Digiseksualce zanimaju roboti, hologrami i tehnološke igračke za seks, a u njima ne traže samo seksualne, već i emocionalne partnere.
Ljudi su si sami zadali određene okvire koje trebamo ispuniti ako želimo biti sretni – npr. sreća ne mora značiti brak muškarca i žene te odgajanje djece te bi danas morali razmisliti o različitim oblicima sreće i ljubavi. Ovako razmišlja 35-godišnji Akihiko Kondo, Japanac koji je cijeli život opsjednut s anime kulturom, zbog čega je često bio predmet izrugivanja pripadnica ljepšeg spola, a nakon zlostavljanja od jedne kolegice na poslu, odlučio je da se nikada neće ženiti.
Ipak, nedavno se oženio, no na vjenčanje mu nije došao nitko od rodbine jer se Kondo vjenčao za – hologram, a prsten je stavio lutki koja predstavlja taj hologram i s kojom spava. Ovim bizarnim vjenčanjem htio je ohrabriti i druge ljude, tzv. digiseksualce da izađu iz svojih virtualnih ormara i da se ne boje okoline i njihovih komentara te se smatra seksualnom manjinom na udaru diskriminacije većine.
O pojmu digiseksualci govori se već neko vrijeme te sve češće možemo čitati o ljudima koji su postali opsjednuti s tehnologijom, umjetnom inteligencijom i robotima te tehnološki naprednim seksualnim igračkama. Njih ne uzbuđuju ljudi od krvi i mesa, već svoj odnos – emocionalni i seksualni, mogu zamisliti samo s robotima. Akihiko Kondo, dakle, nije jedina osoba zainteresirana samo za odnose s robotima – prije nekoliko godina jedna žena iz Francuske dizajnirala je i na 3D printeru isprintala robota s kojim se zaručila.
Prije dvije godine stručnjak za umjetnu inteligenciju Zheng Jiajia, nakon što nije uspio pronaći curu/suprugu, dizajnirao je i zatim oženio robota s kojim čak može izmijeniti i nekoliko suvislih rečenica.
Bordeli s robotima za seks
Danas su nam priče o ovakvim ljudima prilično bizarne, no s razvojem tehnologije, robotike i umjetne inteligencije, u budućnosti bi odnosi s robotima mogli postati normalna stvar, a ne neka vrsta SF distopije. Napredni roboti ljudima neće služiti samo za ispunjavanje seksualnih maštarija, već će to biti pravi životni partneri koji će izgledati poput ljudi i, zahvaljujući visokoj (umjetnoj) inteligenciji, razmišljat će i razgovarati manje-više poput ljudi.
Istraživanje koje su provela dva znanstvenika iz Kanade i SAD-a i koje je objavljeno pod nazivom "Uspon digiseksualnosti" pokazalo je da postoje dva vala digiseksualnosti – prvi takav val obuhvaća online pornografiju, aplikacije poput Tindera i elektroničke seksualne igračke, pri čemu je tehnologija samo sredstvo za ispunjenje seksualnih želja, dok drugi val obuhvaća "dublje odnose" korištenjem tehnologije. To se prvenstveno odnosi na virtualnu i proširenu stvarnost, seksualne robote s umjetnom inteligencijom i slično, dakle odnose u kojima nema potrebe za ljudskim partnerom.
Dio ljudi, napominje se u ovom istraživanju, već se smatra takvim digiseksualcima drugog vala koje zanimaju samo roboti i tehnologija – osim seksa, s takvim robotima žele i pričati, čak im kupovati cvijeće, pripremati večere itd. Također, za one koji maštaju o seksu s robotima, a ne mogu si ih priuštiti, već danas postoje robotski bordeli koji će u budućnosti biti sve popularniji te bi s padom cijena takve seksualne robote mogli kupovati sve više ljudi.
Stručnjak za robotiku Sergi Santos u jednom je intervjuu rekao da mu je jedan takav robot pomogao u braku jer mu je pružao zadovoljstvo kada njegova žena nije bila raspoložena, no stručnjaci upozoravaju da bi to moglo negativno utjecati na odnos s partnerima.
IZVOR: ZIMO.DNEVNIK.HR