiju, Somaliju na jug sve do Kenije i sjeverne Tanzanije. Danas pretežno žive na prostoru Tanzanije. * Zapadnoafrički crni nosorozi (Diceros bicornis longipes) su najrjeđi i najugroženiji od podvrsta. U istorijsko vrijeme su živjeli na prostoru velikog dijela Zapadne Afrike. Sve do nedavno, samo nekoliko jedinki je obitavalo u sjevernom Kamerunu, ali 7. jula 2007. godine, IUCN su ih proglasili za potencijalno izumrlu podvrstu. Odrasli crni nosorog u ramenima ima 147–160 centimetara i dugačak je od 3,3 do 3,6 metara. Odrasli su teški od 800 do 1400 kilograma, a ženke su manje od mužijaka. Dva roga načinjena od keratina polaze od lobanje, prednji je duži (oko 50 cm, maksimalna dužina izmjerena iznosila 140 cm). Zadnji rog, koji je kraći, dužine je oko 18 centimetara. Ponekad se može formirati i treći, najmanji rog. Rogovi služe za odbranu, zastrašivanje, iskopavanje korijenja i lomljenja granja prilikom ishrane. Boja kože zavisi od tamošnjih uslova u samom tlu gde se nosorozi valjaju, pa zbog toga nijedan "crni" nosorog nije zapravo crn. Crni nosorozi su mnogo manji od bijelih nosoroga i imaju donju usnu dugu i gipku kojom grabe lišće i mladice grmova. Bijeli nosorozi imaju usne u obliku kvadrata pogodne za pašu trave. Takođe se međusobno razlikuju po tome što crni nosorozi imaju manju lobanju i uši, kao i po tome što nemaju upadljivu izbočinu na ramenima kao bijeli nosorozi. Najomiljenija boravišta crnog nosoroga su slobodne ravnice, savane, šikare i močvare. Izbjegavaju guste šume. Može se prilagoditi životu na visini do 2000 metara.

zxz

23.07.2013 08:00

Predmet:Crni nosorog (Diceros bicornis)

To je veliki afrički sisar iz reda kopitara koji naseljava istočne i centralne dijelove Afrike uključujući Keniju, Tanzaniju, Kamerun, Južnu Afriku, Namibiju i Zimbabve. Iako u nazivu stoji "crni", ovi nosorozi imaju više sivo-bijelu boju kože.
Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) je 7. jula 2006. godine objavila da je zapadnoafrički crni nosorog (Diceros bicornis longipes), jedna od četiri podvrste, potencijalno proglašen izumrlim. Prema izveštaju IUCN, populacija ove podvrste je pala sa 3,000 na samo deset primjeraka nedavnih godina, ali specijalisti kažu da nijedan nosorog nije pronađen tokom nedavnog istraživanja u sjevernom Kamerunu.

Postoje četiri podvrste crnih nosoroga:

* Najbrojniji su crni nosorozi koji nastanjuju Mozambik, Južnoafričku Republiku, centralnu Tanzaniju i Zambiju (Diceros bicornis minor).

* Jugozapadni crni nosorozi (Diceros bicornis bicornis) bolje su prilagođeni načinu života u sušnim polusušnim savanama Namibije, južne Angole, zapadne Bocvane i zapadne Južnoafričke Republike.

* Istočnoafrički crni nosorozi (Diceros bicornis michaeli) su u istorijsko vrijeme nastanjivali južni Sudan, Etiopiju, Somaliju na jug sve do Kenije i sjeverne Tanzanije. Danas pretežno žive na prostoru Tanzanije.

* Zapadnoafrički crni nosorozi (Diceros bicornis longipes) su najrjeđi i najugroženiji od podvrsta. U istorijsko vrijeme su živjeli na prostoru velikog dijela Zapadne Afrike. Sve do nedavno, samo nekoliko jedinki je obitavalo u sjevernom Kamerunu, ali 7. jula 2007. godine, IUCN su ih proglasili za potencijalno izumrlu podvrstu.

