Centar za edukaciju-BiH

Predmet:druže Tito , gdje je moje sa tavana žito

---

Za ovu uzrecicu sigurno ste culi. Od pamtivjeka na ovim je prostorima vladala samo glupost u raznim oblicima. Meni najdraza glupost je izreka da je drzava los gospodar i onda se drzavna firma (HPT) proda drzavnoj Njemackoj firmi (DT).
Ex-Yu nakon 2.sv.rata bila je jedna od država sa najvećom stopom gospodarskog rasta. Prosjecne place radnike '50-'60 bile su vece u jugoslaviji nego u Njemackoj. U relativno kratkom razdoblju Jugoslavija je razvila industriju, te prevladala status izrazito poljoprivredne zemlje, a najveći račun su platili upravo poljoprivrednici, seljaci, kojima je „odvajano od usta“ da bi se izvozom istog stvorio kapitalni temelj za industrijalizaciju. Puno je tu bilo nepravde. Proliveno je puno suza, krvi i znoja, a narod je svjesno ili nesvjesno podnio ogromnu žrtvu da razvije svoju industriju, koja je isto tako imala puno mana.

Neki dan citam novine i naidem na clanak:

"520 seljaka 7 godina od drzave trazi isplatu za nestalo zito."
Prije 7 godina, žito s požnjelo u predalo u Đakovštinu d.d., u meduvremenu je Đakovština otišla u stečaj a žito "isparilo". 520 seljaka ostalo je neobeštećeno. Ministri su se mijenjali i svaki je obecavao povrat novca oštecenim seljacima. Nekolicina iz Budrovčana, potražuje oko 300.000kn i nadaju se dan danas da ce drzava isplatiti te svote. Najveci iznos potrazuju braca Petanjak iz Drenja, 500.000kn. Pokusali su i sudskim putem namiriti svoju tražbinu. Njih trojica potrosili su 35.000kn na sud, javnog biljeznika i odvjetnike i na kraju stali. Oni su trazili u zamjenu 21 vozilo Dakovstine d.d.Oni su htijeli od tih novaca izgraditi silos pa da im se ne desi nikad vise to sto im se desilo. Novce nisu dobili, ali su silos ipak napravili. Podigli kredit i sagradili silos. Rata kredita im je 20.000kn mjesecno.

Sto kazu pravni strucnjaci:
Osnovnost njihove tražbine ne postoji jer stečajne mase više nema. Zakonska osnova za namirenje uopće ne postoji, Stečajni zakon ne predviđa takvu mogućnost, a isplata iz državnog proračuna može biti samo politička odluka.

eto opet nestalo žito, a Tito nije živ. Mogli bi zaključiti da sa nestankom žita Tito uopće nije imao veze već bi krivce trebalo potražiti u narodu i vlasti. Lokalni močnici i njihovi šerifi griju si fotelje i namiču materijalna blaga. Narod šutnjom to odobrava.

Tko im najvise koristi od stecaja:
1. stecajni upravitelj, sve dok traje stečaj upravitelj ima pravo na pozamašnu naknadu i nagradu, automobil, gorivo i plaćanje odvjetnika, bez obzira na učinkovitost u naplati potraživanja, a sve iz drzavne kase, dakle placaju porezni obveznici
2. odvjetnici koje izabire stecajni upravitelj te im “velikodušno” dodjeljuje poslove.
3. poduzetnici koji otkupljuju nekretnine za male iznose, uglavnom ih otkupljuju zbog lokacije, a ne da bi nastavili proizvodnju

da vidimo ljestvicu
1. suci izabiru stecajnog upravitelja
2. stecajni upravitelj izabire odvjetnike
3. odvjetnici
4. poduzetnici

a gdje su radnici? Pa visak radnika, kriticnu masu nekih 2/3 stecajni upravitelj salje na burzu rada, daje otkaz. Preostali radnici nastavljaju raditi bez naknada jos neko vrijeme. Naposljetku i oni odlaze jer su u međuvremenu "isparili " strojevi na kojima su radili.

---