Služba za praćenje atmosfere Copernicus pomno prati područje Antarktika kako bi pratila razvoj ovogodišnje ozonske rupe nad Južnim polom, koja je sada dosegla površinu veću od Antarktika. Nakon prilično standardnog početka, ozonska rupa iz 2021. značajno je narasla u posljednjih tjedan dana i sada je veća od 75 posto ozonskih rupa u toj fazi sezone od 1979. godine
Znanstvenici iz Službe za praćenje atmosfere Copernicus (CAMS) pomno su motrili razvoj ovogodišnje ozonske rupe iznad Antartika. Na Međunarodni dan očuvanja ozonskog omotača CAMS daje prvo ažuriranje statusa stratosferske rupe koja se pojavljuje svake godine tijekom australnog proljeća, te ozonskog omotača koji štiti Zemlju od štetnih svojstava sunčevih zraka. CAMS-om upravlja Europski centar za srednjoročne vremenske prognose u ime Europske komisije uz financiranje iz EU-a.
Vincent-Henri Peuch, direktor Službe za praćenje atmosfere Copernicus, komentira: 'Ove se godine ozonska rupa razvila kako se očekivalo na početku sezone. Čini se prilično slično prošlogodišnjoj, koja također nije bila iznimna u rujnu, no kasnije se tijekom sezone pretvorila u jednu od najdugovječnijih ozonskih rupa u našem zapisu podataka. Sada naše prognoze pokazuju da je ovogodišnja rupa evoluirala u bitno veću od uobičajene. Vrtlog je dosta stabilan, a temperature u stratosferi su čak niže nego prošle godine. Gledamo u prilično veliku i potencijalno duboku ozonsku rupu'.
CAMS-ovo operativno praćenje ozonskog omotača koristi računalno modeliranje u kombinaciji sa satelitskim opažanjima na sličan način kao i vremenske prognose, kako bi se pružila opsežna trodimenzionalna slika stanja ozonske rupe. U tu svrhu CAMS učinkovito kombinira različite dijelove dostupnih informacija. Jedan dio analize sastoji se od promatranja ukupnog stupca ozona mjerenjima u ultraljubičasto vidljivom dijelu Sunčevog spektra.
Ova su zapažanja vrlo visoke kvalitete, ali nisu dostupna u regiji koja se još uvijek nalazi u polarnoj noći. Uključen je drugačiji skup opažanja koja pružaju ključne informacije o okomitoj strukturi ozonskog omotača, ali ima ograničenu horizontalnu pokrivenost. Kombinirajući ukupno pet različitih izvora i spajajući ih pomoću svog sofisticiranog numeričkog modela, CAMS može pružiti detaljnu sliku raspodjele ozona s dosljednim ukupnim stupcem, profilom i dinamikom.
Kao operativni program, CAMS kontinuirano prati kvalitetu svojih rezultata prema opažanjima u korist svojih korisnika. Što se tiče predviđanja ozona, CAMS provjerava performanse svog sustava u usporedbi s mjerenjima “temeljne istine” pomoću ozonskih sondi koje su u antarktičkoj regiji pokrenule brojne međunarodne institucije. Ovo praćenje kvalitete također je važan doprinos kontinuiranom razvoju sustava koji se vodi u ECMWF-u.
Spor proces
Tijekom proljetne sezone južne hemisfere od kolovoza do listopada, ozonska rupa se svake godine stvara iznad Antarktika, dostižući maksimum između sredine rujna i sredine listopada. Kada temperature u stratosferi počnu rasti tijekom kasnog proljeće južne hemisfere, osipanje ozona se usporava, polarni vrtlog slabi i konačno se raspada, a do prosinca razina ozona obično se vraća u normalu.
Međunarodni dan očuvanja ozonskog omotača uspostavljen je od strane Ujedinjenih naroda kako bi se obilježilo potpisivanje Montrealskog protokola 1987. godine od strane 196 država i EU-a, kojim su glavne kemikalije koje oštećuju ozon bile zabranjene.
Od zabrane halokarbona, ozonski omotač pokazivao je znakove oporavka, no to je spor proces i bit će potrebno do 2060.-tih ili 2070.-tih da se vidi potpuno postupno ukidanje tvari koje oštećuju ozon. Bitno je zadržati aktivnosti praćenja kako bi se osiguralo da se Montrealski protokol kontinuirano provodi.