Odrasli crni nosorog u ramenima ima 147–160 centimetara i dugačak je od 3,3 do 3,6 metara. Odrasli su teški od 800 do 1400 kilograma, a ženke su manje od mužijaka. Dva roga načinjena od keratina polaze od lobanje, prednji je duži (oko 50 cm, maksimalna dužina izmjerena iznosila 140 cm). Zadnji rog, koji je kraći, dužine je oko 18 centimetara. Ponekad se može formirati i treći, najmanji rog. Rogovi služe za odbranu, zastrašivanje, iskopavanje korijenja i lomljenja granja prilikom ishrane. Boja kože zavisi od tamošnjih uslova u samom tlu gde se nosorozi valjaju, pa zbog toga nijedan "crni" nosorog nije zapravo crn.

Crni nosorozi su mnogo manji od bijelih nosoroga i imaju donju usnu dugu i gipku kojom grabe lišće i mladice grmova. Bijeli nosorozi imaju usne u obliku kvadrata pogodne za pašu trave. Takođe se međusobno razlikuju po tome što crni nosorozi imaju manju lobanju i uši, kao i po tome što nemaju upadljivu izbočinu na ramenima kao bijeli nosorozi.

Najomiljenija boravišta crnog nosoroga su slobodne ravnice, savane, šikare i močvare. Izbjegavaju guste šume. Može se prilagoditi životu na visini do 2000 metara.

Avko	29.06.2015 08:35
Predmet:Dodo ili veliki dodo Dodo ili veliki dodo (lat. Raphus cucullatus) (glupa -portug.lijena ptica-nizozemski) izumrla vrsta ptice neletačice koja je bila endem otoka Mauricijusa. Ovaj rođak golubova hranio se voćem i gnijezdio na tlu. Osnovna hrana ptice dodo bili su plodovi drveta čiji je latinski naziv Sideroxylon grandiflorum, a koje se po njemu naziva „dodoovo drvo“. Ova neobična ptica izumrla je sredinom ili krajem 17. stoljeća i danas se koristi kao arhetip za izumrle životinjske vrste, prvenstveno zbog činjenice da je njegov nestanak prouzrokovan dolaskom čovjeka na Mauricijus 1598. Također, ostavio je utjecaja na kulturu i na jezik, a zauzima značajno mjesto u povijesti Mauricijusa. Životni vijek dodoa bio oko 40 godina.Dodo je bio monogaman — ostajao je s jednim partnerom do kraja života. Gnijezda su pravili na zemlji, od trave, duboko u šumi, a ženka je polagala samo jedno jaje. Kako na Mauricijusu nije bilo grabljivaca koji bi smanjivali njegovu populaciju, dodou je zbog ograničenosti prostora i hrane odgovarao ovako spor ciklus razmnožavanja. Hranio se plodovima i sjemenkama raznih biljaka, od kojih je najpoznatija vrsta drveta čiji je latinski naziv Sideroxylon grandiflorum, a koje se po njemu naziva dodoovo drvo. Mauricijus su oko 1500. otkrili Portugalci i nazvali ga Otokom labudova (port. Islo do Cerne). Ljudi su naselili ovaj otok 1598., kada je 5 brodova iz jedne nizozemske ekspedicije koju je predvodio Jacob Cornelisz van Neck uslijed loših vremenskih uvjeta slučajno dospjelo do Otoka labudova, kako je otok bio obilježen na starim portugalskim pomorskim kartama. Članovi ekspedicije ubrzo su otkrili veliku, čudnu i poslušnu pticu trkačicu koja je bila lak plijen, usprkos svom kukastom kljunu. Kako se nikada ranije nije susretao sa grabežljivcima, dodo se nije plašio ljudi koji su ga lovili, iako njegovo meso nije bilo baš ukusno. Događalo se da za jednu gozbu bude ubijeno i do 25 dodoa, iako nije bilo dovoljno ljudi koji bi pojeli toliko meso. Ipak, prema tekstu njemačkog mornara Johana Verkena iz 1613., dodo se svega petnaestak godina od dolaska ljudi na Mauricijus prilagodio i počeo koristiti svoj kljun kao sredstvo obrane. Zajedno s ljudima, stigle su i domaće životinje poput mačaka, pasa, koza i svinja, ali i divlje poput štakora i majmuna. Kako su se nalazila na zemlji, dodoova su gnijezda bila lako dostupna svinjama, majmunima i štakorima, koji su jeli njegova jaja i ptiće. Kako je dodo polagao samo po jedno jaje, to je imalo ogroman utjecaj na njegovo izumiranje. Također, štakori su jeli dosta hrane, što je predstavljalo veliki problem mladima dodoa za vrijeme njihovog odrastanja, ali i odraslim dodoima, pogotovo u vrijeme sušne sezone, kada je hrane bilo malo. Posljednji primjerci su nestali 1685. godine.

