Predmet:moderno ropstvo
14 imigranata poljoprivrednika u Foggiji, na gležnju talijanske čizme, vraćalo se kući s 12-satne smjene berući rajčice na vrućini od 40C. Minibus koji ih je prevozio registriran je u Bugarskoj; vozač nije imao licencu ili osiguranje. Unutarnja sjedala bila su zapravo drvene daske i bila je tolika gužva da putnici nisu mogli ni vidjeti van kroz prozor. Vozilo se brzo kretalo kad se sudario frontalno s kamionom natovarenim rajčicama. Nakon sudara, iskrivljeni udovi virili su kroz razbijene prozore. Cijela prednja trećina vozila bila je zdrobljena, a krov se odvojio. Torbe i odjeća ispali su na cestu, a na asfaltu su se nalazile velike mrlje krvi. Umrlo je dvanaest od 14 radnika. Samo dva dana prije, također u Foggiji, četvero radnika je poginulo u sličnoj nesreći: 16 mrtvih u 48 sati.
Na talijanskom jugu život stranih poljoprivrednika je toliko jeftin da su mnoge nevladine organizacije opisale te uvjete kao moderan oblik ropstva. Oni žive u izoliranim ruralnim ruševinama ili barakama. Neki imaju dopuštenje za boravak u Italiji, ali mnogi ne. Nekoliko ih ima ugovore o radu, iako u sindikatu vjeruju da su mnogi lažni. Očajni za poslom, ovi radnici će prihvatiti svaki posao u polju, čak i ako su plaće daleko ispod, a sati rada daleko iznad standarda sindikata. Proizvodi koje beru redovito završavaju na policama talijanskih i međunarodnih supermarketa, koje kupuju potrošači koji nemaju pojma o njihovoj patnji. Iako su neki radnici iz istočne Europe, većina tih berača na talijanskim poljima dolazi iz Afrike, uglavnom - u ovom trenutku - iz Gambije, Gane, Nigerije, Sudana i Somalije. Broj dolazaka u posljednjih nekoliko godina raste eksponencijalno: broj brodova koji pristaju u Italiji dostigao je vrhunac u 2016. godini kad ih ušlo 181.436 ljudi.
Yvan Sagnet, kamerunski aktivist protiv ropstva koji je jednom bio berač rajčica u Pugli objašnjava da je ranjivost mentalna koliko i fizička. "Kad ste porobljeni", kaže Sagnet, "vaša glava počinje razmišljati drugačije. To nije ropstvo prije nekoliko stotina godina, kada ste bili lišeni svoje slobode. Ropstvo u 21. stoljeću ne treba željezne lance, jer iskorištavaju stalan osjećaj zastrašivanja koji osjećaju najugroženije osobe, kao što su imigranti. "
IZVOR: expres.hr
zivot je moja domovina.