Predmet:HTC - high tech computer
HTC je tajvanski proizvođač smartfona i tableta sa sjedištem u sjeverozapadnom djelu Tajvana – gradu Taoyuan City. Povijest ove tvrtke počinje ne tako daleke 1997. godine kada tvrtku osniva sadašnji izvršni direktor – Peter Chou, skupa sa kćerkom jednog od najbogatijih tajvanskih biznismena – Cher Wang te prijateljem HT Cho.
HTC je kratica od riječi – High Tech Computer, što u slobodnom prijevodu znači visoko sofisticirano računalo.
Na samom početku rada, HTC se posvetio izradi notebookova, a od 1998. godine fokus usmjerava na bežične mobilne uređaje, uglavnom s ekranom na dodir. Ideja vodilja nove tvrtke je bila da na tržište donese proizvode koji bi bili kombinacija mobitela i osobnog asistenta. Ipak, na početku poslovanja ovaj tajvanski proizvođač se našao u velikim financijskim problemima kada je i potrošio skoro sve novčane rezerve, a nove nije stvarao.
Zbog toga je obitelj suosnivačice HTC-a, Cher Wang uskočila i financirala daljnji razvoj tvrtke. Velikim investicijama unaprijeđeni su inženjerski i dizajnerski odjeli te je HTC promijenio poslovni smjer. Zbog novog smjera, HTC od 1999. godine postaje proizvođač opreme za druge brandove, a ovakav način poslovanja traje sve do 2006. godine kada HTC počinje izdavati uređaje i pod vlastitim brandom.
U tih šest godina HTC je razvijao proizvode za brojne druge proizvođače od kojih treba istaknuti Qtek, Dell, Fujitsu-Siemens, HP i Sharp. Također je izrađivao uređaje i za najveće svjetske telekom operatere kao što su američki AT&T, Verizon i Sprint, te za globalne telekom igrače – T-Mobile, O2, Vodaphone i Orange.
U prvom desetljeću poslovanja, HTC se uglavnom fokusirao na izradu Pocket PC uređaja. Ovaj tajvanski proizvođač 2000. godine je Compaqu izradio prvi iPAQ. HTC je zaslužan i za prvi smartphone pokretan Windows OS-om. Radilo se o Orangovom SPV smartphoneu koji je izdan krajem 2002. godine. Mobitel je došao sa mobilnim verzijama Outlooka, Internet Explorera i Media playera, ali bez integrirane kamere što je već u tim godinama bio označen kao nedostatak. Prodajni rezultati nisu bili spektakularni, ali su nasljednici SPV-a popravili prodajne statistike, pa je ta serija mobitela označena kao uspješna.
Nakon ovih modela, uslijedilo je predstavljanje uređaja s (u to vrijeme) ogromnim TFT ekranom dijagonale 2.8 inča. Radilo se o mobitelu koji je izrađen za O2 i T-Mobile telekome, a nosio je naziv XDA/MDA PPC. Osim velikog ekrana rezolucije 240 x 320 piksela i 2096 boja, ovaj uređaj mogao se pohvaliti i procesorom brzine 206 MHz te sa 32 MB RAM memorije.
Sljedeći uspješni model bio je HTC Universal, predstavljen krajem 2005. godine. Ovo je ujedno bio i prvi Pocket PC s podrškom za 3G/UMTS mreže. Bio je pokretan Windows Mobile 5.0 OS-om, a osim fizičke tipkovnice sadržavao je i 3.7 inčni ekran rezolucije 640×480 točaka, Intelov procesor brzine 520 MHz i 128 MB RAM memorije.
Nedugo nakon Universala, predstavljen je i Cingular 8525 – Windows Mobile Pocket PC koji je bio prvi Windows uređaj s podrškom za tri različite 3G/ UMTS frekvencije. Odlikovao se 2.8 inčnim ekranom u 65 000 boja, punom fizičkom tipkovnicom sa joystickom, ali i 1.9 megapikselnom kamerom s LED bljeskalicom i 1350 mAh baterijom. U našim krajevima, ovaj model mobitela je bio poznat kao HTC TyTN, a u kasnijim verzijama i kao T-Mobile MDA Vario 2.
Zanimljivost ovog modela je u tome što je sadržavao GPS prijemnik, no HTC se nije odlučio spojiti GPS antenu, pa je zbog toga i funkcija GPS-a bila neupotrebljiva.
U 2007. godini, Apple je predstavio iPhone i napravio pravi dar-mar na tržištu mobilnih uređaja. Appleov prvi mobitel je koristio intuitivno sučelje, namijenjeno upravljanju prstima čime je natjerao konkurenciju da poradi na sučeljima svojih uređaja.
Prvi je odgovorio HTC. Iste godine je predstavio model HTC Touch koji je uz standardni Windows Mobile 6 OS razvio skin početnog ekrana nazvanog – TouchFLO. Ovaj skin je omogućavao lakšu navigaciju prstima, ali i donio je atraktivni izgled koji prije toga Windows Mobile nije imao.