Avko

29.06.2015 08:35

Predmet:Dodo ili veliki dodo

Dodo ili veliki dodo (lat. Raphus cucullatus) (glupa -portug.lijena ptica-nizozemski) izumrla vrsta ptice neletačice koja je bila endem otoka Mauricijusa. Ovaj rođak golubova hranio se voćem i gnijezdio na tlu. Osnovna hrana ptice dodo bili su plodovi drveta čiji je latinski naziv Sideroxylon grandiflorum, a koje se po njemu naziva „dodoovo drvo“. Ova neobična ptica izumrla je sredinom ili krajem 17. stoljeća i danas se koristi kao arhetip za izumrle životinjske vrste, prvenstveno zbog činjenice da je njegov nestanak prouzrokovan dolaskom čovjeka na Mauricijus 1598. Također, ostavio je utjecaja na kulturu i na jezik, a zauzima značajno mjesto u povijesti Mauricijusa.
Životni vijek dodoa bio oko 40 godina.Dodo je bio monogaman — ostajao je s jednim partnerom do kraja života. Gnijezda su pravili na zemlji, od trave, duboko u šumi, a ženka je polagala samo jedno jaje. Kako na Mauricijusu nije bilo grabljivaca koji bi smanjivali njegovu populaciju, dodou je zbog ograničenosti prostora i hrane odgovarao ovako spor ciklus razmnožavanja.
Hranio se plodovima i sjemenkama raznih biljaka, od kojih je najpoznatija vrsta drveta čiji je latinski naziv Sideroxylon grandiflorum, a koje se po njemu naziva dodoovo drvo.
Mauricijus su oko 1500. otkrili Portugalci i nazvali ga Otokom labudova (port. Islo do Cerne). Ljudi su naselili ovaj otok 1598., kada je 5 brodova iz jedne nizozemske ekspedicije koju je predvodio Jacob Cornelisz van Neck uslijed loših vremenskih uvjeta slučajno dospjelo do Otoka labudova, kako je otok bio obilježen na starim portugalskim pomorskim kartama. Članovi ekspedicije ubrzo su otkrili veliku, čudnu i poslušnu pticu trkačicu koja je bila lak plijen, usprkos svom kukastom kljunu. Kako se nikada ranije nije susretao sa grabežljivcima, dodo se nije plašio ljudi koji su ga lovili, iako njegovo meso nije bilo baš ukusno. Događalo se da za jednu gozbu bude ubijeno i do 25 dodoa, iako nije bilo dovoljno ljudi koji bi pojeli toliko meso. Ipak, prema tekstu njemačkog mornara Johana Verkena iz 1613., dodo se svega petnaestak godina od dolaska ljudi na Mauricijus prilagodio i počeo koristiti svoj kljun kao sredstvo obrane.

Zajedno s ljudima, stigle su i domaće životinje poput mačaka, pasa, koza i svinja, ali i divlje poput štakora i majmuna. Kako su se nalazila na zemlji, dodoova su gnijezda bila lako dostupna svinjama, majmunima i štakorima, koji su jeli njegova jaja i ptiće. Kako je dodo polagao samo po jedno jaje, to je imalo ogroman utjecaj na njegovo izumiranje. Također, štakori su jeli dosta hrane, što je predstavljalo veliki problem mladima dodoa za vrijeme njihovog odrastanja, ali i odraslim dodoima, pogotovo u vrijeme sušne sezone, kada je hrane bilo malo. Posljednji primjerci su nestali 1685. godine.