Nakon Toucha, uslijedili su brojni uređaji sa ovim skinom, a svakako treba istaknuti i Touch Diamond koji je ima zanimljivo oblikovan stražnji poklopac.
Touch serija uređaja je bila pravi pogodak za HTC, jer su se oni prodavali iznimno dobro. Zaslugu za to vjerojatno ima i činjenica da je po prvi puta Windows Mobile korisnicima predstavljen kao OS koji nije nužno namijenjen za rad, već i za zabavu.
Nakon serije Windows Mobile uređaja, krajem 2008. godine HTC je u suradnji s Googleom predstavio HTC Dream – prvi mobitel kojeg je pokretao Android OS. Mobitel je došao s Androidom u verziji 1.0, a posljednju službenu nadogradnju dobio je u Androidu 1.6.
HTC Dream (odnosno G1 na nekim europskim tržištima) imao je punu QWERTZ tipkovnicu, ekran veličine 3.2 inča rezolucije 320×480 piksela, 528 MHz Qualcomm procesor i 192 MB RAM memorije.
Nedugo nakon G1, HTC je predstavio i drugi Android smartphone nazvan – HTC Magic koji je imao minimalno unaprijeđene specifikacije u odnosu na G1, uglavnom u količini RAM/ROM memorije zbog čega je dobivao službene nadogradnje Androida do verzije 2.2.1.
No, nakon Magica HTC je predstavio HTC Hero – prvi mobitel koji je imao dodatni skin koji se ovaj put zvao HTC Sense. HTC Hero se odlikovao multitouchom, Flash Lite aplikacijom i 3.5 mm utorom za slušalice.
U narednom periodu, predstavljen je i novi Windows Mobile uređaj – HTC HD2. Pokretan je Windows Mobile 6.5 OS-om, a odlikovao se 4.3 inčnim kapacitivnim zaslonom i 576 MB RAM memorije. Uz standardni WM OS, na HD2 se također nalazio novi skin – Sense.
Uređaj je postigao veliki uspjeh te su većina zaliha u svijetu jako brzo rasprodane.
Na krilima uspjeha Android modela, HTC većinu svojih budućih novih modela predstavlja na ovom OS-u.
Treba istaknuti i model HTC EVO 4G koji je bio lansiran 2010. za američku mrežu Sprint, a popratile su ga afere o neprimjerenom korištenju oznake “4G” dok tehnologija još nije bila ni standardizirana. Naime, mobitel je koristio WiMax tehnologiju koja ni po čemu ne pripada četvrtoj generaciji. Specifikacijama je bio gotovo identičan modelu HD2.
Ta godina je donijela i prvi Googleov Nexus uređaj – Nexus One kojega je proizveo HTC.
Iste godine HTC najavljuje širenje svojeg poslovanja i na Kinu, gdje će sa kineskim telekomom nuditi brojne Android modele.
To je sve dovelo do rekordnih financijskih izvješća, pa je HTC krajem 2010. godine imao promet od 2.2 milijarde dolara i porastom od 102% u odnosu na godinu prije.
Za HTC u 2011. godini dolazi veliko priznanje u obliku nagrade za “Najboljeg proizvođača mobilnih telefona” koja se dodjeljivala na MWC-u u Barceloni. Te godine je HTC postao treći proizvođač smartfona na svijetu, čime je Nokiju potisnuo na četvrto mjesto, a u leđa je gledao Appleu i Samsungu.
Nedugo nakon toga, još jedna dobra vijest za HTC. U Americi je prema broju prodanih pametnih telefona izbio na čelo.
2012. godine je HTC predstavio i HTC One X, prvi mobitel s lećom kamere koja ima otvor blende f2.0, što je trebalo pomoći da fotografije snimljene u mraku izgledaju bolje od konkurentskih uređaja.
No, tada HTC lagano počinje kaskati za konkurencijom. Te iste godine počeo je značajnije gubiti tržišni udio, uglavnom od najvećih rivala – Samsunga i Applea.
Zbog toga su se zaredala kvartalna izvješća s rekordno niskim profitom te im je pod hitno trebao hit kojim će se vratiti na stare staze slave.
Priliku vide u modelu One, u čiji je uspjeh izvršni direktor Peter Chou toliko uvjeren da je najavio da će se povući s te pozicije ako uređaj ne poluči dobre prodajne rezultate. Treba priznati da je njegova fotelja za sada sigurna, jer sudeći prema prodajnim brojevima One se prodaje iznimno dobro.
Kao što je i vidljivo iz teksta, HTC je u svijetu poznat kao inovativan proizvođač zbog toga što je u mnogočemu bio prvi.
Tako je HTC prvi izradio:
Microsoft Pocket PC smartphone
Smartfon s “velikim” ekranom (2.8 inčnim)
3G Windows Mobile 5.0 uređaj
Android uređaj
Uređaj s integriranim GSM/WiMAX 4G modemom
Uređaj s lećom kamere otvora blende f2.0
4G LTE Windows Phone uređaj
Sigurni smo da u HTC-u ima još dovoljno snage i ideja te da će nam predstaviti još neke inovativne uređaje u budućnosti.
Izvor